Pređi na sadržaj

Ženidba Miloša Obilića/6

Izvor: Викизворник

◄   POJAVA V POJAVA VI POJAVA VII   ►

POJAVA VI
Ravijojla se pojavi na jednoj uzvisici. Marko i Relja pođu korak-dva njojzi i zastanu.

RAVIJOJLA:

Viteže, pjevaš zar?

MILOŠ:

Ja želim pjesme tvoje
I tvoga grla čar.

RAVIJOJLA:

Ti mamiš vilin poj?

MILOŠ:

I slatki glasak tvoj!

RAVIJOJLA:

Nad zelenim vilistanom
Kad ovlada mračna noć,
Ožarena zv’jezdom sjajnom,
Vilinska se širi moć.
Maja pjesma tad se vije
I njezin je čudan čar;
U sanku je slatko pije
Vitez hrabri, mlad i star.

MILOŠ:

Slatko zvoni pjesma tvoja,
Njom miriše gorski cv’jet;
Kao sanak od pokoja
Uzvija se njezin l’jet.

RAVIJOJLA:

Drsko kliče pjesma tvoja,
Kao bura oko nas,
Strašno zvoni str’jela moja,
Kucnuo je sudnji čas!
     Čuj, u gori,
     Gdje se ori
S pjesmom mojom usklik tvoj,
Zagraktaće nad vitezom
Gavranova, crni roj.
(Diže u vis strijelu i prijeti.)

MARKO i RELjA:

Šta? Ti pr’jetiš?

MILOŠ:

Grlo tvoje
Ljepše poje,
Mani srdnje ljuti plam.

RAVIJOJLA:

Ova str’jela
Ljepše pjeva,
Ona ruši drvo, kam!
(Miloš hoće da joj pođee. Ona naperi strijelu.)
Stoj!

MARKO i RELjA:

Sa str'jelom, dolje!

RAVIJOJLA:

Evo ti dar!
(Otkine strijelu. Miloš pritisne grlo i posrne. Marko i Relja priskoče i pridržavaju ga.)

MILOŠ:

Duboko zgodi!

RAVIJOJLA:

Još pjevaj, poj!
Viteže drski, evo ti dar!

MARKO i RELjA:

I ti ga ubi?

RAVIJOJLA i GRABANCIJAŠ:

Ha, ha, ha, ha! (Ravijojla pođe.)

MARKO:

U oblake da poletiš,
Stići ću te,
U provale sad da sletiš,
Naći ću te!
(Potrči za njom.)

GRABANCIJAŠ:

Ha, ha, ha, ha, ha! On vilu vija!

RELjA (pridržavajući Miloša na koljenu):

O, mili pobro, šta ovo bi?

GRABANCIJAŠ:

Sada ću poći za njima i ja.

RELjA:

I mrtav kao da tiho spi!

GRABANCIJAŠ (s polja se čuje silan vrisak):

Nedajte! Jaoh! (Hoće da bjega.)

RELjA (ga spazi):

Ni s mjesta! Stani! — Govori, ko si?

GRABANCIJAŠ:

Ja? — Ja sam... eno... (pokazuje u šumu).
On vilu zgodi!


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Dragutin Ilić, umro 1926, pre 98 godina.