Kralj Vukašin/03
POJAVA III
Vukašin i Uglješa.
VUKAŠIN:
Šta od tebe gnjevan ode Gojko?
UGLjEŠA:
Znaš ga dobro; gnjev se njega hvata
K’o i plamen isušene slame,
No po sreći duže i ne traje.
VUKAŠIN:
O Uglješa, klonite se svađe,
Da je barem meću nam’ ne bude;
I onako zlo nam idu stvari.
Ne vidiš li tog bijesnog kneza?
Naturih mu Ugrina na leđa,
A on ipak neće da se miri!
Sve savjete mudra Rimljanina
Nadjačala Jelenina hitrost.
Nju svakako treba da uklonim.
UGLjEŠA:
Šta si opet, Vukša, namislio?
VUKAŠIN:
Ne ne, brate, ne već tako djelo
Kakvo svrših na njezinom sinu;
Dosta mi je Uroševe krvi,
Dosta, dosta, možda i premnogo.
Ali sa njim ono bješe nužda,
Sa Jelenom nije više taka.
Put već probih uočenom’ cilju
A ona se samo ženskom zlobom
Na sred puta meni ispr’ječila.
Ispred sebe moram da j’ uklonim,
Al’ ne sabljom, ne, velim ti, sabljom.
UGLjEŠA:
Da kako ćeš?
VUKAŠIN:
Umješnošću... Ali
Evo zgodno dolazi Goluban;
Sve ćeš čuti iz njegovih usta.
|