Ženidba Miloša Obilića/6
| ◄ POJAVA V | POJAVA VI | POJAVA VII ► |
POJAVA VI
Ravijojla se pojavi na jednoj uzvisici. Marko i Relja pođu korak-dva njojzi i zastanu.
RAVIJOJLA:
Viteže, pjevaš zar?
MILOŠ:
Ja želim pjesme tvoje
I tvoga grla čar.
RAVIJOJLA:
Ti mamiš vilin poj?
MILOŠ:
I slatki glasak tvoj!
RAVIJOJLA:
Nad zelenim vilistanom
Kad ovlada mračna noć,
Ožarena zv’jezdom sjajnom,
Vilinska se širi moć.
Maja pjesma tad se vije
I njezin je čudan čar;
U sanku je slatko pije
Vitez hrabri, mlad i star.
MILOŠ:
Slatko zvoni pjesma tvoja,
Njom miriše gorski cv’jet;
Kao sanak od pokoja
Uzvija se njezin l’jet.
RAVIJOJLA:
Drsko kliče pjesma tvoja,
Kao bura oko nas,
Strašno zvoni str’jela moja,
Kucnuo je sudnji čas!
Čuj, u gori,
Gdje se ori
S pjesmom mojom usklik tvoj,
Zagraktaće nad vitezom
Gavranova, crni roj.
(Diže u vis strijelu i prijeti.)
MARKO i RELjA:
Šta? Ti pr’jetiš?
MILOŠ:
Grlo tvoje
Ljepše poje,
Mani srdnje ljuti plam.
RAVIJOJLA:
Ova str’jela
Ljepše pjeva,
Ona ruši drvo, kam!
(Miloš hoće da joj pođee. Ona naperi strijelu.)
Stoj!
MARKO i RELjA:
Sa str'jelom, dolje!
RAVIJOJLA:
Evo ti dar!
(Otkine strijelu. Miloš pritisne grlo i posrne. Marko i Relja priskoče i pridržavaju ga.)
MILOŠ:
Duboko zgodi!
RAVIJOJLA:
Još pjevaj, poj!
Viteže drski, evo ti dar!
MARKO i RELjA:
I ti ga ubi?
RAVIJOJLA i GRABANCIJAŠ:
Ha, ha, ha, ha! (Ravijojla pođe.)
MARKO:
U oblake da poletiš,
Stići ću te,
U provale sad da sletiš,
Naći ću te!
(Potrči za njom.)
GRABANCIJAŠ:
Ha, ha, ha, ha, ha! On vilu vija!
RELjA (pridržavajući Miloša na koljenu):
O, mili pobro, šta ovo bi?
GRABANCIJAŠ:
Sada ću poći za njima i ja.
RELjA:
I mrtav kao da tiho spi!
GRABANCIJAŠ (s polja se čuje silan vrisak):
Nedajte! Jaoh! (Hoće da bjega.)
RELjA (ga spazi):
Ni s mjesta! Stani! — Govori, ko si?
GRABANCIJAŠ:
Ja? — Ja sam... eno... (pokazuje u šumu).
On vilu zgodi!
|