Nekad i sad!
Želio sam nekad svjetlost,
Tiho vode romorenje,
Šuh vjetarca, miris cv'jeća,
Ptičica žuborenje;
Želio sam srebro, zlato
I kamenje ono drago;
Što god ima svijet b'jeli,
Svaku njepost, svako blago.
A sve da bih punom rukom
Njoj pred noge izasuo,
Svim bogastvom j' okitio,
Svim milinam' obasuo.
A sad? sada mrak mi dajte
Mrak najgušći, najstrašniji,
Dajte groma rik užasni,
Dajte trijes najsilniji,
Da udarim njime svijet,
Izbacim ga iz stožera,
Pa nek smrvljen s njom zajedno
U vječni me bezdan stjera.
