Kralj Vukašin/24
POJAVA III
Turski poslanik, i pređašnji.
VUKAŠIN:
Padišini dični poslaniče,
Ti nam nudiš Muratovu pomoć
Protiv kneza s kojim vojujemo.
Knez ovo je; mi se pomirismo.
TUR. POSL.:
To knez Lazar?!
LAZAR:
Jesam, Osmanlijo.
TUR. POSL.:
Tad ja više nemam ovdje posla.
Zbogom.
VUKAŠIN:
Stoj još. Vidiš l’ ovog drugog?
Njega nam je poslao iz Rima
Božji sluga, veliki svećenik,
Koji daje i uzimlje krune,
Naređuje rat i mir u sv’jetu,
Posl'o mi ga sa porukom takom:
Na Murata ustan’,
Svi kraljevi pravom Bogu vjerni
U pomoć ti idu; prednjači im.
TUR. POSL.:
A ti?
VUKAŠIN:
Takom glasu ja hrišćanin
Poklonit’ se k’o božijem moram.
TUR. POSL.:
Svi đauri na nas! Srpski kralju,
Moj padišah nikakove sile
Ne boji se, nu za tebe velim,
Promisli se, dobro promisli se
Prije nego naprijeda krokneš.
On bi ti se ljuto osvetio
Što na njega ti podiže sablju
Kad te štitom on zaklonit’ šćaše.
LAZAR:
Zakloniti, da ga kašnje smrvi.
Sviknusmo vas, varalice svjetske.
RIM. POSL.:
Nijeste li već tolike zemlje
I gradove kralju zagrabili?
Vratite ih, vratite s’ i sami
U azijske pustare vam divlje,
Pa ćemo vas oetavit’ na miru.
A dokle nam svojim kužnim dahom
Poganite čisto podnebesje
Pitomoga sv’jeta hrišćanskoga,
Rat vam dotle, vječni rat.
TUR. POSL.:
Padišah
Što na sablji steče, to bez sablje
Ne isnušta. Rat mu objavljate,
I ja rado tu mu vijest nosim,
K’o što će je i on čuti rado.
A ti, pope, dobro s’ Bogu moli,
Da Moslimci ne dopru ti jednom
Do zidova rimskih, i tu krvlju
Tog oholog tvoga gospodara
Mir hrišćanstvu svemu ne napišu.
Je l’ mi, kralju, povrat obezb’jeđen?
VUKAŠIN:
Poslanik si; bez prezanja idi.
(Turčin odlazi).
Oče, kneže, jeete l’ zadovoljni?
KNEZ I R. POS.:
Mi potpuno. (Knez se rukuje s Vukašinom)
VUKAŠIN:
Moj si gost za danas.
LAZAR:
Posve rado. Za čas ostavljam te,
Da naloge nužne izdam vojsci.
VUKAŠIN:
Pa te čekam s kitom tvojih ljudi,
Odaćemo s’ ovaj dan veselju,
Pa ugađat’ noćas način, kojim
Da se odmah napr’jed otisnemo. —
Do viđenja, o gospodo moja.
(Lazar i Dijak odlaze sa svom pratnjom).
|