Koran glava 14

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu
KORAN


AVRAM, MIR BUDI S NjIM.
Dato u Meki. — 52 stiha.
U ime Boga blagoga i milosrdnoga.

1. Elif. Lam. Ra. Ovo je Knjiga koju smo tebi ozgo poslali, da ti ljude izvedeš iz tmina na svjetlost, i da ih, sa dopuštenjem njihova Gospoda, izvedeš na stazu silnoga, slavnoga.

2. Na stazu Božju, kojemu pripada sve što je na nebesima i na zemlji; kuku nevjernicima, jer je strašna kazna koja ih očekuje.

3. Oni koji život ovoga svijeta više vole od budućega života, koji ljude otklanjaju od Božjega puta i staraju se da ga iskrive, zalutali su vrlo daleko od istine.

4. Mi nijesmo poslali ni jednog apostola da nije govorio jezikom svojega naroda, kako bi mu razgovetno govorio. Bog nakon toga zavodi koga on hoće, a rukovodi koga on hoće. On je silan, mudar.

5. Mi poslasmo Mojsija praćena našim čudesima: Mi mu rekosmo: Izvedi svoj narod iz tmina na svjetlost. Podjesti ga na dnevi Gospoda. Zaista, u ovom ima znakova opomene za svakoga čovjeka koji zna trpjeti i zahvaljivati.

6. Mojsije reče svojemu narodu: Sjetite se Božjih dobročinstava, kad vas ono izbavi ispod jarma Faraonove porodice, koja vas davljaše ljutijem mukama, koljaše vašu djecu, a štedijaše samo vaše kćeri. To bijaše ljuto iskušenje od strane vašega Gospoda.

7. Spomenite se dana u koji je vaš Gospod objavio ove riječi: Budite blagodarni, i ja ću uveličati svoje milosti; ali ako budete nevjerni... moje su kazne strahovite.

8. I kad biste bili nevjerni, i kad bi sva zemlja bila takva, Bog je bogat i pun slave.

9. Nijeste li vi nikad čuli povjest o narodima koji bijahu prije vas, o narodu Nojevu, Adovu i Temudovu?

10. Jedini Bog poznaje njihovo potomstvo. Ti narodi imadoše prorokâ koji im metaše očevidnijeh znakova svojega poslanstva; ali oni svoje ruke metahu na usta i vikahu: Mi ne vjerujemo u predmet vašega poslanstva, i mnogo sumnjamo o vjeri kojoj nas vi zovete.

11. Proroci im odgovarahu: Ima li kakve sumnje o Bogu, tvorcu nebesa i zemlje, koji vas k sebi poziva da izbriše vaše grijehe, i daje vam počinka do časa naprijed obilježenoga?

12. Oni rekoše: Vi ste samo ljudi kao i mi; vi hoćete da nas odvratite od božanstavâ kojima su se klanjali naši ocevi. Pokažite nam očevidnu moć, moć kojom se čudesa čine, kao dokaz vaših kazivanja.

13. Proroci im govorahu: Zaista, mi nijesmo drugo do ljudi kao i vi; ali Bog svoje milosti izliva na one, između svojih sluga, na koje on Hoće, i mi vam ne možemo pokazati nikakve moći,

14. Osim ako to Bog dopusti. Vjerni svoju nadu polažu samo na jedinoga Boga.

15. A zašto mi ne bismo polagali svoju nadu u Boga? On nas vodi na našem putu, i mi strpjeljivo podnosimo zlo koje nam vi činite. Ljudi pokorni polažu svoje uzdanje samo u Boga.

16. Mi ćemo vas prognati iz naše domovine, govorahu idolopoklonici, ili se vratite u našu vjeru. I tada Bog prorocima dade ovo otkriće: Ja ću uništiti bezbožnike.

17. Vi ćete stanovati na njihovoj zemlji poslije njih. To je nagrada onijeh koji se ne boje mene i mojih prijetnja.

18. Tada proroci zaiskaše Božju pomoć, i svaki gordjeljivac i buntovnik bi uništen.

19. Pakao je iza njega, i on će se pojiti smrdljivom vodom.

20. On će je srkati u malijem gutljajima, i ona će s mukom prolaziti kroz grlo. Smrt će ga napasti sa svijeh strana, a on neće umrijeti. Iza toga će nastupiti strahovito mučenje.

21. Djela nevjernijeh nalik su na pepeo kojim vjetar oblada na dan oluje. Oni će biti nemoćni zbog svojih djela, i zaista, tako zalutati znači biti veoma daleko od istinitog puta.

22. Ne vidite li vi da je Bog stvorio, u cijeloj istini, nebesa i zemlju? Ako on hoće, on može učiniti da vas nestane, i opet sve stvoriti nanovo.

23. To je lako njegovoj sili.

24. Svi će se ljudi pojaviti pred Bogom; slabi na ovoj zemlji reći će moćnijem: Mi smo išli za vama; možete li nam nešto malo olakšati kaznu Božju?

25. Oni će odgovoriti: Da nas je Bog rukovodio, mi bismo vam bili poslužili za putevođe. Žaliti se na muke svoje, ili ih trpjeti ćuteći, to za nas znači jedno isto. Za nas nema utočišta.

26. A kad sve bude svršeno, đavo će im reći: Bog vam bijaše dao istinito obećanje. Ja vam bijah dao takođe obećanjâ, no ja sam vas prevario. Ja ne imadijah nikakve moći nad vama.

27. Ja sam vas samo zvao, a vi ste mi se odazvali. Nemojte mi činiti prijekorȃ, činite ih samo sebi samijema. Ja ne mogu ni vama pomoći niti od vas dobiti pomoći. Kad vi mene stavljate pored Boga, ja sebe ne smatrah za njemu ravna. Nepravedni ne zaslužuju ništa drugo do ljutu kaznu.

28. Oni koji budu vjerovali i dobro činili biće uvedeni u bašte orošene tekućim vodama; oni će tamo vječno stanovati po volji Božjoj. Oni će biti pozdravljeni ovakvom riječju: Mir!

29. Zar vi ne znate su čim Bog upoređuje dobru riječ? On je dobro drvo, njegove su žile usađene čvrsto u zemlju, a njegove grane dižu se do neba.

30. Ono daje roda u svako doba. Gospod govori ljudima u pričama kako bi oni razmišljali.

31. Rđava je riječ kao rđavo drvo; ono je na površini zemlje i nema postojanosti.

32. Bog će svojom nepromjenljivom riječju ukrijepiti vjerne na ovom svijetu i na drugom. On će zavesti zlikovce, jer on čini što hoće?

33. Zar ti ne vidiš one ljude koji su, plaćajući neblagodarnošću dobročinstva Božja, bacili svoje narode u stanište pogibije,

34. U pakao gdje će biti sprženi? Da gnusna staništa!

35. Oni Bogu dodaju ravne, da ljude odvrate od puta Božjega. Reci im: Uživajte, Uživajte, vaš svršetak biće vatra.

36. Reci mojim slugama koji vjeruju, da su dužni vršiti molitvu, davati milostinju od dobara koja im mi dajemo, tajno ili javno, prije nego dođe dan u koji neće više biti ni trgovine ni prijateljstva.

37. Bog je stvorio nebesa i zemlju, on vodu spušta s neba; pomoću nje on čini da se začinju plodovi koji vas hrane; on je pod vas podmetnuo čamac da para more po njegovoj naredbi; on vam je podvlastio rijeke; on vam je podvlastio sunce i mjesec, koji slijede svojemu tečaju u svojim kolosjecima; on čini da dan i noć služe vašim potrebama; on vam je dao sva dobra koja ste vi od njega iskali. Pobrojite, ako možete, dobročinstva Božja! Ali čovek je nepravedan i neblagodaran.

38. Avram Bogu upravi ovu molitvu: Gospode, daj ovoj zemlji potpunu bezbjednost, i sačuvaj mene, a tako i moju djecu, od službovanja idolima.

39. O Gospode moj! oni su već zaveli veliki broj. Neka onaj koji pođe za mnom bude među mojima; onaj koji me ne posluša... Gospode, ti si blag i milosrdan!

40. Gospode! ja sam jedan dio svoje porodice smjestio u nerodnu dolinu, blizu svetoga doma. Učini da oni svršavaju molitvu. Raspoloži srca ljudi u njihovu korist; postaraj se o njihovoj hrani; oni će ti hvalu odavati.

41. Ti znaš što mi krijemo i što na vidik iznosimo. Pred Bogom nije skriveno ništa što je na nebesima i na zemlji. Hvala Bogu koji mi je dao, i pored moje starosti, Ismaila i Isaka! On sluša naše želje.

42. Gospode! učini da vršim molitvu, učini da moje potomstvo bude vjerno njoj. Primi moju molitvu. Oprosti meni, mojim ocevima i vjernijem na dan suđenja.

43. Nemojte misliti da je Bog nepažljiv na djela zlijeh. On njima daje roka do dana u koji će svi pogledi biti uprti u nebo.

44. I ako će trčati sa svijem hitno, dignute glave, njihovi će pogledi biti nepomični, a njihova srca prazna. Opomeni dakle ljude na dan kazne.

45. Gospode! uzviknuće bezbožnici, udijeli nam još počinka do kojeg skorašnjeg roka.

46. Mi ćemo poslušati tvoj poziv k vjeri, mi ćemo poslušati tvoje apostole. Odgovoriće im se: Ne kunijaste li se vi, da se nećete nikada promijeniti?

47. Vi stanovaste šta više u mjestima u kojim stanovahu ljudi nepravični spram sebe samijeh, i vi znadijaste kako smo mi postupili s njima. Mi vam predlagasmo priče duboka smisla. Oni upotrebiše svoja lukavstva. Bog je bio gospodar njihovijeh lukavstavâ, sve da su bili dosta moćni da krenu brda.

48. Nemojte misliti da Bog poriče obećanje dato svojim apostolima. On je moćan i osvetljiv.

49. Doći će dan u koji će zemlja i nebesa biti promijenjeni, ljudi će izići pred Boga jedinoga, pobjedonosnoga.

50. Tada će te vidjeti krivce okovanijeh rukâ i nogâ.

51. Njihove dolame biće od smole, vatra će obaviti njihova lica, kako bi Bog svaku dušu nagradio po njezinijem djelima. On je brz u svojim računima.

52. Takva je objava upravljena ljudima. Neka oni u njoj crpu sebi pouku, i znaju da je Bog jedan, i neka razumni ljudi o tom razmišljaju.