Koran glava 15
| ← | KORAN | → |
Dato u Meki. — 99 stihova.
U ime Boga blagoga i milosrdnoga.
1. Elif. Lam. Ra. Evo stihova Knjige i svijetloga Pisma.
2. Nevjernici će više puta žaliti što nijesu bili muslomani.
3. Ostavi ih neka se naslađuju i uživaju; neka ih zabavlja nada na dug život. Naskoro će oni saznati istinu.
4. Mi nijesmo uništili ni jednoga grada koji nije imao određen rok.
5. Ni jedan narod ne može ni uskoriti ni usporiti svoj kraj.
6. Oni vele Muhamedu: O ti koji si ozgo primio Koran! Zaista, ti si sa đavolom.
7. Zar tebe ne bi pratili anđeli, da je istina ono što ti govoriš?
8. Anđeli će doći samo za istinu. Tada nevjernici neće više biti čekani.
9. Mi smo spustili opomenu, i mi smo njezini čuvari.
10. Još prije tebe smo mi slali apostole među vjere starijeh,
11. I ni jednoga apostola ne bi, kojega oni ne uzeše za predmet svojih poruga.
12. Mi ćemo ista osjećanja unijeti u srca mečanskih zločinaca.
13. Oni to neće vjerovati, i ako je tu primjer starijeh.
14. Kad bismo im mi otvorili vrata nebeska, i za vrijeme dok bi se peli,
15. Oni bi još govorili: Naše su oči pomračene pijanstvom; zaista! mi smo opčarani.
16. Mi smo ustanovili kružne znakove na nebesima, i mi smo ih redom rasporedili za one koji gledaju.
17. Mi ih branimo od dodira svakoga đavola, kamenjem odbijenoga.
18. Van ako se koji krišom ne proturi, da prisluškuje, kada će ga pogoditi hitac vatre vidan svakome.
19. Mi smo zemlju razastrli, i razbacali smo po njoj brda, i učinili da se na njoj razviju sve stvari u izvesnoj srazmjeri.
20. Mi smo je snabdjeli hranom za vas i za životinje koje vi ne hranite.
21. Nema stvari čija se riznica ne bi nalazila u nas, i mi je samo spuštamo u određenoj srazmjeri.
22. Mi šaljemo vjetrove koji oplođavaju, mi s neba spuštamo vodu kojom se vi napajate, a koju vi ne morate čuvati.
23. Mi dajemo život i dajemo smrt; mi smo jedini našljednici.
24. Mi između vas poznajemo one koji idu naprijed i one koji ostaju natrag.
25. Jednoga dana skupiće vas vaš Gospod. On je mudar i pun znanja.
26. Mi smo čovjeka stvorili od blata, od one gline koja se mijesi.
27. Prije njega mi smo duhove već stvorili od ognja tanana.
28. Spomeni se da je Bog anđelima rekao: Ja čovjeka stvaram od blata, od gline koja se mijesi.
29. Kad ga budem sazdao, i kad u njega budem udahnuo svoj duh, padnite ničice preda nj klanjajući mu se.
30. I padoše ničice anđeli svi, svi.
31. Izuzimajući Eblisa; on ne htje da bude s onijem koji padahu ničice.
32. Bog mu tada reče: O Eblise! Zašto nijesi sa onijem koji padaju ničice?
33. Ja se neću pokloniti pred čovjekom kojega si ti stvorio od kala, od one gline koja se mijesi.
34. Bog mu reče: Onda odlazi odavde; ti si kamenovan.
35. Prokletstvo će biti na tebi do sudnjega dana.
36. On odgovori: O Gospode! daj mi roka do dana u koji će ljudi biti povraćeni u život.
37. Bog mu reče : Rok ti je dat.
38. Do dana roka naprijed označenoga.
39. Gospode, reče Eblis, počem si me ulovio, ja ću protivu njih snovati zamke na zemlji, i staraću se da ih sve ulovim,
40. Izuzimajući tvoje iskrene služitelje.
41. Bog odgovori: To je baš pravi put;
42. Jer ti nemaš nikakve vlasti nad mojim slugama; ti ćeš je imati samo nad onijem koji pođu za tobom i koji zalutaju.
43. Pakao im je stanište koje im je obećano svjema.
44. On ima sedmera vrata, na svakim će stajati po jedna odvojena četa.
45. Što se tiče onijeh koji se boje Boga, oni će biti u sredini baštâ i vodenijeh izvorâ.
46. Njima će se reći: Uđite u mir, oslobođeni svakoga straha.
47. Mi ćemo iz njihovijeh srca izvaditi svaku neistinu; živeći kao braća, oni će se odmarati na posteljama, gledajući se lice u lice.
48. Tu ih umor neće snaći, i oni neće nikada biti istisnuti iz toga staništa.
49. Objavi mojim slugama da sam ja blag i milosrdan,
50. I da je moja kazna strahovita kazna.
51. Ispričaj im povjest o Avramovijem gostima.
52. Kad oni uđoše u njegov dom i pozdraviše ga, on reče: Vi ste nas prestravili.
53. Oni odgovoriše: Ne straši se, mi smo došli da ti navijestimo mudroga sina.
54. On im odgovori: Navještavate li ga meni starcu? — A šta mi navještavate?
55. Mi ga tebi navještavamo u cijeloj istini (ozbiljno). Nemoj očajavati.
56. A ko će očajavati, reče on, o Božjoj milosti, ako ne zavedeni ljudi?
57. A kakav je cilj vašega poslanja, o poslanici? reče on.
58. Mi smo poslati ka jednom zločinačkom narodu, prihvatiše riječ oni, da ga satremo.
59. Izuzimajući Lotovu porodicu koju ćemo spasti,
60. Osim njegove žene koju smo namijenili da ostane ostrag.
61. Kad poslanici dođoše Lotovoj porodici,
62. Ovaj im reče: Vi ste mi nepoznati.
63. Oni odgovoriše: Da, doista, i mi ti dolazimo praćeni onom kaznom o kojoj oni (vaši sagrađani) sumnjaju.
64. Mi dolazimo sa istinom, mi istinu govorimo.
65. Iziđi ove noći sa svojom porodicom. Idi za njom. Neka se niko od vas ne osvrne. Idite gdje vam se naređuje.
66. Mi mu objavismo tu naredbu, zato što je trebalo da taj narod bude istrijebljen do poslednjega prije sutrašnjega dana.
67. Gradski stanovnici dođoše sa svijem veseli Lotu.
68. On im reče: Ovo su moji gosti, nemojte me sramotiti.
69. Bojte se Boga, i nemojte me naružiti.
70. Oni odgovoriše: Nijesmo li mi tebi zabranili da utočišta ne daješ nikomu na svijetu?
71. Evo mojih kćeri, reče Lot, ako hoćete da učinite kakvo sramno djelo.
72. Života mi tvojega, o Muhamede! oni bijahu kao bezumni u svojem pijanstvu.
73. U zoru ih iznenadi oluja.
74. Mi smo do osnova razorili te gradove, i naredili smo da na njih opeke pljušte kao kiša.
75. U tom ima znakova za ljude koji ih pažljivo ispituju.
76. Ti gradovi bijahu na putu koji je tu.
77. U tom ima znakova za vjerne.
78. A kako stanovnici šume (madianske) bijahu takođe zlikovci,
79. Mi im se osvetismo. Mi uništismo ta dva grada; oni ljudima služe kao razgovetan primjer.
80. Hedžrski stanovnici nazivali su varalicama apostole koji bijahu slati k njima.
81. Mi smo im pokazali naše znakove; ali se oni odvratiše od njih.
82. Oni kuće dubljahu u stijenama, i mišljahu da su u bezbjednosti.
83. Oluja ih iznenadi u zoru.
84. Njihove rabote ništa im ne koristiše.
85. Mi smo nebesa i zemlju, i sve što je među njima, stvorili radi istine, a ne na prazno. Čas će doći. Ti, Muhamede! oprosti lijepijem oproštajem.
86. Jer je tvoj Gospod tvorac i mudar.
87. Mi smo ti već dali sedam stihova koje treba neprestano ponavljati, kao god i veliki Koran.
88. Nemoj pružati svoje poglede na blaga koja mi dajemo na uživanje mnogim nevjernicima i nemoj se žalostiti radi njih, i nakloni svoje krilo nad vjernijema.
89. Reci im: Ja sam Glasnik neosporni.
90. Mi ćemo kazniti one koji dijele,
91. Koji cijepaju Koran na dijelove.
92. Tako nam Gospoda tvojega, o Muhamede! mi ćemo ih zapitati
93. O svijem njihovijem djelima.
94. Daj im na znanje što ti je naređeno, i odmakni se od idolopoklonikâ.
95. Mi smo tebi dosta protivu onijeh koji se rugaju,
96. Koji pored Boga namiještaju druga božanstva. Oni će saznati istinu.
97. Mi znamo da se tvoje srce steže kad čuješ šta oni govore.
98. Ali hvali svojega Gospoda, i budi sa onijem koji padaju ničice.
99. Klanjaj se Gospodu prije nego dođe ono što je izvjesno.