Domovina u saboru/2
| ←Prvi prizor | Domovina u saboru Pisac: Jovan Subotić DRUGI PRIZOR |
Treći prizor→ |
DRUGI PRIZOR
Ukrašena velika saborska dvorana.
U dubljini prestol.
GOVORNIK:
Draga braćo, svijetla gospodo!
Kruna naša u sabor nas sazva,
Da o dobru zemlje vijećamo:
Zakun’mo se Bogom istinijem,
Da ćemo se svake odreći strasti,
I na svoju zaboravit korist,
Pak da ćemo samo za onim ići,
Što će biti najbolje za zemlju.
I što će nam obraz osvetlati
Pred svijetom, koji danas živi.
I koji će po nama življeti,
Da se tako dostojnim kažemo
Proslavljenih naših pradedova,
I unukom spomen ostavimo,
Kojim će se moći ponositi!
SVI:
To hoćemo, i nek Bog nas čuje!
(Sad sabor sav, koji je prije sedio, prene i svi ustanu.)
2. GOVORNIK:
Čudna jeza srdce mi probija
Kao da se približuju dusi.
(U dvorani jača svetlost sijnu.)
3. GOVORNIK:
Razsipa se svetlost po dvorani,
Ko da zrak se nadzemni razleva.
1. GOVORNNK (uzdignutim glasom):
U visinu duh mi se uzdiže
Kao da ga viša sila nosi!
|