Koran glava 11

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu
KORAN


HUD
Dato u Meki. — 123 stiha.
U ime Boga blagoga i milosrdnoga.

1. Elif. Lam. Ra. Knjiga, koje su stihovi bili prvo osnovani na čvrstom osnovu, za tijem razvijeni, dolazi od Mudroga, od Učenoga.

2. Ah! nemojte se klanjati Bogu: ja sam od njegove strane vaš opominjač, vaš apostol.

3. Prosite oproštenje u višnjega Gospoda, pak se vratite k njemu; on će vam lijep dio dati na uživanje do roka naprijed obilježenoga; on će svoje milosti podariti svakom čovjeku dostojnom milosti. Ali ako vi okrenete leđa, zaista, ja se bojim da vas ne stigne kazna na veliki dan.

4. Vi ćete se svi vratiti Bogu; on je svemogućan.

5. Ne grade li oni bore (prevoje) na svojim srcima, da sakriju svoje namišljaje?

6. A kad se potrude da se pokriju svojim haljinama, zar Bog ne zna šta oni skrivaju, a šta ostavljaju na javnosti?

7. Zaista, on zna šta ima u njihovijem srcima.

8. Nema na zemlji stvora kojemu Bog ne nađe hrane; on zna njegovo sklonište i mjesto njegove smrti; sve je zapisano u očitoj Knjizi.

9. On je nebesa i zemlju stvorio za šest dana; prijesto njegov, prije stvorenja, bijaše ustanovljen na vodama: Bog je htio isprva znati ko će od vas biti najbolji.

10. Kad im rečeš: Vi ćete vaskrsnuti poslije vaše smrti, nevjernici odgovore: To je ovijana mađija.

11. A kad odložimo kaznu do određenog vremena, oni govore: Šta ga smeta da je odmah ne izvrši? — Misle li oni da neće doći dan u koji je niko neće moći odvratiti? Ono što bijaše predmet njihovog ruganja obaviće ih sa svijeh strana.

12. Ako čovjeku pružimo plodove svojega milosrđa, pa mu ih za tijem oduzmemo, eto ga gdje pada u očajanje i postaje neblagodaran (nevjeran).

13. Pružimo li mu svoja dobročinstva poslije bijede koja ga bijaše snašla, on govori: Sada sam se oprostio bijeda, i eto ga gdje postaje veseo i ponesen.

14. Oni koji su čvrste volje i čine dobro, ti će steći oproštenje i prelijepu nagradu.

15. Može ti se desiti da zaboraviš objaviti jedan dio onoga što ti je otkriveno, i da tvoje srce zadrkće od strepnje kad ti oni reku: Jedino ako mu kakvo blago bude ozgo poslato, ili ga bude pratio kakav anđeo, mi ćemo vjerovati. Ti Muhamede, samo opominješ i objavljuješ, Bog jedini upravlja svačim.

16. Reknu li oni: On je (Muhamed) izmislio taj Koran. Odgovori im: Pa dobro! donesite deset podobnijeh surata, izmišljajte, i zovnite sve one koje možete da vam u tom pomognu, osim Boga. Učinite to ako ste iskreni.

17. Ako to ne postignete, znajte da je on (Koran) sišao sa znanjem Božjim, i da nema Boga osim Boga jedinoga. Jeste li vi muslomani?

18. Mi ćemo pravično nagraditi djela onijeh koje uzažele život i zadovoljstva ovoga svijeta; oni neće biti oštećeni.

19. To su oni koji će imati samo vatru kao dio svoj u budućem životu; ono što su na ovom svijetu uradili neće biti ništa; njihova će djela biti uzaludna.

20. Zar će nevjernicima biti ravni oni koji se oslanjaju na očevidne dokaze koji dolaze od njihovoga Gospoda, dokaze koje im kazuje svjedok što dolazi od strane Božje, kome bi preteča knjiga Mojsijeva, koja je data kao putevođa i kao znak Božje milosti? Ti vjeruju u nju; ali koji god između stranaka (Arabljana) u nju ne vjeruje, vatra će mu biti zborno mjesto. Nemoj dakle nikako sumnjati o toj knjizi; ona je sušta istina; ali veći dio ljudi u nju ne vjeruje.

21. Ko je nevaljaliji od onoga koji laži izmišlja na račun Božji? Ti će ljudi jednoga dana izići pred svoga Gospoda, i svjedoci će reći: Evo onijeh koji su svojega Gospoda obmanom okrivljivali. Neće li na zlikovce pasti prokletstvo Božje?

22. Koji su oni koji druge odvraćaju od Božjega puta, i hoće da ga načine krivijem? Oni koji nijesu vjerovali u budući život. Oni neće Boga nemoćnijem učiniti na zemlji, i neće naći nikakva zaštitnika protivu njega. Kazna koja ih čeka biće udvostručena. Oni ne mogahu ništa slušati, niti u što vjerovahu.

23. Oni su se sami upropastili, a božanstva koja oni bijahu izmislili iščezla su.

24. Nema nikakve sumnje da će biti najnesrećniji na drugom svijetu.

25. Oni koji vjeruju i čine dobro, koji se ponižavaju pred svojim Gospodom, zauzeće raj u kojem će vječno ostati.

26. Ta dva dijela ljudi nalikuju na slijepoga i na gluhoga, na onoga koji vidi i koji čuje. Jesu li oni ravni jedni drugima? Nećete li na to pomišljati?

27. Mi Noja poslasmo k njegovome narodu: Ja sam, reče im on, poslan da vas jasno opomenem

28. Da se klanjate samo Bogu. Ja se za vas bojim kazne strašnoga dana.

29. Glavari nevjernoga naroda rekoše mu: Ti nijesi ništa drugo nego čovjek kao i mi, i mi vidimo da je za tobom pošla samo najniža svjetina bez razmišljanja. Vi nemate nikakve zasluge koja bi vas činila višim od nas. Suviše, mi vas sve držimo za varalice.

30. O narode moj! nastavi riječ Noje, šta vi o tom mislite? Ako ja samo idem za otkrićem Božjim i milošću koja mi dolazi od njega, i koju vi ne vidite, treba li da vam je ja naturim preko vaše volje?

31. O narode moj! ja od vas u zamjenu ne ištem bogatstva; moja je nagrada Božja briga, i ja ne mogu oturiti one koji vjeruju da će jednoga dana vidjeti Gospoda. Ali ja vidim da ste vi narod bez svijesti.

32. O narode moj! ko će mi pomoći protiv Boga, ako oturim one koji vjeruju? Nećete li vi razmišljati o tom?

33. Ja vam ne velim: Blaga su Božja meni na raspoloženju. Ja ne znam sakrivene stvari. Ja vam ne velim da sam anđeo; ja ne velim onijem koje vaše oči gledaju sa prezrenjem: Bog im neće dijeliti nikakva dobročinstva. Bog najbolje zna šta je u dnu njihovijeh duša. Kad bih ja to govorio, ja bih bio u broju zlijeh.

34. Oni odgovoriše: O Noje! ti si se s nama već prepirao, i ti sam uviđaš naše svađe. Učini da se dogodi ono čim nam prijetiš, ako istinu govoriš.

35. Bog će bez sumnje učiniti da se to dogodi, ako bude htio, i vi ga nećete učiniti nemoćnijem.

36. Kad bih vam ja davao savjeta, oni vam ne bi bili ni od kakve koristi ako bi vas Bog htio zavesti. On je vaš Gospod i k njemu ćete se vi vratiti.

37. Reku li ti oni: On je izmislio taj Koran; reci im: Ako sam ga ja izmislio, grijeh će pasti na mene, ali ja nijesam kriv za vaše grijehe.

38. Za tijem je Noju ovo otkriveno: U tvojem narodu neće biti vjernijeh van onijeh koji su već vjerovali. Ne žalosti se ti njihovijem djelima.

39. Sagradi, pred vašim očima i po našem otkriću, lađu, i ne govori nam više u odbranu zloga naroda; on će biti potopljen.

40. I on sagradi lađu, i kad god mimo njega prolažahu glavari njegova naroda, oni mu se rugahu. — Ne rugajte mi se reče Noje, doći će red i na mene da vam se rugam, kao što se vi meni rugate, i vi ćete saznati

41. Na koga će pasti kazna koja će ga sramotom pokriti. Ta će kazna vječno ostati na njegovoj glavi.

42. I to bi tako do časa u koji iziđe naša naredba, i u koji pršte peć[a]. Mi Noju rekosmo: Ukrcaj u lađu po jedan par od svakoga roda, i tvoju porodicu, izuzimajući onoga nad kojim je presuda izrečena. Uzmi takođe sve one koji su vjerovali; a malo ih bi koji vjerovaše.

43. Noje im reče: Ukrcajte se u lađu u ime Boga. Neka pođe i neka baci sidro. Bog je blag i milosrdan.

44. I lađa plovijaše sa njima posred valova uzdignutijeh kao brda. Noje viknu svojemu sinu koji bijaše na straži: O dijete moje! ukrcaj se s nama, ne ostaj sa nevjernijem.

45. Ja ću se ukloniti, reče on, na brdo, koje će me sačuvati od vode. Noje mu reče: Danas niko neće umaći od presuda Božjih, izuzimajući onoga na kojega se on sažali. Valovi ih razdvojiše; i sin Nojev bi potopljen.

46. I bi rečeno: O zemljo! popij svoje vode; o nebo! stani; i vode opadoše; presuda se ispuni. Lađa se zaustavi na brdu Al-Džudi, i bi rečeno: Zli neka odlaze daleko odavde!

47. Noje uzviknu k svojemu Gospodu, i reče: O Gospode moj! moj sin je od moga roda; tvoja obećanja istinita su, i ti si najbolji sudija.

48. O Noje! odgovori Bog, on nije od tvoga roda. To što činiš, nepravično je djelo. Nemoj iskati što ne znaš. Ja te opominjem, da ti ne bi bio u broju neznalica.

49. Gospode! ja se predajem tebi; razriješi me da te ne pitam što ne znam, a ako mi ne oprostiš, ako se ne sažališ nada mnom, ja sam izgubljen.

50. A on njemu reče: O Noje! siđi s lađe praćen našim pozdravom, i našim blagoslovom tebi i narodima koji su s tobom. Ima naroda kojima ćemo mi dati uživanje blaga svjetskih; docnije će ih strašna kazna sustići.

51. Evo jedne iz nepoznatijeh povjesti. Mi ti otkrivamo, o Muhamede! ovu povjest koju vi do sad nijeste znali, ni ti ni tvoj narod. Strpi se, srećni svršetak je za one koji se boje Boga.

52. Mi k Adovim ljudima poslasmo njegova brata Huda. On im reče: O narode moj! klanjaj se Bogu. Vi nemate drugoga Boga osim njega. Vi sami izmišljate druge.

53. O narode moj! ja od tebe ne ištem nikakve plate; o mojoj plati vodi brigu onaj koji me je stvorio. Nećete li razumjeti to?

54. O narode moj! prosi oproštenje u svojega Gospoda, a po tom vrati se k njemu, on će s neba poslati obilatu kišu.

55. On će uveličati vaše sile. Ne budite prijestupnici (pokajte se).

56. O Hude! odgovoriše oni, ti ne dolaziš praćen očevidnijem znakom; mi svoja božanstva nećemo ostaviti na samu tvoju riječ; mi tebi ne vjerujemo.

57. Šta ćemo reći, ako ne, da te je koji od naših bogova dohitio kakvijem udarom? On odgovori: Ja uzimljem Boga za svjedoka, a i vi sami svjedočite, da sam ja nevin u tom što vi druga božanstva pridružujete

58. Bogu. Izvršite svoja zlokovarstva, i nemojte da vas dugo čekam;

59. Jer sam ja svoju nadu položio u Boga, koji je moj Gospod i vaš. Nema ni jednog jedinog stvorenja koje on ne bi držao za vrh kose. Bog je na pravoj stazi.

60. Ako okrenete leđa, ja sam vam kazao svoje poslanstvo. Bog će na vaše mjesto postaviti drugi narod, i vi mu (Bogu) nećete moći učiniti nikakva zla. Moj Gospod svaku stvar održava u njezinijem granicama.

61. Kad naša volja bi gotova da se ispuni, mi, pomoću našega milosrđa, spasosmo Huda i one koji su vjerovali s njim; mi smo ih spasli od strašne kazne.

62. Taj adski narod poricao je istinu svojega Gospoda; on nije slušao njegove izaslanike, i slijedio je naredbe ljudi silnijeh i nepokornijeh.

63. Prokletstvo ih goni na ovom svijetu. Na dan vaskrsa, doviknuće im se: Nije li Ad bio nevjeran svojemu Gospodu? Daleko odavde neka odlazi Ad, narod Hudov!

64. Mi k Temuditima poslasmo Saleha, njegovog brata, koji im reče: O narode moj! klanjaj se Bogu. Nemojte imati drugih bogova osim njega. On je vas proizveo od zemlje, i nju vam je dao za stanovanje. Prosite njegovo oproštenje: pak se vratite k njemu. Moj je Gospod blizu, on će uslišati one koji ga mole.

65. Oni odgovoriše: O Saleše! ti si bio predmet naših nada. Zar ćeš nam sada braniti da se klanjamo onomu čemu su se klanjali naši ocevi? Mi imamo veliku sumnju o vjeri ka kojoj nas ti pozivaš.

66. O narode moj! odgovori on, razmisli o tom. Kad me prati očevidna volja Božja, kad je njegovo milosrđe sišlo na mene, ko će mi pomoći ako njega ne poslušam? Vi biste samo uveličali moju pogibiju.

67. O narode moj! ova kamila (deva) ovdje Božja je kamila; ona će za vas biti znak; ostavite je da mirno pase na zemlji Božjoj, ne činite joj nikakva zla; strašna bi kazna došla odmah za tijem.

68. Oni ubiše kamilu. Saleh im tada reče: Čekajte tri dana u svojim kućama. To obećanje neće biti porečeno.

69. A čim naša osuda bi izrečena, mi Saleha i one koji s njim vjerovahu, spasosmo svojim milosrđem od beščašća toga dana. Tvoj je Gospod silan, moćan.

70. Silovita oluja iznenadi zlikovce; sutra dan nađeni su u njihovijem domovima, gdje ničice leže na zemlji,

71. Kao da tu nikad nijesu ni stanovali. Temud je bio nevjeran svojemu Gospodu. Dalje odavde sa Temudom!

72. Naši poslanici, nosioci srećnoga glasa odoše k Avramu. Oni mu rekoše: Mir! — Mir! odgovori on; i u brzo za tijem donese pečeno tele.

73. A kad vidje da se njihove ruke i ne dotiču prigotovljena jela, to mu ne bi milo, i njega obuze strah. — Ne boj se, rekoše mu oni; mi smo poslati k narodu Lotovu.

74. Žena njegova (žena Avramova) stajaše tu, i stade se smješiti. Mi joj navijestismo Isaka, a poslije Isaka, Jakova.

75. Ah! nesrećna ti sam! ja da rodim? kad sam stara, a moj muž starac! Zaista, to je čudnovata stvar!

76. Zar ćeš se čuditi volji Božjoj? Njegovo milosrđe i njegovi blagoslovi na vama su, čeljadi doma ovoga. Bog je dostojan slave i hvale.

77. Kad Avrama pređe strah, čuvši prorečenu sreću, on se uze s nama prepirati u zaštitu naroda Lotova; jer Avram beše krotak, sažaljiv, naklonjen praštanju.

78. O Avrame! ostavi se toga, jer naredba tvoga Gospoda već je objavljena; kazna će ih snaći; ona je neizmjenjiva.

79. Naši poslanici odoše k Lotu; on se ožalosti njih radi, i bijaše mnogo slab. — Ovo je mučan dan, reče on.

80. Ljudi iz njegova naroda gomilama povrvješe k njemu, oni činjahu stidnijeh stvari. On im reče: Evo mojih kćeri; manje bi bilo bludno griješiti s njima. Nemojte me sramotiti u mojim gostima. Zar nema među vama prava čovjeka?

81. Ti znaš, rekoše mu oni, da nama ne trebaju tvoje kćeri; ti znaš šta mi hoćemo.

82. Ah! kad bih ja imao dovoljno sile da vam se oduprem, ili kad bih mogao naći utočišta kod kakvoga moćnoga glavara!

83. O Lote! rekoše mu stranci, mi smo poslanici tvojega Gospoda; oni te neće dirnuti. Ove iste noći iziđi sa svojom porodicom; ali neka se niko od vas ne osvrne za sobom. To će učiniti jedino tvoja žena; kazna koja će snaći njih (krivce) pašće i na nju. Ono što im je prijećeno ispuniće se prije sutrašnjega dana. Sutra nije daleko.

84. Od nas poteče zapovijest; mi taj grad razorismo od vrha do dna; mi naredismo da pljusne kiša zemljanijeh opeka, da padaju bez prekida, izbilježene samijem Bogom. One nijesu daleko od svijeh zlikovaca!

85. Mi Madianitima poslasmo njihovoga brata Šoaiba. O narode moj! reče im on, klanjajte se Bogu; nemojte imati drugoga Boga osim njega, ne smanjujte mjeru ni mjerice. Ja vas vidim u izobilju, ali se bojim za vas kazne dana koja će vas sve obuhvatiti.

86. O narode moj! punite mjerice, pravo mjerite, i ne varajte ljude u njihovom imanju; ne činite nepravdâ na zemlji.

87. Najmanja količina koja vam ostane po milosti Božjoj biće vam korisnija, ako uzvjerujete.

88. Ja nijesam vaš čuvar.

89. Oni mu rekoše: O Šoaibe! da li ti zbog svoje pobožnosti naređuješ, da ostavimo ono čemu se klanjahu naši ocevi, ili da sa svojim imanjem ne činimo što je nama drago? U ostalom, ti si čovek krotak i prav.

90. O narode moj! odgovori Šoaib, recite mi: Ako sam od Boga primio očevidni znak, i ako mi on daje lijep dio od njegovijeh dobara, treba li da se ja protivim onome što mi je on zabranio? Ja hoću samo da vas ispravim, koliko mogu; jedina pomoć dolazi mi od Boga, u njega se ja nadam, i k njemu ću se ja vratiti.

91. O narode moj! ja želim da vam moje ostavljanje ne donese zala onakvijeh kakva snađoše narod Nojev, narod Hudov, narod Salehov! Sudbina naroda Lotova nije daleko od vas.

92. Prosite oproštenje u vašega Gospoda, pak se vratite k njemu. Bog je milosrdan i pun ljubavi.

93. O Šoaibe! odgovori narod, mi ne razumijemo dobro šta ti hoćeš da rečeš; ti si među nama slab. Da mi nemamo prizrenja prema tvojoj porodici, mi bismo te kamenovali. Ti nama ne bi odolio.

94. O narode moj! reče Šoaib, pa je li vam moja porodica draža od Boga? Hoćete li se ponašati kao da ga ostavljate za sobom? Bog svojim znanjem obuhvata ono što vi radite.

95. O narode moj! djelajte, činite zlo koliko god uzmognete; ja ću sa svoje strane djelati, i vi ćete vidjeti

96. Na koga će pasti stidna kazna, i ko je od nas lažljivac. Čekajte čas, ja ga takođe očekujem.

97. Kad naša osuda bi izrečena, mi, našim milosrđem, spasosmo Šoaiba i one koji su s njim vjerovali. Žestoka oluja iznenadi zlikovce; sutra dan nađeni su mrtvi, ležeći u njihovijem domovima,

98. Kao da nikada nijesu stanovali u tom mjestu. Nije li se Madian udaljio od pravoga puta, od kojega se bijaše udaljio Temud?

99. Mi k Faraonu i njegovijem velikašima poslasmo Mojsija praćena našim znakovima i neosporivom vlašću. Velikaši poslušaše naredbe Faraonove; ali Faraonove naredbe ne bijahu pravične.

100. Na dan vaskrsa Faraon će ići pred svojim narodom; on će ga dovesti i spustiti u vatru. Da užasna silaska!

101. Prokletstvo ih prati ovoga svijeta; a na dan vaskrsa daće im se strašan dar!

102. Evo povjesti o gradovima koju mi tebi pričamo: Ima ih koji još stoje, a drugi su kao požnjeveni.

103. Nijesmo mi nepravično postupali spram njih, nego oni sami. Božanstva koja oni prizivahu pored Boga nijesu ih ni u čemu poslužila u trenutku kad je Božja osuda izrečena. Ona su samo uveličala njihov poraz.

104. Kad Bog osvaja grješne gradove, on ih tijem načinom osvaja. On ih osvaja strahovito, plahovito.

105. Zaista, u tom ima znakova za onoga koji se boji mučenja na drugom svijetu. To će biti dan u koji će svi ljudi biti skupljeni, to će biti dan koji će vidjeti nebesa i zemlja.

106. Mi ga odlažemo samo do roka naprijed utvrđenoga.

107. Toga dana ni jedna duša neće izustiti riječ bez dopuštenja Božjega. Među ljudima, neki će biti proklet, neki će biti blažen.

108. Odbačeni će biti strmoglavljeni u vatru; tu će oni uzdisati i jecati.

109. Oni će tu stanovati dotle dok ustraju nebesa i zemlja, osim ako Bog ne ushtije drukčije. Tvoj Gospod radi što on hoće.

110. Blaženi će biti u raju; oni će u njemu stanovati dokle ustraju nebesa i zemlja, osim ako tvoj Gospod ne bude htio pokloniti kakvo dobročinstvo koje se neće prekidati.

111. Nemoj dvoumiti o onom čemu se oni (nevjernici) klanjaju. Ti se ljudi klanjaju čemu se, prije njih, klanjahu njihovi ocevi. Mi ćemo im platiti njihov dio bez ikakva odbitka.

112. Mi Mojsiju dadosmo Knjigu; o toj se knjizi oni stadoše prepirati. Da Božja riječ (odlažući kaznu) nije bila izgovorena, zaista bi njihova prepiranja bila odmah svršena. Tvoj narod, o Muhamede! takođe sumnja o tom.

113. Bog će svijem platiti po njihovijem djelima, jer je on izviješten o svemu što vi radite.

114. Slijedi pravi put, kao što ti je to naređeno; neka oni koji se obraćaju (u vjeru) s tobom ne griješe više, jer Bog vidi vaša djela.

115. Nemojte se oslanjati na zlikovce, da vas vatra ne snađe; vi protivu Boga nećete imati zaštitnika, vama neće biti pomoći.

116. Molitvu svršavaj u početku i na kraju dana, i pri nastupanju noći; dobra djela otklanjaju rđava djela. Opomena onijem koji misle.

117. Budi postojan, jer Bog neće dopustiti da ugine nagrada onijeh koji čine dobro.

118. Među naraštajima koji bijahu prije vas, malo je bilo onijeh koji imađahu vrline i zabranjivahu da se ne čine nepravde. Mi smo ih spasli; ali zli pođoše za svojim požudama, i sagriješiše.

119. Tvoj Gospod ne uništava nepravedno gradove kojih su stanovnici pravični.

120. Da je Bog htio, on bi samo jedan narod učinio od svijeh ljudi. Ali oni će se i dalje među sobom razlikovati, izuzevši one kojima Bog udijeli svoje milosrđe. On ih je zato stvorio, da bi se ispunila ona Božja riječ koju on bijaše rekao: Ja ću u isto vreme napuniti pakao i đenijima i ljudima.

121. Mi tebi pričamo te povjesti o našim poslanicima da ukrijepimo tvoje srce. Preko njih silazi istina na tebe, i opomena, i objava vjernijem.

122. Reci onijem koji ne vjeruju: Radite toliko koliko je u vašoj moći, mi ćemo takođe raditi; ali čekajte pošljedak, mi ćemo ga takođe čekati.

123. Bogu pripadaju sakrivene stvari nebesa i zemlje; sve se vraća njemu. Klanjaj mu se i u nj polaži svoju nadu. Tvoj Gospod nije neosetljiv spram onoga što oni rade.


  1. Tumači nijesu složni u tumačenju ove riječi. Možda riječi: pršte peć nijesu drugo do slikovan izraz za: spusti se plaha kiša, kao što i smisao na to ukazuje.