Lukrecija ili Trojo/9
| ←Šena osma | Lukrecija ili Trojo Pisac: Nepoznati autor Šena prva |
Šena druga→ |
Džano: Ah, tužan i nesrećan ti sam, u nevoljno biće redukan, da [ne] mogu okusit brez grčila slasti. Ako s jedne strane ćutim konsolacion cijeća ufanja od vjerenice onako izvrsne, na drugu [ope]ta ćutim bolest budući to neugodno mojoj materi. Ah, udesu moj prem teški! Ne možeš li mi dopustiti mater kako oca?! Ma neka bude što hoće, ja sam držaniji slijedit oca n[ego]li mater, pokli su žene lašnje za prevarit se negoli qudi. Ja ću kucat na vrata dje se naodi moj slatki raj za pripovidjet joj sve što se dogodilo, za primit konsolacion od nje slatkijeh riječih. Ah, dvori srećni i čestiti e[to je] došlo brijeme da brez straha [mogu se k vami] približ[ati. (Kuca)].
Ždero: Što hoćeš, sinjor Džano?
Džano: Reci gospoći Lukreciji da joj imam nješto govorit od strane nje oca.
Ždero: Meni je zapovidjeno da ne dam nikome na svijet s njom govorit.
Džano: Da što ja imam učinit? Nje otac poslao me za rijeti joj nješto od velike imporgance, a ja ću poći.
Ždero: Reci meni, ja sam mazordomo, ja dispensavam u kuhinj[i i što] se ima peći i varit i na stufad činiti.
Džano: Ja imam njoj rijeti. A jesu li u tebe ključi od larda, od masla, od jaja i od ostaloga?
Ždero: Drži ih sveđ Lukrecija. A što to hoće?
Džano: Zašto bo imam rijeti njoj od strane očine da večeras ima doći forestijera na večeru. A djevojka, budući nemoćna, da tebi da toliko sira, masla, larda, makaruna, da spraviš lijepo večeru. Or via, reci joj ti ovo.
Ždero: E meni neće vjerovat. Gospo Lukrecija, hodi brzo. |
Lukrecija: Čula sam sve, na ti ključe od spreme, izvadi sve što je od potrebe i spravi skladno.
Ždero: Veoma volentijeri, moja lijepa gospoćice.
Lukrecija: O, Džano, dušo moja, koliko si me konsolo kad sam čula tvoj glas i vele veće čujući lijepu invencion koju si iznašo za Ždera uklonit. Reci mi, dragi, imaš li ti meni što lijepo pripovijedat kako ću ja tebi — da je moj ćaće kontenat da ti budem vjerenica.
Džano: I moj otac na isgi način prikontenat i suponjam da će danas sve big svršeno. I zato sam uzeo ovo vremena za doći dat ti lijepu novu.
Lukrecija: Ah, čijem ću ja vijeku moć zafaliti na tolikoj ljubavi i sreći koju primam od tebe i od nebesah. Od sada ne bih se u sreći promijenila s prvom kraljicom od svijeta.
Džano: Ni ja zaisto s prvijem kraljem poklem imam tebe. [Ovo sa]mo još ćutim grko da moja majka ne kaže se sodisfana od ove vjerbe, forsi spomenjivajući se od ono malo dizgusta što je imala tvojom pokojnom majkom, ali er bi hotjela drugdje vjeriti me.
Lukrecija: Ajmeh, to me jako žal[ostivi, ona je podobna sve smestit].
Džano: Ne smetaj se ništa, dušo draga, er ja i moj otac tvoji smo. Samo te ovo molim da inkontrajući se govorit s mojom materom, da se ukažeš ljubežljiva i ponižena, prikaživajući službu s karecama...
Lukrecija: Da mi to i nijesi reko, to je moje držanstvo za učiniti, a dosta je da je ona rodila moga Džana.
Džano: Ja ne imam vremena veće za stat, molim te slijedi ljubeći me. Ostavljam ti srce. I sluga!
Lukrecija: Džano moj, guvernaj se. I nastoj pospiješiti naše podpuno kontentanje. Ja sam tvoja.
Reference
[uredi]
