Kobna tajna/14

Izvor: Викизворник

◄   Шеста појава Prva pojava Друга појава   ►

ČIN III

PRVA POJAVA

(Bašta) Leonora sama, pa Jelica.

LEONORA:
On kako se vratio iz v’jeća
U svoju se zatvorio sobu,
Ne primajuć nuđena mu jela,
Nikomu se ne odzivajući,
Pa ni meni samoj. Sad da vidim
Da l’ Jelica srećnija će biti.
Ali nije, evo se već vraća
Pogružena u najvećoj tuzi.
Šta je?
JELICA:
Avaj! na vrata mu kucah,
Dozivljah ga, ponizno ga moljah
Da m’ otvori, ali sve uzalud.
Ni njegova odisaja ne čuh,
A kamo li glasa. Oh! zaovo,
Od sastanka ti me odvraćaše,
Predviđela bješe
Da bi mogo zateć nas u bašti;
Ali ja te sl’jepa ne poslušah.
Želeć tvoju da uskorim sreću
Sama padoh nesreći u krilo.
Zla kob moja hotjela je tako.
LEONORA:
Šta da duhom kloneš? na tvom mjestu
Ja svijesna nevinosti svoje
Čekala bih mirno da s’ izjasni,
Pa bih onda odgovorila mu
Ko što mora odgovorit svaka
Nepravedno uvr’jeđena žena.
JELICA:
Vaj! ne mogu; ne mogoh ni onda
Kad ga bjehu bez povoda svakog
Obuzele prve hude sumnje;
A kako bih sada
Kad povoda ima? O moj Bože!
Zavodi ga... Možda i to misli
Da sam njegov obraz...
LEONORA:
Okaljala?
JELICA:
Šuti, šuti; držiš li da može
To Mucijo pomislit o meni?
LEONORA:
Taka sumnja najlakše se budi
U čovjeka svakog.
JELICA:
Nije možno,
Nije barem u Mucija možno.
LEONORA:
Pa još, što je gore, sumnja brzo
Postaje mu tvrdo uvjerenje.
JELICA:
Oh! ako se o tom osvjedočim
Molbom ću se uticati Bogu
Da me brže ukloni sa sv’jeta.
Ja življeti ne bih mogla s mišlju
Da sam Muc’ju predmet preziranja.
Al vidjećeš, prevarila si se,
Drukčije će to kazati meni
Naš duhovnik. Prije neg se smrkne,
On će doći.
LEONORA:
Ili si po njega
Poručila? a šta tu on može?
JELICA:
I utjehe i savjeta trebam,
A on će mi oboje don’jeti.
Pa mi i ti, Leonoro, moraš
Sad pomoći; ti Muciju odkrij
Pravi uzrok mog sastanka s Dinkom.
LEONORA:
To ni pošto; potražit nam treba
Drugi način pomoći; još neću
Da brat dozna...
JELICA:
On već zna...
LEONORA:
Šta veliš?
Zna za moju nesmislenu ljubav?
JELICA:
Ah! evo ga. Sva sam uzdrhtala.


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Matija Ban, umro 1903, pre 121 godina.