Kralj Vukašin/17
POJAVA III
Isti i Dijak.
DIJAK:
Uvrijeđen preko mjere knezom,
Prebjeg’o je mladi Arsojević,
I podnosi svoju sablju caru.
VUKAŠIN:
On?... s njegovim imenom mi pada
Mraz na srce; nikakvoga dobra
Taj ne može nosilac mi biti.
Volio bih da ga ovdje nema.
GOJKO:
Praznim slutnjam’ često ti podležeš,
Ja ću da ga među svoje uzmem.
Ako bude kan’ i otac hrabar,
Čast će svaku naći, a pođe li
Očinim mu nevjerničkim tragom,
Očinim će i svršiti koncem.
DIJAK:
Sad ne valja odbijati plemstvo
Što od kneza nama dobjegava;
Istim sredstvom njega oslabimo,
Kojima nas je on već nadjačao.
VUKAŠIN:
Kad hoćete, primam ga. Nek stane
U Gojkove čete. Ti, Dijače,
Izjavi mu tu odluku našu;
A preda se pustiću ga kašnje.
(Odlazi Dijak).
Još otuda nema poslanika
Da čujemo pristaje li Lazar
Na uvjete naše.
UGLjEŠA:
Što god bilo,
Raspored je za boj sav učinjen.
GOJKO:
I ne želim da izlišan bude.
VUKAŠIN:
Ja na protiv želim mir, i moram
Dobiti ga; što brže, to bolje.
Zli susjedi zemljište nam krnje
Na sve strane: ozgo kralj Ljudevit,
A padišah ozdo. Ako naša
Još potraje unutrašnja borba,
Neće proći ni godina c’jela
A nećemo već imati s knezom
Oko čega da se prepiremo.
DIJAK:
Rimljanina mogu li da pustim?
UGLjEŠA:
Došao je?
VUKAŠIN:
Neka odmah uđe.
|