Koran glava 16
| ← | KORAN | → |
Dato u Meki. — 128 stihova.
U ime Boga blagoga i milosrdnoga.
1. Božje će se presude ispuniti. Nemojte ih uskoravati. Slava mu! on je suviše iznad božanstavâ koja mu pridružuju.
2. Po svojoj volji on spušta anđele sa Božjim duhom na onoga kojega on hoće između svojih sluga. On njima veli: Objavite ljudima da nema drugoga Boga osim mene. Bojte se mene.
3. On je nebesa i zemlju stvorio ozbiljno; on je suviše iznad božanstavâ koja mu pridružuju.
4. On je čovjeka stvorio od kaplje sjemena, i gle, čovjek se otvoreno prepire.
5. On je na zemlji stvorio teglećih životinja; vi od njih pribavljate odijelo i još drugih koristi; vi se njima hranite.
6. Vi u njima nalazite za sebe ljepote kad ih večerom dogonite i kad ih jutrom puštate na pašu.
7. One vam nose bremena u mjesta, u koja vi bez njih ne biste stigli bez velike muke. Zaista, vaš je Gospod pun dobrote i milosrđa.
8. On vam je dao konjâ, mazaga, magaraca, da vam služe za jahanje i za ukras. On je stvorio stvari koje vi ne znate.
9. On uzima na sebe da upravlja putem. Ima ih koji se od njega udaljuju. Da on hoće, on bi vas rukovodio.
10. On spušta s neba vodu koja vam služi za piće, i koja čini te rastu bilja kojima vi hranite svoja stada.
11. On vodom čini te klijaju žita, masline, urme, loza i svaka vrsta voća. U ovom ima znakova za one koji razmišljaju.
12. On vam je podvlastio noć i dan; sunce i mjesec i zvijezde vama su podvlašćeni silom njegovijeh zapovijesti. U ovom ima znakova za one koji imaju razuma.
13. Tako stoji sa svijem što je on na zemlji stvorio od raznijeh vrsta. U ovom ima znakova za one koji imaju razuma.
14. On vam je podvlastio more vi iz njega jedete svežeg mesa, vi iz njega vadite ukrase kojim se kitite. Vi vidite gdje lađe sijeku valove, da od Boga prose blagâ njegove milosti. Možda ćete biti blagodarni.
15. On je po zemlji podigao visoka brda, da se ne bi zemlja izmakla; on je prokrčio rijeke i putove, da biste bili upućeni u vašem hodu.
16. On je postavio biljege uz putove. Ljudi se upravljaju takođe po zvijezdama.
17. Hoće li onaj koji stvara biti jednak sa onijem koji ništa ne stvara? Nećete li vi o tom razmišljati?
18. A ako hoćete da brojite Božja dobročinstvâ, recite, jeste li sposobni da ih prebrojite? On je blag i milosrdan.
19. Bog zna šta vi krijete, a šta na javnost iznosite.
20. Bogovi koje oni prizivlju ne mogu ništa stvoriti, a stvoreni su sami.
21. Mrtva stvorenja, lišena života ne znaju
22. Kada će biti povraćena u život.
23. Vaš Bog Bog je jedini; oni koji ne vjeruju u budući život imaju srca koja poriču sve, i nadimaju se ohološću.
24. Zanago Bog zna što oni kriju i što na svjetlost iznose.
25. On ne ljubi ohole.
26. Kad ih čovjek zapita: Šta vam je Bog poslao ozgo? Oni govore: To su starinske priče.
27. Oni će svi nositi breme svojih vlastitijeh djela i breme onijeh koje su oni zaveli, a sami bijahu neznalice. Kako je nesnosno njihovo breme!
28. Njihovi preci radili su lukavo. Bog iz osnova razruši njihovu zgradu; šljeme se stropošta na njihove glave, i kazna ih snađe otkuda se ne nadahu.
29. On će ih sramotom pokriti na dan vaskrsa. On će ih zapitati: Pa gdje su moji drugovi koji su bili predmet vaših rascjepa? Oni koji znaju povikaće: Danas će sram i teška muka pasti na nevjernike.
30. Oni koje anđeli smrti prihvate na samrtnom času podnijeće svoju pokornost i reći će: Mi nijesmo učinili nikakvo zlo. — Jeste, zaista, učinili ste ga, reći će anđeli, a Bog dobro zna šta ste vi uradili.
31. Ućite na paklena vrata, tamo ćete vi vječno ostati. Kako je grdno stanište oholijeh!
32. Reći će se onijem koji su se bojali Boga: Šta vam je dao vaš Gospod? — On je one koji su činili dobro obdario svakovrsnijem dobročinstvima na ovom svijetu; ali je budući život još veće dobročinstvo. Kako je lijepo stanište pobožnijeh ljudi!
33. Edenske bašte u koje će oni biti uvedeni; tuda rijeke teku, i oni će tu naći sve što zažele. Takvijem načinom Bog nagrađuje one koji ga se boje.
34. Ovi će biti veoma zadovoljni u trenutku kad im anđeli, prihvativši ih na samrtnom času, reku: Da bude mir s vama! Uđite u raj za nagradu vaših djela.
35. Čekaju li nevjernici da ih anđeli iznenade, ili da se ispune Božje presude? Tako su radili njihovi prethodnici. Oni Bogu nijesu zla učinili, nego sami sebi.
36. Zločinstva koja oni bijahu počinili padoše na njih, i ona kazna koja bijaše predmet njihovijeh poruga opkolila ih je sa svijeh strana.
37. Oni koji Bogu pridružuju druga božanstva govore: Da je Bog htio, mi i naši ocevi ne bismo se klanjali nikom osim njemu; mi ne bismo zabranili upotrebu ničega drugoga do samo onog što bi on bio zabranio. Oni koji bijahu prije njih radili su tako isto. Dužnost je apostola samo ta da otvoreno propovijedaju.
38. Mi smo svakom narodu poslali apostole, govoreći: Klanjajte se Bogu i izbjegavajte Taguta. Među njima bijaše ih, koje je Bog rukovodio; bijaše ih drugih koji su bili namijenjeni lutanju i zabludi. Obiđite zemlju i vidite kakav je bio pošljedak onijeh koji su apostole nazivali lažama.
39. Ako želiš da oni budu rukovođeni, znaj da Bog više ne rukovodi onoga kojega je zaveo. Oni neće imati ni jednoga zaštitnika.
40. Oni se zaklinju Božjim imenom, svojim najsvečanijim zakletvama, da on neće više oživjeti onoga koji jednom bude ump̈o. — Hoće on to učiniti, prema svojem istinskom obećanju koje je njegova dužnost; ali veći dio ljudi to ne znaju.
41. On će to učiniti, kako bi im jasno pokazao predmet njihovijeh rasprâ, i kako bi nevjernici saznali da su lagali.
42. Kakva je naša riječ kad hoćemo da neka stvar postoji? Mi rečemo: Budi, i ona bude.
43. Mi ćemo dati počasni stan onijem koji su radi Boga ostavili svoje mjesto, pošto su podnosili nasilja. Ali nagrada budućega života još je ljepša. O! kad bi oni to znali.
44. Oni koji strpjeljivo podnose zla, i koji polažu svoje uzdanje u Boga!
45. Mi smo prije tebe slali samo ljude koje smo mi naučili. Raspitajte o tom ljude od Pisamâ, ako vi ne znate.
46. Mi smo ih slali sa čudesima i sa knjigama. Mi smo tebi takođe dali knjigu, da ti ljudima objasniš ono što im je bilo poslano, i da oni razmišljaju.
47. Jesu li uvjereni oni, koji su zlobno upotrebljavali lukavstva, da Bog neće narediti da ih zemlja proždere, ili da ih strašna kazna neće iznenadno snaći tamo, gdje se oni ne nadaju?
48. Da ih ona neće snaći u vrijeme njihova tumaranja, kad oni ne uzmognu oslabiti njezinu snagu?
49. Ili da neće biti kažnjeni laganom propašću! Ali Bog je pun dobrote i milosrđa.
50. Nijesu li oni vidjeli, da sve ono, što je Bog stvorio, nagiba svoju sijen na desno i na lijevo, da ga obožava, da se prostire pred njim?
51. Pred Bogom pada ničice sve što je na nebesima i na zemlji: životinje i anđeli, svi ostavljaju svoju oholost.
52. Svi se boje svojega Gospoda, iz straha da ih on ne porazi ozgo, i rade sve što im on naređuje.
53. Bog je rekao: Nemojte obožavati dva Boga, jer on je Bog jedan jedini. Dakle bojte se mene.
54. Njemu pripada sve što je na nebesima i na zemlji. Njemu se duguje vječito obožavanje. Bojite li se vi koga drugoga osim Boga?
55. Sva dobra koja vi uživate dolaze od njega. Kad vas zla sreća zadesi, vi njemu unravljate vaša prošenja.
56. Ali čim vas on oslobodi zla, jedan dio vas daje drugova svojemu Gospodu,
57. Da bi porekao dobro koje smo mu učinili. Naslađavajte se; naskoro ćete saznati istinu.
58. Oni određuju jedan dio dobara, koja im mi dajemo, bićima koja oni ne poznaju. Kunem vam se Bogom, iskaće se od vas račun o onom što vi izmišljate.
59. Oni Bogu pripisuju kćeri. Slava njemu! a sami ih ne žele za sebe.
60. Ako se nekojemu između njih javi, da mu se rodila kći, njegovo lice potamni, i on ostane kao zagušen tugom.
61. On se krije od svojih, zbog te zlokobne novosti. Hoće li je sačuvati i podnositi sramotu, ili će je zakopati u prašinu? Kako su nerazložita njihova mišljenja!
62. One, koji ne veruju u budući život, izjednačite sa svačim što je rđavo. Ali Boga izjednačite sa onijem što ima najuzvišenije. On je mudar i moćan.
63. Kad bi Bog htio kazniti ljude za njihova nevaljalstva, on ne bi na zemlji ostavio ni jedne žive stvari; ali on im daje počinka do obilježenog roka. Kad rok bude prispio, oni ga neće moći ni usporiti ni uskoriti ni za jedan trenutak.
64. Oni Bogu pripisuju ono čega se oni sami gnušaju, njihovi jezici laž govore kad reku da im je prigotovljena lijepa nagrada. U stvari im je vatra prigotovljena. Oni će prvi u nju biti strmoglavljeni.
65. Zaklinjem se Bogom, mi smo prije tebe slali apostole raznijem narodima. Đavo im je prigotovio njihova djela. Sada je on njihov gospodar; ali ljuta kazna njih čeka.
66. Mi smo ti poslali Knjigu da objasniš predmet njihovijeh svađâ, da ona posluži kao rukovođenje i dokaz našega milosrđa spram onijeh koji vjeruju.
67. Bog šalje s neba vodu kojom život povraća zemlji kad je zemlja obamrla. U ovom ima znak za one koji slušaju.
68. Vi ćete u životinjama naći znakovâ podesnijeh za vašu pouku. Mi vam dajemo piti ono što je, u njihovijem utrobama, između hrane prerađene i krvi: to je čisto mlijeko tako prijatnog ukusa za one koji ga piju.
69. Između voća vi imate urmu i lozu, iz kojih vi cijedite piće koje opija i hranu prijatnu. U ovom ima znakova za one koji razumiju.
70. Tvoj je Gospod dao pčeli ovo otkriće: Traži sebi kuće u brdima, u dubovima i ljudskim zgradama.
71 Hrani se svakim vrstama plodova, i putuj putem koji je prokrčio tvoj Gospod. Iz njihovijeh utroba (iz pčeonijeh utroba), ističe tečnost raznijeh bojâ; u njoj ima lijek za ljude. Zaista, u ovom ima znakovâ za one koji razmišljaju.
72. Bog vas je stvorio i on će vas sabrati oko sebe. Nekoji između vas dostićiće starost najtrošniju, tako da neće ništa znati od onoga što je znao. Bog je mudar i moćan.
73. Bog je jednijem između vas bio milostiviji nego drugima u razdjeljivanju svojih darova. Ali, da li oni, koji su primili tu milost, dopuštaju svojim robovima da u tijem dobrima učestvuju, tako da u tome imaju ravan dio? Hoće li oni proricati dobročinstva Božja?
74. Bog je za vas izabrao žene iz vašega plemena. Od vaših žena on vam daje sinove i unuke; on vas hrani prijatnijem jelima. Hoće li oni vjerovati u lažna božanstva, hoće li oni biti neblagodarni spram Božjih dobročinstava?
75. Hoće li se oni, pored Boga, klanjati bićima koja im ne mogu pribaviti nikakve hrane ni s neba ni iz zemlje, i koja ništa ne mogu?
76. Nemojte uzimati Boga za predmet vaših poređenja. Bog zna sve, a vi ništa ne znate.
77. Bog vam predlaže da uporedite čovjeka roba koji ni su čim ne raspolaže sa drugim čovjekom kojemu smo mi udijelili obilat užitak, i koji jedan dio toga daje kao milostinju javno i tajno; jesu li ta dva čovjeka jednaka? Nijesu, po Božjoj milosti; ali veći dio među njima ništa ne razumije.
78. Bog vam još predlaže da uporedite dva čovjeka od kojih je jedan nijem od rođenja, i ne može ništa da čuje, i koji je breme svojemu gospodaru; kuda god ga ovaj pošalje, on mu neće donijeti ničega dobroga: može li takav čovjek biti ravan čovjeku koji zapovijeda čisto po pravdi i ide pravim putem.
79. Bogu pripadaju tajne nebesa i zemlje. Dolazak časa je kao trenut oka, ili može biti još i bliže, jer je Bog svemogućan.
80. Bog vas izvodi iz utrobâ vaših matera, lišene svakoga znanja; za tijem vam daje sluh, vid i razum, da biste bili blagodarni.
81. Jeste li koji put pogledali na ptice potčinjene Božjoj volji u sred prostora nebeskih? Ko drugi osim Boga ima vlast nad njima? Zaista, u ovom ima znakovâ za one koji znaju razumjeti.
82. Bog vam daje šatore za stanovanje; on vam za šatore daje životinjske kože, koje vam je lako nositi kad putujete ili se zaustavite; on vam je stvorio vunu, kostret i strunu od vaših životinja, haljetinu i posuđe za privremenu upotrebu.
83. Bog vam je, između stvorenijeh stvari dao hlad; on vam je dao brda da se sklanjate, odijelo da vas čuva od pripeke i odijelo da vas brani od žestine udaracâ koje vi dijelite jedni drugima: tako vas on obasipa svojim dobročinstvima, da biste se pokorili njegovoj volji.
84. Ako Arabljani okrenu leđa tebi, o Muhamede! šta mari! ti si samo dužan otvoreno da propovijedaš.
85. Oni znaju Božja dobročinstva, a za tijem ih ne priznaju. Veći dio među njima nevjernici su.
86. Jednoga dana mi ćemo izazvati svjedoka za svaki narod i tada im neće biti dopušteno da se pravdaju, i oni neće biti primljeni.
87. Tada će zli svojim očima vidjeti muku koju oni neće moći ublažiti. Bog ih neće udostojiti ni jednoga svojega pogleda.
88. Idolopoklonici će opaziti svoje drugove, ona božanstva koja su oni Bogu dodavali, i reći će: Gospode, evo naših drugara koje mi obožavamo pored tebe; ali ovi će im odgovoriti: Vi ste samo lažljivci.
89. Toga će dana idolopoklonici ponuditi Bogu svoju pokornost, a božanstva koja su oni izmislili nestaće.
90. Mi ćemo stizati sve novijem kaznama, za nagradu njihova nevaljalstva, one koji nijesu vjerovali i koji su druge odvraćali od pravoga puta.
91. Mi ćemo jednoga dana, iz njedara svakoga naroda, istaknuti svjedoka koji će svjedočiti protivu njega; a tebe, o Muhamede! mi ćemo te postaviti za svjedoka obvezana da svjedoči protivu Arabljana, jer smo mi tebi dali knjigu u kojoj su sve stvari objašnjene, koja je dokaz našega milosrđa, koja služi za rukovođenje, i navještava srećne novosti onijem koji se pokoravaju Božjoj volji.
92. Bog nalaže pravdu i dobročinstvo, izdašnost na spram svojih srodnika; on zabranjuje stidna djela, i pakost, i nepravičnost; on vas opominje da biste razmišljali.
93. Budite vjerni Božjoj pogodbi, vi koji ste je učinili; nemojte kršiti zakletve koju ste svečano zadali. Vi ste Boga uzeli za jemca, on zna šta vi radite.
94. Nemojte biti nalik na onu ženu što rasprede konac koji je bila čvrsto oprela, nemojte se jedni drugima vjerolomno kleti, zato što vidite da je jedna družina među vama mnogobrojnija od druge. Bog hoće da vas okuša u tom pogledu; ali na dan vaskrsa on će vas podsjetiti na predmet vaših prepiranja.
95. Da je Bog htio, on bi od vas bio učinio jedan cigli narod; ali on zavodi onoga kojega on hoće, a rukovodi onoga kojega on hoće: jednoga dana zaiskaće se račun o vašim djelima.
96. Nemojte se svojim kletvama služiti radi prijevare, kako vaše noge, čvrsto namještene, ne bi stale posrtati, i kako ne biste osjetili kaznu zato što odvraćaste druge od puta Božjega. Strahovito mučenje bilo bi vam spremljeno.
97. Nemojte Božjim ugovorom kupovati stvar sićušne vrijednosti. Ono što Bog čuva za poslije biće vam korisnije, ako budete razumni.
98. Ono što vi imate prolazi, a što je kod Boga ostaje. Mi ćemo izdržljivijem dati nagradu koja im pripada, nagradu najpriličniju njihovijem djelima.
99. Koji god učini dobro djelo, a bude u isto vrijeme i vjeran, bio on čovjek ili žena, mi ćemo mu podariti srećan život, i podarićemo mu najljepšu nagradu, dostojnu njegovijeh djela.
100. Kad čitaš Koran, išti od Boga utočište protivu kamenovanoga đavola.
101. Đavo nema vlasti nad onijem koji vjeruju, i koji svoju nadu polažu u Boga.
102. Njegova se vlast prostire na one koji se udaljuju od Boga i koji Bogu dodaju druga božanstva.
103. Kad mi u ovom Koranu zamijenimo jedan stih drugim, (Bog zna bolje neko iko šta on otkriva), oni govore da ga ti sam izmišljaš. Ne; ali veći dio među njima ništa ne zna.
104. Reci im, da ti ga je duh svetosti, od strane tvojega Gospoda, zanago donio, da ukrijepi vjerne, da ih rukovodi, i da navijesti srećne glasove muslomanima.
105. Mi dobro znamo da oni govore: Neka ga čovjek poučava. Jezik onoga kojega oni hoće tako da označe, tuđinski je jezik. Među tijem Koran je knjiga čisto arapska.
106. Zaista, Bog ne rukovodi one koji ne vjeruju u njegove znakove; za njih je spremljena žestoka kazna.
107. Oni koji ne vjeruju u Božje znakove, griješe se o istinu, oni su lažljivci.
108. Koji god, pošto je vjerovao, postane nevjernik, ako je na to silom prinuđen, i ako njegovo srce ostane tvrdo u vjeri, nije krivac; ali će gnjev Božji pasti na onoga koji svoje srce otvori nevjerstvu, i strašna kazna njega očekuje.
109. I to zarad toga što su nevjernici život ovoga svijeta pretpostavljali životu onoga svijeta. Bog ne rukovodi nevjernike.
110. To su oni, na čija je srca, oči i uši Bog pritisnuo žig. Oni ništa ne slute, a zaista oni će biti nesrećnici onoga svijeta.
111. Ali Bog je blag i pun milosrđa za one koji su ostavili svoju domovinu, pošto su u njoj pretrpjeli iskušenja, koji su se, za tijem, bili za Božju stvar, i sve strpjeljivo podnosili.
112. Doći će dan, u koji će svaka duša braniti samu sebe, u koji će ona biti nagrađena po svojim djelima, i u koji niko neće biti oštećen.
113. Bog vam predlaže, radi poređenja, jedan grad koji uživaše bezbjednost i spokojstvo. Bog mu bijaše dao izobilno hrane; ali se on pokaza neblagodaran spram Božjih dobročinstavâ, i Bog ga kazni glađu i stravom, za nagradu djelâ njegovijeh stanovnika.
114. Među njima ustade apostol; oni ga nazivaše varalicom; Božja kazna porazi ih, jer oni bijahu nepravedni.
115. Hranite se plodovima koje vam Bog poklanja, plodovima dopuštenijem i dobrijem, i budite blagodarni na Božjim dobročinstvima, ako je on onaj kojemu se vi klanjate.
116. On vam je zabranio da se hranite mesom crknutijeh životinja, krvlju i svinjskim mesom, kao i svakom hranom na koju bi se prizivalo kakvo drugo ime osim Božjeg imena; ali ako je neki na to prinuđen, ako on to ne čini namjerno i kao odmetnik, Bog je blag i milosrdan; on će mu to oprostiti.
117. Nemojte reći: Ovo je dopušteno, a ovo nije dopušteno, prema tome koliko su vaši jezici skloni laganju; vi biste Bogu pripisali laž; jer oni koji Bogu pripisuju laž ne uspijevaju.
118. To uživanje malo traje; među tijem njihova kazna biće žestoka.
119. Mi Čivutima bijasmo zabranili jela o kojim smo te mi pređe poučili; mi nijesmo s njima nepravično postupali; oni su sami sa sobom nepravično postupali.
120. Onijema koji bi iz neznanja učinili neko rđavo djelo, ali koji bi se vratili Bogu i popravili se, Bog će biti blag i milosrdan.
121. Avram bijaše čovjek pokoran Bogu, istiniti pravovjernik; on ne bijaše iz broja idolopoklonikâ.
122. On bijaše blagodaran za njegova dobročinstva; Bog ga bijaše odabrao, i rukovodio ga je na pravom putu.
123. Mi njemu dadosmo lijepu nagradu na ovom svijetu, i on je u broju pravednijeh na drugom svijetu.
124. Mi smo tebi otkrili, da si dužan slijediti vjeru Avramovu, koji bijaše pravovjernik, i koji ne bijaše u broju idolopoklonikâ.
125. Subota je bila ustanovljena za one koji su se razdijelili radi nje. Bog će, na dan vaskrsa, među njima presuditi o njihovijem rasprama.
126. Zovi ljude na Božju stazu mudrošću i blagim opomenama; ako se upustiš u prepiranja, učini to što poštenije; jer tvoj Gospod najbolje poznaje one koji slaze s njegove staze i one koji se drže pravoga puta.
127. Kad se svetite, neka osveta bude ravna uvrjedama koje ste sami podnijeli; ali ako vam je povoljnije strpjeljivo snositi uvrjede, to će bolje koristiti onijem koji budu strpjeljivo snosili.
128. Dakle, strpi se; ali strpljenje ti je samo moguće sa pomoću Božjom. Nemoj se žalostiti radi njih; neka tvoje srce ne bude u tuzi zbog njihovijeh zlokovarstava, jer je Bog sa onijem koji ga se boje i dobro čine.