Koran glava 74

Izvor: Викизворник
KORAN


OGRNUT
Dato u Meki. — 55 stihova.
U ime Boga blagoga i milosrdnoga.

1. O ti koji si ogrnut plaštom!

2. Ustani i opominji ljude.

3. Svojega Gospoda proslavljaj.

4. Svoje odijelo drži čisto.

5. A od gnusobe bježi.

6. Ne razdaji radi gomilanja.

7. Strpjeljivo čekaj svojega Gospoda.

8. Kada dah bude zatrubio u trubu,

9. Taj dan će biti mučan dan,

10. Dan mučan za nevjernike.

11. Ostavi me sama sa čovjekom kojega sam stvorio.

12. Ja sam mu dao beskrajna bogatstva,

13. I sinova naprednijeh pred njegovijem očima.

14. Ja sam mu sve poravnio.

15. I evo ga sada gdje želi da mu ja sva ta blaga umnožim.

16. Nikako, jer je on otvrdnuo pred našim čudesima.

17. Ja ću ga prisiliti da se uspenje mučnom uzbrdicom.

18. On je ispitao i udesio sve, da se bori protivu Korana.

19. Neka bude ubijen kao što je sve udesio!

20. Još jedan put, neka bude ubijen kao što je sve udesio!

21. On je pogledao okolo sebe.

22. Za tijem se namrštio i lice mu se smračilo.

23. On se odvratio od istine i naduo se ohološću,

24. I rekao je: Koran je samo pozajmljena čarolija,

25. To je samo riječ jednoga čovjeka.

26. — Mi ćemo ga peći na vatri paklenoj.

27. Kako ćeš poznati Sakar (vatru paklenu)?

28. Ona sve sažiže, ona sve načinje, sve dohita.

29. Ona pali meso čovjekovo.

30. Iznad nje stoje devetnaest anđela.

31. Mi smo samo anđele postavili za čuvare vatre; mi smo kazali njihov broj samo zato da bi to bilo iskušenje (ogled) za nevjernike; iskušenje (da ih stavimo na ogled), kako bi ljudi od Pisama vjerovali u istinitost Korana, i vjera vjernijeh tijem bila uveličana,

32. I kako ljudi od Pisama i vjerni ne bi sumnjali;

33. Kako bi oni kojih je srce zaraženo bolešću, i nevjernici, rekli: Šta Bog hoće da reče sa ovom slikom?

34. To je tako. Bog zavodi one koje hoće, a rukovodi koje hoće. Niko drugi osim njega ne zna broj njegove vojske. To je samo opomena ljudima.

35. Jest, i ja se kunem mjesecom,

36. I noću, kada se udaljava,

37. I jutrom, kada se zarumeni,

38. Da je pakao jedna od najtežih stvari,

39. Da je to opomena za ljude,

40. Za one između vas koji stupaju naprijed, kao i za one koji ostaju natrag.

41. Svaka je duša talac za svoja djela; ali ljudi s desne strane

42. Ući će u bašte i pitaće se uzajamno o krivcima. Oni će pitati i njih same, govoreći:

43. Ko vas je doveo u sakar (u pakao)?

44. Oni će odgovoriti: Mi nijesmo nikada svršavali molitvu.

45. Mi nijesmo nikada nahranili siromaha.

46. Mi provođasmo svoje vrijeme u praznijem razgovorima sa onijem koji ih vodijahu.

47. Mi držasmo da je dan suđenja laž.

48. Do trenutka u koji se o njemu uvjerismo.

49. Posredništvo posrednikâ neće im ništa poslužiti.

50. Zašto oni bježahu od opomene,

51. Kao što poplašeni magarci bježe pred lavom?

52. Svaki bi od njih želio da mu od Boga dođe osobeni nalog.

53. To neće biti tako; no oni se ne boje budućega života.

54. To neće biti tako. Koran je opomena; koji god hoće, taj je opomenut.

55. Božje će opomene slušati samo oni kojima on dopusti. Bog zaslužuje da ga se boje. On miluje praštati.