Krvavi presto/4

Izvor: Викизворник

◄   Појава трећа Četvrta pojava Појава пета   ►

Četvrta pojava

DRUGI GRAĐANIN (dođe) Pomaže bog!
PRVI GRAĐANIN:
Bog ti pomogao! A od kud tebe?
DRUGI GRAĐANIN:
Nužda me goni, pa sam došao, da se samom kralju potužim, e van dvora nema više po Srbina pravosuđa. Taj grčki zulum, ne može se više trpeti!
PRVI GRAĐANIN:
Da si mi živ i zdrav! Ta nisam ni ja s toga došao, da one majmune gledam; al' sad se više Srbinu ne da pred kralja. Od kad se grčke izelice i propalice ovde naseliše; nema više po Srbina berićeta! Srbine, laku noć!
DRUGI GRAĐANIN:
A ko ti reče, da se ne može pred kralja?
PRVI GRAĐANII:
Eno tamo one nakarade. Gledni ih samo, kako se šepure! Al' to ne može dugo tako trajati, il' se skrijmo svi živi pod zemlju, il' stresimo sa narodnog tela, bezočne pijavice, što mu krv sisaju!
DRUGI GRAĐANIN:
Lakše, mogu te čuti.
PRVI GRAĐANIN:
Ovo je srpska zemlja, za koju je naša krv tekla!
DRUGI GRAĐANIN:
Zaista, to ide dobro, al' meni se čini, da će skoro drukče poći. Slušaj samo da ti kažem. — Kad mi je onomad domaćica htela pomusti kravu, a ono nema ni kapi mleka, već sve sama krv. Šta veliš?
PRVI GRAĐANIN:
Krv na nji, a na decu njihovu! Al' zbilja kakva tebe nevolja goni, te si ovamo došao?
DRUGI GRAĐANIN:
Imao sam dva krasna konja, kad al' evo ti onomad jednog Grka, koji reče, da su konji njegovi. — On ih ište, ja ih ne dam. Odosmo u sud. Tu Grci nešto smunđaše, pa potom mi konje oteraše. Tužio sam se i Petru i Pavlu, al' badava; Grk uvek pravo ima; ja nikada. Sad dođoh, da se samom kralju potužim, jer, vere mi, ako tako potraje, bolje bi bilo da sam životinja. Grk može sve i sva, a Srbin ne sme ni dahnuti.
PRVI GRAĐANIN:
Ja sam još gore prošao. Al' prosti, odoh doma, da se živ saranim, e stid me je, što sam Srbin, kad su eto srpskog kralja vrata pred-a-mnom zatvorena.
DRUGI GRAĐANIN:
Ja ostajem. Bilo lepo, bilo pod silu, ja moram pred, kralja.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Mita Popović, umro 1888, pre 136 godina.