Pređi na sadržaj

Ženidba Miloša Obilića/11

Izvor: Викизворник

◄   POJAVA I POJAVA II POJAVA III   ►

POJAVA II
Brodarica, sa ostalim vilama, ulazi srdito.

MARTA:

Šta je to?
Plamenom vam pogled s’jeva,
Lice vam je srdito?

SVE:

Smrt vitezu, smrt junaku,
Što zauzda vile moć:
Munje hvata u oblaku,
Da strepimo dan i noć!

BRODARICA:

Ravijojlu on pob’jedi!

PLANINKA:

On nadmaši njezin pjev!

MARTA:

To je Miloš?

BRODARICA:

Drugi vitez
Srušio je njezin gnjev.

MARTA:

To je Marko!

SVE:

Poznaješ ih oba ti?

MARTA:

Oh, ta znam ih; na srcu im
Zmaj ognjeni uv’jek spi.

SVE:

Nek poginu!

MARTA:

Dajte str’jele!

BRODARICA:

Vile b’jele,
Nebom plavi mjesec, bl’jed,
A u nama
Grobna tama,
Otrovnoga srca jed.
Dajte str’jele, neka kuje,
Nek plamenom oštri njih,
Ponoć tamna kletvu čuje,
Zakun’mo se, sestre mi.

SVE:

Smrt Milošu, propast Marku!

BRODARICA:

Nek poginu ovu noć!

SVE:

Smrt vitezu, smrt junaku,
Koji ruši vile moć!

MARTA:

Amo str’jele, amo sve!

(Sve pohitaju ognjištu i turaju str’jele u plamen, u koji Marta džara, pa se hvataju u kolo i obilaze oko plamena.)

MARTA (jednim štapićem baje nad vatrom):

Vari, vari,
Nek’ zažari,
Vitu str’jelu, ljuti plam;
Ona bije,
Otrov lije,
Prostreljuje drvo, kam.

SVE:

Vari, vari,
Nek zažari,
Vitu str’jelu, ljuti plam, —
Ona bije,
Otrov lije,
Prostreljuje drvo, kam.

MARTA:

Kroz goricu vitez gazi,
Sa vrh st’jene guja plazi
U jezero zeleno;
Za oblake mjesec plovi,
Prisojkinja zmaja lovi;
Hukni, hukni jejino!
Guja prosu otrov njen,
U čeljusti nosi pl’jen.
(Jejina rasklopi krila nad ognjištem i mašući njima hukće. Ispod zemlje čuje se neobično siktanje i piska; sa sviju strana posuklja plamen.)

SVE:

Osvetnpčka stiže noć,
Vitezi će amo doć.
(Iz daljine se čuje vučje zavijanje.)

BRODARICA:

Čuj, vučica to zavija,
Nad jezerom štenče doji,
Ona šalje nama glas.

PLANINKINjA:

U zasjedu vile zove,
S vještncama dusi plove;
Nastao je sudni čas.

SVE:

U zasjedu! U zasjedu!

(Sve pohitaju žurno na jedan otvor. Dokle one izlaze, na drugome se otvoru javlja Ravijojla, vrlo tužna. Na ulazu zastane, nasloni se na pećinski otvor i sjetno gleda.)


Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Dragutin Ilić, umro 1926, pre 98 godina.