Ipsipile/PROLOG

Izvor: Викизворник
Ipsipile
Pisac: Džono (Junije) Palmotić
PROLOG




PROLOG

VULKAN, VENERE, KUPIDO

Prikaživa se spila od Kiklopa

VULKAN:

     Ustav'te se, ustavite
s vašijem kovom, moji ljubjeni,
priko vode valovite
ma Venere grede k meni.
     Sin Kupido grede šnjome, 5
potreba ih teška vodi;
odavna ih nije sa mnome
bilo u spilah ovij eh odi.
     Ako srdžbe zle njihove
ne budu oni ustavili, 10
što su ženam sve mužove
odi poklat učinili,
     od desnice moje veće,
da bez ljubi znam ostati,
u naprijeda nijedne ne će 15
kako i dosle službe imati.
     Ja ću kovat njima stríle,
da od svud, gdi god sunce grije
objestovat ljudi sile,
kad potrebe take nije; 20
     a da od Lemna otok ovi,
gdi najveće mi slovemo,
svoja oružja svim bogovi
bez pristanka gdi kujemo,
     sam ostane bez ljubavi, 25
i da u njemu nije nikoga,
me božanstvo da proslavi,
ni da imena časti moga?
     Nu se k meni približaju;
neka čujem, što će rijeti? 30
Nu ako se veće kaju
oni od svoje nepameti.
 
VENERE:

     Prem kako su naše želje,
mi smo tebe zamjerili,
o pridrago me veselje, 35
u ogńenoj ovoj spili.

VULKAN:
 
     Ko veselje? dragos koja?
Ne ć' me veće privariti;
pođi Marta boga od boja
besjedami tijem loviti. 40
     Ako u prednje biće svoje
ne povratiš otok ovi,
ne išti veće društvo moje,
nit me vojnom tvojijem zovi.
 
VENERE:

     Tej besjede tvoje kažu, 45
da si gnjivan ti na mene,
i da imaš drugu dražu,
s kojom traješ dni ljuvene.

VULKAN:
 
     Ko ti radiš proć razlogu
u Martovu biti krilu, 50
na isti način i ja mogu
obljubiti drugu vilu.
 
KUPIDO:

     Ne bi majka Marta znala,
da mu oružja ti ne kuješ;
tijem se uzrokom šnjim sastala, 55
ti je šnjime sadružuješ.

VULKAN:
 
     S oružjem kovati umijem i mreže,
u njima hitati ljuvene lupeže.
Majka se nu tvoja tijem ne će hvaliti;
i ja ću nać, koja mene će ljubiti. 60

VENERE:

     Ako ti si bog ljuveni,
i od ljubavi ja božica,
ka je druga moj ljubjeni,
van ja, tvoja vjerenica?
     Ljubav i oganj stoje u jedno, 65
i među njim nije boja,
tijem je slično i pravedno,
da si ti moj, a ja tvoja.
     Ne rvimo se mi riječima,
neg nastojmo sa svijem djelim, 70
da se vrijednijem vitezima
otok ovi naš naseli.

VULKAN:

     Kad je taka tva požuda,
i kad to si namislila,
sad si slatka ma razbluda, 75
sad mi si uprav draga i mila.

KUPIDO:

     Tvojijem se besjedam vas, majko ma, prido,
drugi će među vam bit rodjen Kupido;
sinku ina nu djela ištite vi temu,
er mojijeh ja strijela ne podah vik njemu. 80

VULKAN:
 
     Nu mi reci, ma ljubjena,
ke nahodiš ti načine,
bez ljudskoga da plemena
ovi otok ne pogine?
     Er nemile ove žene, 85
koje u njemu sad borave,
toli vrlo rasrčene
na sve muške jesu glave,
     da odkli su svi kolici
poklani u njih ljudi bili, 90
božanstvenoj tvojoj dici
ki se nijesu poklonili,
     smislit u glavi ne mogu čovika,
ni muške ljubavi, gdi je ženska sva dika;
i netom pri kraju pomorca upaze, 95
s oružjem stupaju sve, da ga poraze.

VENERE:
 
     Vrlinu ću tu njihovu
i nemilog ja snižiti,
i goruštu ljubav novu
u njih srca postaviti, 100
     da koja je najgnjevnija
i najvrlije sad pameti,
ta će biti najmilija,
i u ljubavi sva gorjeti
     Za to slavnijeh vitezova 105
odi grede skup izbrani,
da se po njim zemlja ova
ljudskijem rodom sva nastani.
     Zgradili su oni od skora
plav, koja se Argo zove, 110
da plahoga budu mora
silne ukrotit njom valove.
     Putim prije ne po znanim
ona morske vale brodi,
k državami inostranim, 115
gdi se zlatni run nahodi.
     Vojevoda je zbora ovoga
vrijedni Jazon plemeniti,
ki Pelije dunda svoga
gre zapovijed ispuniti. 120
     Ke protive, koje trude
s druzim svojijem izbranima
prije neg sreću tu dobude,
mlad kraljević podnijet ima!
     Od vjetára boga Eola 125
za to ja sam umolila,
da učini mora ohola
većma neg su igda bila.
     Ne mogući s tega uzroka
trpjet gnjiva valovita, 130
na krajine šega otoka
plav je došla glasovita,
     i mnogo će proć vremena,
prem kako su me požude,
dokle voda rasrčena 135
opeta se smirit bude.
     Tim hrabrene zatočnike,
pokli ovako vrijeme imamo,
pustijem diklam ljubovnike,
o ljubjeni moj, podamo. 140
     Ti Kupidu momu sinu
oštre i jake zgradi strijele,
s kijem će snizit njih vrlinu,
ljudsku družbu neka žele,
     najvećega ter sred boja 145
među sobom ki zavrgu,
da oružja silna svoja
pridobita na tle vrgu,
     i što je ženam priličnije,
i za što ih vas svijet cijeni, 150
svaka od njih neka bije
s drazijem svojijem boj ljuveni.

KRALj:

     Trijeba je, draga ma, da bude
taj boj s prva među nami,
toliko me pun razblude 155
tvoj medeni govor smami.
     O kreposti moje mile,
gvozdolovci jednokasti,
naredjene kujte strile
suproć ženskoj oholasti. 160
     Kupido će vam kazati,
vješto dijete djelu tomu,
kakve imate njih kovati,
za ugodit srcu momu.
     Sa svom moći, sa svom snagom 165
poslužiti nastojte me,
u koliko s mojom dragom
ja počinem kratko vrijeme.
 
KUPIDO:

     Pođi majko ma ljubjena,
ja ću ćaćka odmijeniti, 170
strah me da ćeš izmrčena
bez mrčila danas biti.





Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Džono (Junije) Palmotić, umro 1657, pre 367 godina.