Kralj Vukašin/28
ČIN PETI
POJAVA I
Kraljev šator. Čuju se na sve strane trube. — Vukašin ulazi, a za njim Marko. Nikša donosi štit, pa ga vješa o drvo, i odlazi.
VUKAŠIN:
Za danas je dosta. Ne veliš li
I ti tako, Marko?
KRALjEVIĆ:
Marica je
Turskom krvlju do dna omašćena;
Sve pogane rasute su čete
Ka’ viharom p’jesak po pustinji.
VUKAŠIN:
Dugo će se sjećati taj Murat
Ovog dana, koji rastjeruje
Mrak od skora na me navaljeni. —
Digoh s’ opet. — D’jete, nek vojvode
Odustanu od gonjenja daljeg,
I svu vojsku povrate u tabor.
Tu nalažem da obilno bude
Ugošćena noćas. Dok Moslimci
Preko r’jeka i planina bježe,
Neka bujno pod šatrama srpskim
Zveči svirka i vesela pjesma,
Te do zore rujno vino teče. —
(Odlazi Marko.)
Glas podzemni, koji me je zvao
Prošle noći, smrt mi proričući,
Slagao je, ili sam ga dojsta
Ja prečuo u zbunjenom sanku,
Kao što mi Uglješa veljaše;
Et’ pob’jedih mješte da poginem.
Iščeznite dakle, crne slike,
Što izvodi preda me um bolan,
Iščeznite kad taštinu vašu
Već i samo otkriva mi nebo.
Ne, do njega ne dopire rika
Te carice b’jesne, niti ozgo
Svaljuju se gromovi na glavu,
Nad kojom se stijeg Hristov vije.
|