Koran glava 17
| ← | KORAN | → |
Dato u Medini. — 111 stihova.
U ime Boga blagoga i milosrdnoga.
1. Slava onom koji je noću prenio svojega slugu iz svetoga hrama mečanskoga u daleki hram jerusalimski, kojega mjesto blagoslovismo, da mu pokažemo naša čudesa. Bog čuje i vidi sve.
2. Mi Mojsiju dadosmo Knjigu zakona, i načinismo je putevođom sinova Izrailjevijeh. Nemojte tražiti, rekli smo im mi, drugih pokroviteljâ osim mene.
3. O potomci onijeh koje smo mi u kovčegu nosili sa Nojem! on bijaše blagodaran sluga,
4. Sinovima Izrailjevijem mi bijasmo objavili u Knjizi ovu presudu: Dva puta ćete zločinstvo učiniti na zemlji, i ponijećete se prekomjernom ohološću.
5. Kad se ispuni prva prijetnja, mi protivu vas poslasmo naše sluge, ljude od strahovita nasilja; oni prodriješe do sredine vašega hrama, i prijetnja se ispuni.
6. Po tom mi dopustismo da i vaš red dođe, i vaša pobjeda nad njima; i mi umnožismo vaša bogatstva i vašu djecu; mi od vas načinismo mnogobrojan narod.
7. Mi smo vam rekli: Ako budete činili dobro, činićete ga za sebe; ako budete činili zlo, vi ćete ga činiti sami sebi. Kad dođe rok u drugoj prijetnji, mi poslasmo neprijatelje da vas ucvijele, da uđu u vaš hram, kao što u nj bijahu prodrli prvi put, i da poruše sve.
8. Može biti će se Bog sažaliti na vas; ali ako se vi vratite svojim grijesima, mi ćemo se takođe vratiti da vas kaznimo. Mi smo pakao namijenili da bude tamnica nevjernicima.
9. Zaista ovaj Koran vodi najpravijemu putu; on navješćuje dobru sreću vjernijem
10. Koji čine dobra djela. Oni će primiti veleljepnu naradu.
11. Mi smo strahovito mučenje spremili onijem koji ne vjeruju u budući život.
12. Čovjek se zavjetuje, da bi isprosio ono što je rđavo, kao što se zavjetuje, da bi isprosio ono što je dobro. Čovjek je brz po svojoj prirodi.
13. Mi od noći i od dana učinismo dva znaka naše moći. Mi zbrisasmo znak noći, i učinismo vidnijem znak dana, da bi ste se starali pribaviti dobročinstva od milosti Božje, da biste znali broj godina i njihovo sračunavanje. Mi smo uveli savršeno razlikovanje u svijem stvarima.
14. Mi smo svakom čovjeku privezali o vrat njegovu pticu[a]. Na dan vaskrsa mi ćemo mu pokazati Knjigu koju će on naći otvorenu.
15. Čitaj u svojoj knjizi, reći ćemo mu mi tada; dovoljno je da ti danas sam svršiš svoj račun.
16. Koji god ide pravijem putem, ide njim radi sebe sama; koji god zaluta, zaluta na svoju vlastitu štetu. Duše opterećene bremenom, neće nositi breme ni jedne tuđe duše. Mi nijesmo nikad kaznili prije no što poslasmo apostola narodima.
17. Kad htjedosmo razoriti neki grad, mi najprije upravismo svoje naredbe njegovijem bogatijem građanima; ali oni bijahu grješni. Presuda bi izrečena, i mi grad uništismo.
18. Poslije Noja, koliko smo narodâ mi uništili! Dosta je, da tvoj Gospod vidi i pozna grijehe svojih slugâ.
19. Koji god je želio ovaj tako brzo prolazni svijet, tomu smo mi nabrzo dali, na ovom svijetu, što smo mi htjeli; za tijem smo mu prigotovili pakao; on će u njemu biti spržen, sramotom pokriven, i lišen svake pomoći.
20. Koji želi budući život, koji se trudi da ga steče, koji je povrh toga i od vjernijeh, njegovi će napori biti prijatni Bogu.
21. Mi darove tvojega Gospoda produžavamo ovijem i onijem. Darovi tvojega Gospoda neće biti nikomu otkazani.
22. Vidi kako smo mi uzdigli jedne iznad dugih blagom ovoga svijeta. Ali budući život ima uzvišenijih stepena i preimućstavâ još većih.
23. Nemoj druge bogove stavljati pored Boga, jer bi bio obasut sramotom i poniženjem.
24. Bog je naredio da se ne klanjate nikomu osim njemu, da lijepo postupate sa svojim ocem i materom, i kad je jedno od njih dvoje sustigla starost, i kad ih je obadvoje sustigla, a oni sede s vama. Nemoj im pokazivati da ih prezireš, nemoj im činiti prijekorâ. Govori im sa poštovanjem.
25. Budi ponizan i pun nježnosti spram njih, i upravi Bogu ovu molitvu: Gospode, imaj sažaljenja spram njih, kao god što su oni imali sažaljenja spram mene, kad su me njegovali u vrijeme mojega djetinjstva.
26. Bog bolje zna no iko dubinu vaših srca; on zna da li ste vi pravedni.
27. On je blag prema onijema koji se povrate k njemu.
28. Daj svojim bližnjim što im pripada, a tako i siromahu, i putniku, i ne budi raspikuća.
29. Raspikuće su braća sotonina. Sotona je bio neblagodaran spram svojega Gospoda.
30. Ako se udaljiš od onijeh koji su u nevolji, ne pomogav im, proseći među tijem od svojega Gospoda milosti koje se nadaš izmoliti, govori im barem s blagošću.
31. Ne vezuj sebi o vrat svoju ruku, niti je pak svijem otvaraj, da ne navučeš na sebe prijekor i siromaštvo.
32. Bog katkada prosiplje punijem rukama svoje darove na one na koje on hoće, a katkada ih mjeri. On je obaviješten o stanju svojih slugâ, i vidi ih.
33. Nemojte ubijati svoju djecu iz straha da ne osiromašite; mi ćemo im dati hranu kao i vama. Ubistva koja vi činite užasan su grijeh.
34. Izbjegavajte preljubu, jer je to stidna stvar i rđav put.
35. Nemojte ubijati nikakva čovjeka, jer vam je to Bog zabranio, osim kad prava imate; što se tiče onoga koji bi bio nepravedno ubijen, mi smo njegova bližnjega ovlastili za tu stvar; ali neka taj ne prelazi granicu ubijajući; on je potpomognut, jer je već i zakonom potpomognut[b].
36. Ne dirajte u imanje siročeta, osim ako bi to bilo pohvalnijem načinom, u cilju da ga umnožite, dok on ne dođe do određenoga uzrasta. Ispunjavajte svoje obveze, jer će se o obvezama iskati račun.
37. Kad mjerite, ispunite mjeru. Mjerite pravednom mjerom. To više vrijedi, i to je ljepše po pošljednjem kraju svom.
38. Ne traži ono što ne poznaješ. O sluhu, vidu, srcu, o svemu tom će se tražiti od vas računa. O svemu će se od vas tražiti računa.
39. Nemoj po zemlji nadmeno hoditi; ti niti bi je mogao rascijepiti na dvoje, niti dostići visinu brdâ.
40. Sve je to rđavo i mrsko pred Bogom.
41. Eto šta je tebi Bog otkrio o mudrosti. I suviše, pored Boga ne stavljaj drugih bogova, jer ćeš biti strmoglavljen u pakao, pokriven prokletstvom i stidnijem poniženjem.
42. Da vas Bog nije slučajno izabrao za svoje sinove, a anđele uzeo kao ženskinje? Vi tu izgovarate strašnu riječ.
43. Mi smo u ovom Koranu rasijali nauk, da bi ljudi razmišljali; ali on je samo uvećao vašu udaljenost.
44. Reci im: Kad bi pored Boga bilo drugih bogova, kao što vi govorite, ti bogovi bi za cijelo željeli oteti prijesto od njegova vlasnika.
45. Slava Bogu! on je bezgranično visoko iznad toga huljenja.
46. Sedmera nebesa i sve što je u njima, i zemlja, i slave ga i hvale. Nema satvari koja ga ne slavi i ne hvali, ali vi ne poznajete njihove slavopojke. Bog je čovječan i blag.
47. Kad ti čitaš Koran, mi postavimo zastor između tebe i onijeh koji ne vjeruju u budući život.
48. Mi smo njihova srca pokrili zavojima, da ne bi razumjeli. Mi smo u njihove uši bacili tromost.
49. Kad ti, u Koranu, pomeneš ime Boga jedinoga, oni okrenu leđa da bježe, jer im je to odvratno.
50. Mi znamo bolje nego ko bilo, s kakvom te svrhom nevjernici slušaju kad dođu da te čuju, kad među sobom šapću, kad najzad, zlikovci govore jedni drugima: Vi se u tom idete za čovjekom opčaranim.
51. Vidi sa čim te oni upoređuju; ali oni su u zabludi, i neće umjeti pronaći put.
52. Oni govore: Hoćemo li, kad budemo postali kosti i prah, biti podignuti u novom obliku?
53. Reci im: Hoćete, sve da ste kamen ili gvožđe, ili koja bilo druga stvar od onijeh koje se čine nemoguće vašemu duhu. Oni će odgovoriti: A ko će nas povratiti u život? Reci: Onaj koji vas je stvorio prvi put. Tada će oni mahnuti glavom, i zapitaće te: Kad će to biti? Reci: Moguće je da će to biti skoro.
54. Na dan u koji vas Bog pozove iz vaših grobova vi ćete mu se odazvati hvaleći ga; vama će se učiniti da ste u njima stajali vrlo malo vremena.
55. Reci mojim slugama da govore samo s blagošću, jer bi đavo mogao posijati neslogu među njima. Đavo je javni neprijatelj čovjeku.
56. Vaš Gospod vas poznaje; ako bude htio, on će vas kazniti. Mi tebe nijesmo poslali, o Muhamede! da budeš njihov pokrovitelj.
57. Tvoj Gospod zna bolje nego iko ono što je na nebesima i na zemlji. Mi smo proroke uzdigli jedne iznad drugih, i dali smo Davidu Psalme.
58. Reci: Pozovite u pomoć one koje vi zamišljate bogovima mimo njega, i uvidjećete da vas oni ne mogu ni osloboditi zla, ni zlo otkloniti.
59. Oni, koje vi prizivate, živo žele dospjeti do svojega Gospoda, utiču se ko će biti bliže njemu; oni čekaju njegovo milosrđe i boje se njegove kazne, jer je strahovita kazna tvojega Gospoda.
60. Neće biti grada koji mi nećemo razoriti od sada do sudnjega dana, ili koji mi nećemo kazniti strahovitom kaznom. To je napisano u vječnoj Knjizi.
61. Ništa nam ne bi smetalo da te pošaljemo snabdjevena čudesima, da pređašnji narodi nijesu već nazivali lažima prvašnja čudesa. Mi smo Temuditima ipak vrlo razgovetni pokazali kamilu ženku; to bijaše opomena, a među tijem oni su je zlostavili. Mi šaljemo proroke sa čudesima samo zato da zastrašimo.
62. Spomeni se da smo rekli: Bog ljude okružava sa svijeh strana. Mi smo ti dali priviđenje koje si vidio, mi smo ti pokazali prokleto drvo u Koranu samo zato, da se među ljude baci predmet nesloge. Mi ih plašimo, ali to će samo učiniti da se uveća njihova nepokornost.
63. Mi rekosmo anđelima: Prostrite se ničice pred Adamom. I oni se prostriješe, osim jednoga Eblisa. Zar da se ja prostrem pred onijem kojega si ti stvorio od kala?
64. Za tijem on reče Bogu: Vidi onoga kojega si počastvovao više nego mene; zaista, ako mi dadeš vremena, od sada do sudnjega dana, ja ću istrijebiti sve njihovo potomstvo, osim maloga broja.
65. Odlazi. Tebi i onijema između ljudi koji pođu za tobom, svijema će pakao biti nagrada, obilata nagrada za baša zločinstva.
66. Privuci koga uzmogneš svojim glasom; gruni na njih sa svojim konjanicima i pješacima; budi im drug u njihovijem bogatstvima i u njihovoj djeci, i obriči im (đavo umije obricati samo da zaslijepi ljude).
67. Ali što se tiče mojih vjernijeh slugâ, ti nad njima nećeš imati nikakve vlasti i oni će u svojem Gospodu imati dovoljnoga zaštitnika.
68. Vaš Gospod čini da radi vas lađa plovi preko morâ, da biste tražili darovâ njegove milosti. On je milosrdan spram vas.
69. Kad vas nesreća snađe na moru, vi ne nalazite one koje prizivljete. Bog je jedini tu. Ali kad vas on izbavi, i povrati na tvrdu zemlju, vi se udaljujete od njega. Za cijelo, čovjek je neblagodaran.
70. Jeste li vi uvjereni da on neće narediti da vas neki dio zemlje proždere provalivši se pod vašim nogama, ili da on neće protivu vas poslati vihar koji će vas zasuti pijeskom, tako da nećete moći naći zaštitnika.
71. Jeste li vi uvjereni da vas on neće po drugi put izvesti na more, i da neće protivu vas poslati žestoki vjetar, da vas neće podaviti za nagradu vašega nevjerstva? Tada vi nećete naći nikakva zaštitnika.
72. Mi počastvovasmo djecu Adamovu. Mi ih povedosmo po zemlji i po morima; mi im dadosmo prijatnijeh jela za hranu, i dadosmo im veliko preimućstvo nad velikim brojem stvorova koje mi sazdasmo.
73. Na dan u koji mi sve narode zovnemo da pred nas iziđu sa svojim glavarima, oni kojima se njihova knjiga bude stavila u njihovu desnu ruku, čitaće tu knjigu, i neće biti oštećeni ni za mrvu.
74. Onaj koji je slijep na ovome svijetu biće takav i na drugom, i najvećma će zalutati i najdalji će biti od puta.
75. Nevjernici te svojim iskušenjima u malo ne udaljiše od onoga što smo ti mi otkrili, i u malo ne navedoše da nam pripišeš drukčija otkrića. O tada bi te oni smatrali za svojega prijatelja.
76. Da te mi nijesmo utvrdili u vjeri, ti bi popustio, jer ti već malo naginješ njima.
77. Tada bismo ti mi dali okusiti nesreće života i smrti, i ti ne bi našao pomoći protivu nas.
78. Nevjernici te u malo ne navedoše da ostaviš ovu zemlju, da te tako iz nje progone. O! oni tada ne bi dugo u njoj stanovali poslije tvoga odlaska.
79. To je put kojim su išli naši apostoli poslati prije tebe. Ti ne možeš naći izmjenâ u našim putovima.
80. Molitvu vrši u času kad sunce zalazi do nastupanja noćnoga mraka. Izvrši takođe čitanje pri osvitanju dana; čitanje pri osvitanju dana nije bez svedokâ.
81. A noću, posveti svoje bdenje molitvi. To će za tebe biti djelo preko tvojih obaveza. Moguće je da će ti Bog podići, u tijem bdenjima slavno mjesto.
82. Reci: Gospode, daj mi da uđem povoljnijem ulaskom i daj mi da iziđem povoljnijem izlaskom, i daruj mi moć zaštite.
83. Još reci: Istina se pojavila, a laž je nestala; laž je namijenjena propasti.
84. Mi smo vjernijem poslali u Koranu lijek i milost. Što se tiče nepravednijeh, Koran će samo njihovu propast do kraja dotjerati.
85. Kad mi čovjeku darujemo kakvo dobročinstvo, on se odvraća od nas i odlazi na stranu. Kad ga neka nesreća snađe, on se predaje očajanju.
86. Reci: Svaki radi po svojem načinu; ali Bog poznaje onoga koji ide najpravijim putem.
87. Oni će te pitati o duhu. Reci im: Duh je bio stvoren po naredbi Božjoj, ali samo mali broj između vas imaju znanje o tom.
89. Osim jedne milosti koja ti dolazi od Boga. Zaista, neizmjerno je milosrđe tvojega Gospoda spram tebe.
90. Reci: Kad bi se ljudi i đeniji ujedinili da proizvedu neku stvar nalik na ovaj Koran, oni ne bi proizveli ničega sličnoga, baš i da se uzajmično pomažu.
91. Mi smo u ovom Koranu rasijali svake vrste priča za poučavanje ljudi; ali ljudi su se odrekli svega osim nevjerstva.
92. Oni govore: Mi ti nećemo vjerovati, van ako učiniš da iz zemlje poteče izvor žive vode;
93. Ili ako budeš imao baštu zasađenu urmama i lozom, i ako učiniš da potoci poteku iz sredine te bašte;
94. Ili ako jedan odlomak neba padne na nas, ili ako Boga i anđele dovedeš kao jemce svojih riječi;
95. Ili ako budeš imao kuću pozlaćenu, ili ako se na nebo ispenješ uz ljestvice; mi čak nećemo vjerovati da si se na nebo ispeo prije nego nam spustiš knjigu koju ćemo svi moći čitati. Odgovori im: Tako mi slave mojega Gospoda! Jesam li ja što drugo nego čovjek i poslanik?
96. Šta dakle ljudima smeta da ne vjeruju, kad im je sišao nauk o upravljanju? To što su oni rekli: Bi li Bog poslao čovjeka da bude njegov apostol?
97. Reci im: Kad bi anđeli hodili po zemlji i mirno živjeli na njoj, mi bismo im poslali anđela za apostola.
98. Reci im: Bog će biti dovoljan svjedok između vas i mene, jer je on obaviješten o djelima svojih sluga, i vidi ih.
99. Onaj kojega Bog rukovodi jedini je dobro rukovođen; onaj kojega Bog zavede neće naći zaštitnika izvan njega. Na dan vaskrsa mi ćemo ih sve skupiti prostrte ničice, slijepe, nijeme, i gluhe. Pakao će biti njihovo stanište; mi ćemo paklenu vatru raspaliti kad god se ona ugasi.
100. Takva će biti njihova nagrada zato što nijesu vjerovali u naša čudesa, i za to što imadijahu naviku reći: Kad budemo samo kosti i prah, hoćemo li ustati odjeveni novijem oblikom?
101. Zar oni ne vide da Bog, koji je stvorio nebesa i zemlju, može takođe stvoriti tijela slična njihovijem? On im je označio rok; o tom nema sumnje; ali se nepravedni odriču svega osim nevjerstva.
102. Reci im: Kad biste vi raspolagali riznicama Božjega milosrđa, vi biste ih zaključali iz straha da ih ne potrošite. Zaista, čovjek je tvrdica.
103. Mi smo Mojsiju dali devet očevidnijeh čudesa; zapitaj samo djecu Izrailjevu. Kad Mojsije iziđe pred Faraona, ovaj mu reče: Ja držim, Mojsije, da si ti pod vlašću kakvoga mađioništva.
104. Ti dobro znaš, odgovori Mojsije, da Bog, Gospodar nebesa i zemlje, šalje ove očevidne znakove; ja držim, o Faraone! da si ti zavještan pogibiji.
105. Faraon ih je htio izgoniti iz zemlje, a mi potopismo njega i sve one koji su išli za njim.
106. Za tijem mi rekosmo djeci Izrailjevoj; Stanujte na toj zemlji, i kad dođe rok budućega života, mi ćemo vas sve ujedno skupiti. Mi smo zanago poslali Koran, i on je zanago sišao. A tebe, o Muhamede! mi smo poslali samo da navijestiš i da objaviš.
107. Mi smo Koran razdijelili na razdjele, da bi ih ti malo po malo pročitavao ljudima. Mi smo ga zanago spustili.
108. Reci im: Vjerujte u njega ili ne vjerujte, malo mari! Oni kojima je znanje bilo pređe dato klanjaju se i padaju na svoja lica kad im se pročitavaju njegovi stihovi. Slava Bogu! kliču oni. Božja su se obećanja ispunila.
109. Oni padaju na svoja lica, oni plaču, i njihova pokornost samo se uvećava.
110. Prizivajte Boga ili prizivajte milosrdnoga; ma kojim ga vi imenom prizivali, najljepša imena njemu pripadaju. Nemoj molitvu izgovarati ni mnogo krupnijem ni mnogo tihim glasom. Traži srednji među njima.
111. Reci: Slava Bogu, koji nema sina, koji nema druga u svjoj vlasti. On nema zaštitika kojemu je naloženo da ga sačuva od poniženja. Slavi Boga, objavljujući njegovu veličinu.