Mister Dolar (komedija u četiri čina)/9

Izvor: Викизворник

◄   III IV V   ►

IV

MATKOVIĆ, REDAKTOR

MATKOVIĆ (Otvara pisma koja su na stolu i prelistava ih)
REDAKTOR (Dolazi): Posao, a, posao? Pa vi ste razvili čitavu administraciju?
MATKOVIĆ: Arhiva je tako bogata; pomišljam već da angažujem naročito lice koje će je sređivati.
REDAKTOR: Verujem, a svakoga dana biće sve bogatija.
MATKOVIĆ: Moram sve to srediti, jer se ni jedan listić ne sme zaturiti ili izgubiti. Ne znate vi kako je ovo dragocena arhiva; ta ovo je, verujte neiscrpan izvor za budućeg književnika. O, koliko tu leži
gotovih komedija a koliko tragedija. — (Uzima jedno pismo) — Jedna mlada devojčica — ona veli da joj je šesnaest godina — idealno voli svoga prijatelja. Napustila je roditelje i odbegla njemu, onome koga idealno voli. Sad veli uviđa da je on siromah, i sad idealno voli Žana i nudi se da pobegne Žanu. — (Uzima drugo pismo) — Jedan student, tvrdeći za sebe da je vrlo darovit i da piše pesme, nudi se da ga Žan uzme pod svoje. (Uzima treće pismo) — Jedan bankar poverava Žanu svoju nameru da izvrši samoubistvo i moli ga da ga od toga zadrži. — (Uzima četvrto pismo) Jedna dama, u pravom smislu dama, ispoveda svoje bračne tegobe, i pita se, zar nema danas herojski odvažnih muškaraca koji bi je umeli utešiti. Ona misli da bi to Žan mogao biti. — (Peto pismo) — Jedan stručnjak predlaže osnivanje fabrike svile. On je u taj posao uložio svojih deset hiljada dinara, ali bi mu još trebalo pet do šest miliona. — (šesto pismo) — Opet dama. Poverljivo saopštava Žanu da u poslednje vreme oseća neku antipatiju prema svome mužu i usled toga izvesnu prazninu u svome srcu... Ali ko će vam sve to nabrojati. Ne mogu stići ni da ih pročitam sve, jer svakoga dana pošta je sve mnogobrojnija.
REDAKTOR: A stvar se, vidi, i inače razvija po vašoj želji. Novine pune senzacija. Naslovi upadljivi, podnaslovi interesantni: „g. Todorozić spava uvek na levu stranu”; „g. Todorović ne voli salatu”; „g. Todorović neobično ceni nacionalne svirače”.
MATKOVIĆ: „G. Todorović podiže novu crkvu u selu Putincima”.
REDAKTOR: To nisam čitao?
MATKOVIĆ: Čitaćete sutra, a kroz koji dan ćete videti na mome stolu bar deset projekata mladih arhitekta.
REDAKTOR: I šta na sve to kaže Žan?
MATKOVIĆ: Pravo da vam kažem podetinjio se; uplašio se od sreće. Ne ume još nikako da se pomiri sa novim stanjem, sve ga iznenađuje. Iznenadilo ga je, na primer kad je izabran za člana Uprave banke „Napredak”.
REDAKTOR: A je li on već akcionar te banke?
MATKOVIĆ: Nije, ali, Bože moj, ne mora se svaka banka držati svojih pravila.
REDAKTOR: Laska li mu taj izbor?
MATKOVIĆ: Ne, više mu laska druga jedna ponuda. Jedna viđena partijska ličnost učinila mu je ponudu da postane član partije s tim da o prvim idućim izborima bude nosilac liste.
REDAKTOR: Ama, zar je i to moguće?
MATKOVIĆ: Inače izbori za počisnoga člana društva humanih, kulturnih, sportskih, pevačkih... bezbroj, bezbroj, svaki dan sve više. — (Uzima jedno pismo) — Ovo je pismo za mene najinteresantnije. Jedan trgovački agent fabrike gumenih štikala i sapuna za brijanje, nudi se da izradi g. Jovanu Todoroviću odlikovanje Svetom Laurom, ordenom republike Tautland.
REDAKTOR: Gospode Bože!
MATKOVIĆ: Da, evo i cenovnika: Prvi stepen sa lentom 25.000 dinara; drugi stepen 20.000; treći stepen 15.000; četvrti 10.000 i peti 7.000 dinara. Šta velite, da primimo ponudu?
REDAKTOR: Ali kakva je to republika?
MATKOVIĆ: Nema je ni u jednom leksikonu, a ko zna da li i geografski postoji. Ono što znam to je: od svih privrednih grana ta republika najviše neguje proizvodnju ordena i izvozi ih preko raznih agencija. Ima ljudi kojima je to neminovna potreba, jer bez ordena nemaju nikakvo značenje. To su obične nule, a orden je cifra koja stavljena pred tu nulu daje ovoj neku vrednost u računici života. I radi takvih potrošača verovatno i postoji republika Tautland i orden Svete Laure. Nabaviću ga da pojačam vrednost Žanovu.
REDAKTOR: Ta ima je on i bez ordena.
MATKOVIĆ: Imaće je tek. Kad bi znali samo koliko ponuda za ženidbu.
REDAKTOR: Iz boljih porodica?
MATKOVIĆ: Iz najuglednijih.
REDAKTOR: Gospode Bože, kako je velika sila novac!
MATKOVIĆ: Nekad se svet zanimao zagonetkom, šta je pre postalo: pile ili jaje. Da bi postojalo pile trebalo je prethodno da postoji jaje iz kojega će se izleći, a da bi postojalo jaje trebalo je da postoji pile koje će ga izleći. Danas je odbačena ta naivna zagonetka. Postavili smo sebi drugu i savremeniju, na koju današnjica daje jasan odgovor. Pitam ja: je li to čovek koji pravi novac ili je to novac koji pravi čoveka. — (Spusti šaku na pisma) — Evo vam odgovora na tu zagonetku. Dolar,
mister Dolar je gospodar sveta! Ako ne verujete a vi sedite strpljivo u parteru pa gledajte i dalje ovaj film koji ja, kao što vidite, sa dosta uspeha režiram.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Branislav Nušić, umro 1938, pre 86 godina.