Mejrima/7

ČIN PRVI

POJAVA VII

POJAVA VII
Ali-paša, Mejrima izlazi, ide jedva, pa sjeda na divan

ALI-PAŠA:
Eto, sve si čula.
MEJRIMA:
Oh, oh! Čula,
I jedva mu riječi dočula;
Mišljah da ću ispustiti dušu.
ALI-PAŠA:
Sama vidiš, što mogah učinih,
Nemah kamo dalje. Sad se kajem;
Nu ovo sam predviđeti mog’o.
Ovaka je sva ta vlaščad pusta,
Vole vjeru no život i sreću.
MEJRIMA:
Avaj! Babo, da je tako, ne bih
Ni u polak ja žalila: ali
U djevojku on se zaljubio,
Zle mu vile raznijele srce!
ALI-PAŠA:
Da je i to, šta bi tugovala!
Bolje ’vako nego drugojako.
Ta će žalost ka’ i svaka proći,
A ostaće čast neoskvrnjena.
Tebi nije on ni priličio;
Kud se ruža prascu u brlog baca?
Zlatno sedlo metni na magarca,
Sam ga stidan s leđa svojih smeće.
Budalinu prezri, zaboravi.
MEJRIMA:
Osveti me, osveti me, babo.
To ti možeš samo ako hoćeš;
Oh! Nevjerna kaura mi ubij,
I t’jelo mu baci do rijeke,
Da se gladna njim nahrane paščad,
Pa da mutna voda ga zanese.
ALI-PAŠA:
I tim, Mejro, da objelodanim
Tvoju bruku, je li? Ne, to nikad.
Već ti rekoh, prezri ga; o njemu
Nije vr'jedno ni da misliš više,
A kamoli da tu besjedimo.
Dosta krasnih u Bosni junaka,
Između njih biraj kog ti drago,
Kog izbereš svomu babu kaži,
Za kog kažeš, on otkazat’ neće.
Ta osveta najbolja će biti.
MEJRIMA:
Ta mom srcu k’o i suhu grlu
Kaplja vode.
ALI-PAŠA:
Ali drugoj sada
Nije ti se nadati od mene.
Sada nije vr’jeme te kaure
Osvetama da izazivamo.
I u meni, saslušav ga, bješe
Krv iz srca pljusnula u mozak,
Te sav mi se svijet okrenuo;
Nu razumu srce ustupilo,
Te ga pustih živa i slobodna.
Biraj vrsna, k’o što rekoh, momka,
Pa se udaj.
MEJRIMA:
Nije lak taj izbor;
Moram duže o njem promišljati.
ALI-PAŠA:
Duga mis’o rđava rabota,
To još danas svršiti se može.
Tri junaka prose te, u Bosni
Nije naći četvrtog im ravna;
Jednog uzmi, a dva da odstranim.
MEJRIMA:
Koji j’ od njih ponajbolji junak,
Srca smjela i desnice jake.
Hitra uma i odlučna duha?
ALI-PAŠA:
To je Osman, sin bišćanskog paše.
MEJRIMA:
Bilo njega ili koga drugog,
Kroz tri dana biću izabrala.
To vrijeme ostavi mi, babo,
Da mi srce teški bol preboli.
ALI-PAŠA:
Neka bude. Tri dana ti dajem,
Četvrti ću po odgovor doći.
(Otide.)

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Ban, umro 1903, pre 121 godina.