Kneginja od Tribala (drama u tri čina)/21

Izvor: Викизворник

◄   I II III   ►

II

RAKO VRAČANIN, HADžI-DAUT I NjIHOVI PRATIOCI

RAKO VRAČANIN (S polja, s desna): Besa bes!
HADžI DAUT (S polja s leva): Besa bes! (Posle izvesne pauze, jednovremeno s desna i s leva, nastupaju dve lese od po četiri vojnika s kopljima oborenim na ruci. Lesu s leva čine četiri janičara, lesu s desna četiri Arbanasa. Lese nastupaju jedna ka drugoj i kad se približe ukrštaju koplja. Za lesom janičara ide Haci-Daut, sa isukanom sabljom koju drži k pozi, za lesom Arbapasa tako isto Rako Vračanin.)
RAKO VRAČANIN Ja sam Rako Vračanin starešina kod kneza.
XADžI DAUT: Ja sam Hadži-Daut Mestan-oglu, starešina janičarski.
RAKO VRAČANIN: Izaslanih sam svoga gospodara kneza Brana.
HADžI DAUT: Izaslanik sam Moza Golemog.
RAKO VRAČANIN: Ovlašćen sam da vodim pregovore.
XADžI DAUT: Ovlašćen sam da primim uslove.
RAKO VRAČANIN: Verujem ti!
XADžI DAUT: Verujem ti! (Na ove reči obe lese dižu koplja i odstupaju u nazad tako, da kroz svoje redove propuštaju Vračanina i Hadži-Dauta, koji sad ostaju pred lesama. Oni odmah pristupaju jedan drugome, ukrštaju mačeve u ime pozdrava i spuštaju ih k nozi)
RAKO VRAČANIN: Ja biram ovo mesto za megdan.
HADžI DAUT: Nek ovde bude, slažem se i ja!
RAKO VRAČANIN: Borba će se voditi na život i smrt!
HADžI DAUT: Na život i smrt!
RAKO VRAČANIN: Na mestu borbe niko ne sme bit’!
HADžI DAUT: Niko, sem boraca.
RAKO VRAČANIN: Mi ćemo se povući do puste gradine.
XADžI DAUT: A mi do stene begove.
RAKO VRAČANIN: Motrićemo da ne bude prevare.
HADžI DAUT: I što se reče da se ne poreče.
RAKO VRAČANIN: Niko sem boraca, ne sme u borbu stupati.
XADžI DAUT: Niko sem boraca.
RAKO VRAČANIN: Ni pomoći!
XADžI DAUT: Ni odmoći.
RAKO VRAČANIN: Ni pobediocu povlađivati!
HADžI DAUT: Ni pobeđenoga goniti!
RAKO VRAČANIN: Neka tako bude!
XADžI DAUT: Tako neka bude!
RAKO VRAČANIN: Besa bes!
XADžI DAUT: Besa bes! (Ukrštaju u ime pozdrava mačeve i okreću se a istovremeio i lese i odlaze svak na svoju stranu),



Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Branislav Nušić, umro 1938, pre 86 godina.