NAJLjEŠPI JOJ HRAM
O crkvice sazdana
Od mramora b’jela,
Gdje u meni najprije
Ljubav se začela,
I gdje Mara svake mi
Božje nedjelice
Kan’ anđelak veselo
Javlja svoje lice,
Oh, kada bih imao
Mnogo suha zlata,
Od njega bih skovao
Sjajna tebi vrata,
I sve bih ti zidove
Zlatom obložio,
A po zlatu biserom
Ime joj sklopio,
Da kud god se obazrem
Ugledam ga sjajno,
K’o na nebu plavime
Zv’jezdi lice bajno;
Zvona bih ti salio
U srebro žeženo.
Da raznose vazduhom
Slatko ime njeno;
Od dragog bih kamena
Stolac isjekao,
I da na njem’ moli se
Njoj ga darovao.
Nu to zlato, biser taj,
I kamenje drago
Vaj! u vlasti n’jesu mi...
Sve m’ u srcu blago.
I u srcu, djevojko.
Hram podigoh tebi;
Pod nebes’ma ljepšega
Vjeruj, našla ne bi.
