Kobna tajna/7

ČIN I

Sedma pojava

SEDMA POJAVA

LEONORA (izvan sebe):
Jeli ovo pred oči mi pako
Izbljuvao sve obsjene svoje?...
Ne, užasna istina je; tu je,
Tu je njemu vidjeh u naručju.
Oh da grdne prevare, pred kojom
Stojim kao izumljena! tako,
Tako l’ mene gadno izigrava,
A sramoti brata mog? — Ha! Evo
Evo njega.
(Dolazi Mucijo)
Kamo?
MUCIJO:
Već ti rekoh,
Brankoviću. Ali šta bi tebi?
Izgledaš mi sasvim porušena!
LEONORA:
Možeš li se malo zadržati?
MUCIJO:
Nemogućno; već sam i suviše
Zakasnio.
LEONORA:
Kad se natrag vratiš
Imam da se s tobom razgovorim.
MUCIJO:
Onda ću te slušati do volje.
(Ode)
LEONORA:
Oj osveto, nemila, slijepa,
Najbjesnija osveto, izleti
Iz pučine vjekovitog mraka,
I prioni čvrsto k meni, kao
Duh plamteći koji nadahnjuje,
Ma docnije u pučinu tvoju
Sa sobom me na v’jeke odvukla.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Ban, umro 1903, pre 121 godina.