Kralj Vukašin/05
POJAVA V
Poslanik rimski i pređašnji.
VUKAŠIN:
Na licu ti sija radost, oče;
Da li pisma prispješe iz Rima?
POSLANIK:
Grom udari prije, pa zatutnji,
I Rim tako. Kad njegove svjete
Dostavljene preko vjernih sluga
Ne uvaži kakav drzak čovjek,
Rim ga mučki nu osjetno kazni,
Da, kad za tim riječ sam izusti,
Ta se primi s punom poslušnošću.
Knez mi Lazar mir dva puta odbi,
I dva puta Ugrima ja pisah,
Te on plati prvu neposlušnost
Kitnim Sr'jemom, ravnom Mačvom drugu.
A sad smislih pospješniji način:
Još i prije nego mu podnesem
Treći preddog, Ugrima naložih
Da zapreme vojskom Podunavlje.
UGLjEŠA:
Šta!
POSLANIK:
V’jest dobih da je to svršeno;
Pa odlazim knezu s tvrdom nadom
Da već sada skromniji će biti.
VUKAŠIN:
(Izvršen je naš dogovor tajni,
Al’ Uglješa mršti se u licu;
Pred njim ću se svemu činit’ nevješt).
Ja odobrih za Srijem i Mačvu,
Ali nikad govora ne bješe
Među nama i o Podunavlju.
POSLANIK:
Jer predviđah da s predlogom takim
Ne bih prodro nikada kod tebe,
Pa svu na se uzeh odgovornost,
Samo da se ne obnovi borba
Koja krajnom pogiblju ti pr’jeti.
UGLjEŠA:
Jednom kralju birat’ j' u krajnosti
Šta i kako da se radi, oče.
Odveć si se sada premašio.
POSLANIK:
Jesam djelom, namjerom nijesam;
Al’ i djelo, ako vas vrijeđa,
Zbrisaću ga: Ugri do šest dana
Podunavlje biće očistili.
UGLjEŠA:
(Na njegovo drugo pismo! Ovaj
Raspolaže k’o svemoćan vlasnik
Srpskim carstvom! jedva što gnjev držim).
VUKAŠIN:
Već je kasno; sad odlazak njihov
Samo bi nam više naškodio;
Njim rogovi narasli bi knezu.
POSLANIK:
I dolazak zbiće mu ih dakle.
Sve od’jeni, pa ćeš ipak naći
Da čim tako odabrasmo sredstvo,
Njim moramo služiti se sve dokle
Rogove mu sa svim ne skrhamo.
UGLjEŠA:
Al’ Boga mi, nesrećnijeg sredstva
Ne mogoste, oče, zamisliti.
Da stegnete kućnog protivnika,
Inostrana zemlji naturate;
Pa onoga ni malo ne stegli,
A ovoga ko će istisnuti?
Zle vještine, da je Bog ubije!
POSLANIK:
S tom presudom lako odsječenom,
Moj Despote, bićeš pohitao;
Bar počekaj našoj igri konac.
UGLjEŠA:
Već ga vidim, i od sad ga mogu
Predskazati. Takim izgovorom
Ugrina ćeš, vukući sve dalje,
Srpskoj zemlji ugn’jezdnt' u srce;
Da budemo k’o njegovo roblje,
Svi pod sjenkom stolice vam rimske.
Na to smjeraš, već je jasno, pope.
VUKAŠIN:
Stoj, Uglješa.
UGLjEŠA:
Hoću sve da kažem.
To oblasti naših zauzeće
Ovaj igrom zove! Vukašine,
I jest igra, nu o koži srpskoj,
A najpreče, bojim se, o tvojoj.
Nek se samo raščuje po vojsci
Ko uvlači tućina u zemlju,
Vojska će ti listom knezu preći.
To ti rekoh, a svršujem ovim:
Rimsko sunce ogrijat’ te neće. (Otide).
VUKAŠIN:
Ovak nabusit, svak već podivljao!
Još smo sami nas dvojica, oče,
Što možemo tiho besjediti.
POSLANIK:
Dijeliš li, kralju, s tvojim bratom
Tako hudu uvrjedljivu sumnju?
VUKAŠIN:
Bog ne dao, a vjeruj da ne bi
Ni u njega spazio joj traga
Bez slučaja s pustim Podunavljem.
Taj u srcu krv mu potpalio.
POSLANIK:
Među nama dvojicom taj slučaj
Ne bješe li već urečen napr’jed?
VUKAŠIN:
I hvala ti što ga na se uze.
POSLANIK:
Pa s nametom onakog kovarstva
Da izleti na me Despot?
VUKAŠIN:
Ja ga
Prvi kudim; ali ćeš ga možda
I ti sa mnom blaže osuditi
Kad pomisliš na vremena huda
Što čemerom po sve nas sad teku.
Koliko je sela i gradova,
Porodica, pa i kuća srpskih,
Sve to sad je jako poc'jepano,
I ustalo sve jedno na drugo,
A svakomu na kraj srca sumnja,
Te s prezanjem na svakoga gleda,
I svud lako priviđa nevjerstvo.
POSLANIK:
Opisujuć’ stanje svih duhova
Kralj Vukašin opisa i svoje.
Ja s najboljom namjerom pogr’ješih,
Pa osjećam da ne mogu više
U ovakoj opstati sredini
S čašću svojom, ni s korišću njenom.
Sila mi je, kralju, odlaziti.
Ali ću vam dokazati prije
Da vam o zlu nikada ne rađah:
Dok još stojim među vama, Ugri
Napustiće sve oblasti srpske.
VUKAŠIN:
Otići ćeš, ali u stan knežev,
Da mir opet zavesti pokušaš;
Pa otpočneš tad zajedno s nama.
Velje djelo za koje si doš’o.
Drukčije te ne puštam od sebe.
Hodi u moj šator.
POSLANIK:
Ali, kralju...
VUKAŠIN:
Neću o tom ništa već da čujem.
Nad uvrjedam’ mi smo uzvišeni,
Mi, što pogled bacamo daleko.
U šatoru r’ješićemo tiho
Kakovim bih krajnim popuštanjem
Još mogao kneza ponuditi.
(Hvata ga za ruku i odvodi).
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Ban, umro 1903, pre 121 godina.
|