Lukrecija ili Trojo/2
| ←Šena prva | Lukrecija ili Trojo Pisac: Nepoznati autor Šena druga |
Šena treća→ |
Trojo (sam u sebi ovako:) Veramente ove su žene djavoli! Ah, žalosni Trojo, pođ[i se uzdaj]. Ja sam cijenio da je moja ći časnija nego Dijana, a sada eto čuješ [što se govori]. A ovdi se sada hoće prudenca, a ne ni kolora ni pasion, jeda almeno od nje izv[i]dim ko je bio, i ako bude ko god skladan, da je za nj vjerim.
Lukrecija: Što zapovijedaš, gosparu ćaće?
Trojo: Imaš znat, moja Lukre, da od nazada njekoliko dana ja sam počeo mislit za vjerit te zašto si veće od etadi. Zasve si ti časna i modesta, sveć valja mislit da dobro ne stojiš sama nemajući matere, a i ja bih hotio tu miso svrć s glave za počinut i mirno zaspat. Ja nijesam ko drugi otac koji vijera ćeri i silom dje je njemu drago, zato tvoja je prćija spravna. Zato ti reci mi brez srama je li ti ko god srcu umilio, er ako se spustiš u mene, mogla bi falit i paka me kleti. Ma kad ga ti izabereš, ja ću bit miran i obećavam ti činit imat koga hoćeš makar ako je kralj od Indije.
Lukrecija: Ti si, gosparu ćaće, sveć bio prudent i ljubežljiv prema meni, i sada si, i rijeću ti istinu, najveću sam bolest oćutila [kad sam pomislila ako me ustoka] uzet koga god za vjerenika [koji ni]je prema mome dženiju, er kada se silom vijera, tu je sveđ nemir i neljubav.
Trojo: Da ne stoji veće, reci mi na koga te narav poteže, neka mogu poslat tratat.
Lugsrecija: Ja mislim u pamet, ma što ti ja tužna znam, napomeni mi ti koga god.
Trojo: (Kako ti umije lijepo fingat!). Hoćeš li Stijepa Lukova?
Lukrecija: Jaoh, on je njeki vioglav!
Trojo: Hoćeš Mara Franova?
Lukreiija: Dali ne, da mi prćiju izigra na karte.
Trojo: Hoćeš Dživa?
Lukrecija: A drugo ne umije nego ćakulat!
Trojo: Pijera?
Lukrecija: Prem je zbušen i za ničesa.
Trojo: Marka?
Lukrecija: Jaoh, lakom je prem.
Trojo: Sima?
Lukrecija: On je star prema meni.
Trojo: Mata? On nije star!
Lukrecija: Ali je grub ko memukrija.
Trojo: Luka?
Lukrecija: Neću udovca, a ne ima ni gaća.
Trojo: Da koga ću ti malana nać?! Hoćeš Džana, našega susjeda, Antonova sina, ali te ni on ne delekta?
Lukrecija: On mi para na prepozit, nemam mu išta rijeti, skladan, modest, krepostan, da para mi ne ima para.
Trojo: (Nađoh ti štopelu za nje nogu!) O, o, to te on delekta?
Lukrecija: On me delekta baš na prepozit.
Trojo: Kako ti znaš da je on tako izvrstan?
Lukrecija: Pokojna mi majka sveć ga je falila, a vidi se i u prilici da je skladan.
Trojo: Or via, razumio sam te. Poći u kuću, čini poso, a ja ću mislit... O lijepo ti sam je ezamino [ko na sudima, da pripovije sve]. Ko ona ne zna, evo pero partit nije najgora. A paka valja učinit da ne bude većega zla. Samo ne znam koga ću naći od prijatelja da poće ovi poso tratat; hotio bih jednoga koji je prijatelj moj i Antunov. Deboto Doktura. Zasve on strambo zbori, umjeće ovi poso tratat, a razumjeće ga po diskrecioni.
Reference
[uredi]
