NAPOMINjANjE
Znaš li, mila, kad si moja bila,
Meni ruke oko vrata vila?
Po licu me nježno milovala.
Na vječnu se ljubav zaklinjala?
Ljubav bila, pa k'o rječ i prošla,
A golema na me tuga došla;
Iz srca mi milje iščupala,
Sve uzore duha razvejala.
Daj mi samo jedan prošli danak,
Oh, daj mi ga, ma bio i sanak!
Nu šta bi mi? sanka dosta bješe,
Sjajne slike sve mu izumr'ješe.
I već nikad s njima u visine
Neće moći moj duh da se vine.
Što je mrtvo, ko to da ožive?
To jedino u spomenu žive.
Spomen težak k'o kamen na grudi;
Ja ga nosim, ti mi srećna budi.
18/5 1840.
