Tekla voda Sava,
Po njoj raste nerunika trava,
Kraj nje jašu Pavlovi svatovi.
Svi svatovi bsru peruniku,
A ne bere gospodine Pavle,
Neg’ on svoju dočekuje dragu: 5
„Amo, draga, draga dušo moja,
Kad budemo dvoru bijelome,
Izlaziće ostarela majka,
Iznosiće u kondiru viia —
Primi, dušo, a piti ga nemoj, 10
Neg’ ga podaj vjenčanome kumu!”
Kad su bili dvoru bijelome,
Izlazila ostarela majka,
Iznosila u kondiru vina:
„Na ti, snašo, draga dušo moja, 15
Na se napi vina crljenoga,
Jer si, dušo, trudna i umorna
S tuđom braćom konje igrajući!”
Ona prima, a piti ga neće,
Neg' ga dade vjenčaiome kumu, 20
A kum dade đuvegiji Pavlu.
Priče Pava da će piti vino —
Otišti se kapca od ustaca,
Pade kapca na vrana konjica,
Mrtav konjic na travu zelenu. 25
Ali veli gospodine Pavle:
„O moj Bože, vidite li, ljudi,
Dsvet snašic', a osam kušulja[1] —
Sviju i’ je otrovala majka,
Pa je ćela i ovu devetu! 30
A tako mi današnjega danka,
Da me nije porodila majka
I svojijem zadojila mlijekom,
I mojijem opasala pasom,
Bi joj danas osjekao glavu!” 35
Srpske narodne pjesme iz neobjavljenih rukopisa Vuka Stef. Karadžića, knjiga prva, različne ženske pjesme, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Beograd 1973., str. 273-274.
