Gospođici... u spomen
| Gospođici... u spomen Pisac: Đura Jakšić |
| pesma je napisana 1855. godine[1]; tekst se ovde navodi prema Živanović (1931)[2] |
- Gospođici... u spomen
Mnogi me je dosad zapitkiv'o:
Sa čega sam srca obolela?
Sad nek znade moja družba cela:
Rana j' ljubav, što sam od njih skriv'o.
Tebe ljubim, čelo ponošljivo,
Ti si rane srcu mi nanela.
Pa što si se od mene ponela?
Što li gromom biješ srce živo?
Grom je riječ, kojom zboriš, hola,
Da me nećeš nikada ljubiti,
K'o Gromovnik sa svoga prestola.
Verujem ti kao tvorcu svome;
Veruj i ti — da ću te ljubiti,
Kapi dok je srcu bolanome.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Đura Jakšić, umro 1878, pre 146 godina.
|