Moravički epitafi: Raščići

Izvor: Викизворник

Moravički epitafi: Raščići su prepisi tekstova uklesanih na krajputašima i kenotafima u selu Raščići (Šume) (Opština Ivanjica).


Spomenik Vitomiru Savićeviću (†1914) (Marina reka)

Spomen svome milom ocu
VITOMIRU SAVIĆEVIĆU
vojniku I č. I b. III prekob. Puka
koji boreći se hrabro
protivu neprijatelja za otadžbinu
pogibe na položaju Glavici
16. novembra 1914. g.
Požive 29. g.
Bog da mu dušu prosti.


Spomenik Đorđu Pivljakoviću (†19??) (Marina reka)

Spomen
ĐORĐU R. PIVLjAKOVIĆU
(...)


Spomenik Sretenu Minjoviću (†1917) (Lokve)

Spomen svome mužu
odnosno ocu poč.
SRETENU F. MINjOVIĆU
poštenom građaninu
i hrabrom vojniku
III čete I bat. p. puka II pozivi.
Učestvova u ratu od 1912. do 1917. g.
Poživi 42. god.
a ugibe u ropstvu u Beču 1917. god.
Spomen mu podižu
supruga Dostana
brat Ilija
sinovi Dragomir, Dragoljub, Milivoje i Milun.


Spomenik braći Minjović – Dragoljubu (†1959) i Milunu (†1945) (Lokve)

Spomen
DRAGOLjUBA MINjOVIĆA
iz Raščića
poživi 53. g.
a umro 12. III. 1959. god.
i njegov brat
MILUN
rođen 1914. god.
a umro u N.O. vojski
1945. god. u Čačku.
Bog da im dušu prosti.
Spomen spodiže
iz zasluge i poštovanja
ocu i stricu Milena
i zet Miladinović Milorad
iz Aleksinca.


Spomenik Vićentiju Nešoviću (†1914) (Lokve)

Spomen
VIĆENTIJA NEŠOVIĆA
iz Raščića
vojnika čete I b. IV puka (...)
Borio se sa neprijateljom
za otadžbinu
od 1912. do 1914. g.
Pogibe na položaju Crni Vrh.
Vićentije poživi 54. god
Ovaj spomen podigoše
sin Živko i kći Angelina
sa sestrama.


Spomenik Ocokoljićima – Mihailu (†19??) i Milanu (†1914) (Lokve)

U borbi za oslobođenje srpstva
1914-18 god. živote svoje dadoše
MIHAILO OCOKOLjIĆ
(...) X p. III poz.
zarobljen u Austrijskom ropstvu
umro (...)
i sin mu
MILAN M. OCOKOLjIĆ
đak narednik
poginuo 1914. g.
Na humkama u tuđini
neće Srpsko cveće nići
poručite deci našoj
nećemo im nigda stići.
Pozdravite otadžbinu,
poljubite rodnu grudu,
spomen (...) za slobodu
nek i ovi znaci budu.
Ovaj spomenik iz zahvalnosti
svome mužu i sinu-ocu-bratu
podigoše
supruga-mati Angelina
sa decom Nešom, Miladinom, Milunom
i strinom Dragom.


Spomenik Kosti Savićeviću (†1915) (Robaje, pored starog puta Venac-Javor)

Spomen
KOSTE SAVIĆEVIĆA
vojnika iz Raščića
Rođen 11. oktobra 1893. u Raščićima.
Umro 8. januara 1915. u Štipu.
U daljeni u tuđini
u tuđem svetu, kao vojnik
ja umrijek u najlešnem cvetu.
Kralja, otadžbinu moju milu
ja se spremah da ih branim,
da slomimo tu prokletu Švapsku silu.
Kleta boljka mene skosi
i u Makedoniji ostadoše moje kosti.
Roditelji i srodnici moji mili
sa drugovima mnogim
večno vamo ostadosmo,
koji su sudbe moje bili.
Srbadijo proširena
naše će ime u školama i pesmama
spominjati i pevati.
Ovaj spomen spodigoše
ožalošćeni roditelji
Miladin i Sara sa porodicom.


Spomenik Nikoli Savićeviću (†1878) (Robaje)

Ovaj biljeg
pokazuje večnu uspomenu
počiv.
NIKOLE SAVIĆEVIĆA
iz sela Raščića
bivšeg vojnika II čete II bataljona
Stojeće vojske.
Razbolivši se u ratu u Raški
i u bolnici umro jula 1878. god.
u 21. godini života svog
u najlepšem cvetu mladosti
i na svoju preveliku žalost
roditelja i braće svoje.
Ovaj večni spomen podižu
otac Tanasije, majka Jerosima
i njegova braća Luko i Petar.
I pisa Glišo Dmitrić iz Kotraže
u 1881. god.


Krajputaš Milovanu Minjoviću (†1915) (Minjovići)

Spomen
MILOVANA MINjOVIĆA
iz Raščića
a jedinog sina Mlađena Minjovića
koji poživi 19. godina.
Umro 18. februara 1915. god.
kao vojnik stalnog kadra u Štipu
a ostavi tužne roditelje
da se mesto sina kamenom tješe
noseći na srcu tugu i žalost
što ostaše bez više poroda
a i Milovanu na grob ne dođoše.
Ovaj spomen podigoše mu
ucveljeni roditelji
Mlađen i Stanija.


Krajputaš Vučiću Ocokoljiću (†1915) (Minjovići)

Spomen
VUČIĆA OCOKOLjIĆA
iz Lise
vojnika prve čete prvog bataljona
trećeg puka Kruševačkih trupa.
Rođen 25. jula 1896. godine.
Umro od ratnih napora
30. novembra 1915. godine
u varoši Elbasanu u Albaniji,
u najlepše doba u mladosti mojoj.
Poklič otadžbine
mene mladog pozva u boj
da slobodu branim
od stranih dušmana
Švaba i Mađara, Turaka i Bugara.
Mladi život dadog otadžbini svojoj
a sloboda sinu domovini mojoj.
Veseli se mlada Srbadio mila
na našim grobovima ti razvijaj krila.
Zbogom otac zbogom mila majko,
zbogom brate i premile seje
ja ostadoh u dalekom svetu
đe vas više nikad vidjet neću.
Ovaj spomen podigoše svome ponosu
otac Dragić, majka Petra,
brat Radojica.


Spomenik Stefanu Minjoviću (†1955) (groblje)

STEFAN MINjOVIĆ
iz Raščića
bivši bojnik treće rote
vojne garnizone u Kragujevcu.
Poživi 20. god.
umre 12. februara 1855. leta.
Bog da ga prosti.
Biljeg ovai oseče i udari mu
ego otac Todosije
i brat Timotije
a načini i napisa
kamenorezac Radosav Čikiriz
iz sela Rtiju.


Spomenik Milovanu Krsmanoviću (†1876) (groblje)

Poginu za otečestvo svoje.
Priđi bliže rode mili
pročitati ovaj spomen
MILOVANA
jedinog sina
Stevana KRSMANOVIĆA
voinika III klase iz Raščića
koje u borbi (...)
krabro boreći se
protivu Turaka na Steniku
19. oktombra ranjen
i od iste umroe
16. novembra 1876. god.
u 22. god. života.
Spomenik podiže mu
žalosni otac Stevan.

Izvor[uredi]

  • Radivojević Dragutin M, Kamena kazivanja ratnika: moravički krajputaši, „Litopapir” Čačak, 1995.