Goračićki epitafi: trgovci

Izvor: Викизворник

Goračićki epitafi: trgovci prepisi su epitafa sa nadgrobnih spomenika u dragačevskom selu Goračići. Zapisi predstavljaju dragocena mikro-istorijska svedočanstva koja svedoče o žiteljima ovog sela tokom 19. i prve polovine 20. veka, osvetljavajući brojne društvene i životne okolnosti, istovremeno i promene duha vremena.

Epitafi:[uredi]

ĐORĐE Čubrić živeo 35 god.
kao trgovac i nastradao.
Spomen mu spodižu kupci
i uživaoci imovine.
Dijelovi, planina Jelica


Ovde su tiko smireni ostatci
blaženoupokoenog raba božieg
RISIMA Ružičića
velikoradnog žitelja goračkog
marvenokupca
koi od svog rođenja časno poživi (...) g.
a od Hrista u 1884 g.
Umro (...)
Ružičića groblje


Ovaj večni spomenik
pokazuje dična domaćina
i vredna kućevnika
MILINKA Carevića Terzića
bivšeg žitelja i trgovc
ovog sela Goračića
koi poživi 45 g.
a prestavi se u večnost
4 januara 1890 g.
Bog da mu dušu prosti.
Ovaj spomenik podigoše mu
sinovi Mića i Cvetolik
sa trudom staraoca Milorada Carevića
i Ljuba Joksimovića iz Goračića.
Sjeničića groblje


O ljubezni srpski rode
umoljeno stani ovde
da razumeš koga
ova ladna zemlja skriva
dična Srba MILOŠA M. Ružičića
trgovca iz Obrenovca
a rođenog ovde u selu Goračiću
sin Milana i Anoke Ružičića
koji je sa svojim znanjem i poverenjem
zaradio kolonijalno bakalska
i manufakturna trgovina
Vukajlovića i Ružičića Obrenovac
koji je od svoga rođenja časno poživio
30 god. lepe mladosti
u najlepše doba prestavi se u večnost
19 februara 1902 god.
Bog da mu dušu prosti.
Na žalost majke i braće i ostale rodbine.
Pa tek mi radnja u napredak pođe
a konac smrti i sudbine dođe
te i moje telo složi ovde.
Zbogom rode
ja odog odakle se povratiti neću
a vi meni zapalite sveću.
Ružičića groblje


MILOMIR
sin Radosava i Katarine Novičić
iz Goračića
podleže teškoj bolesti
u najlepšem cvetu mladosti [u] 17 god.
kao trgovački pomotnjik [1936]:
Spomenuga otac Radosav majka Katarina
braća Milisav Naum i Milinko.
Jakovljevića groblje


NIKA Ružičić iz Goračića
trgovački pomoćnik
poživi 21 god.
umre 14 novembra 1942 god.
Tek pođok po svetu
kao pčela po cvetu
a od zore sinu zrak
mene mladog pokri mrak.
Pokosi me smrtna kosa
ne požali što sam rosa.
Bog da mu dušu prosti.
Spomen mu udariše
otac Vujica majka Zorka
i braća.
Ružičića groblje

Napomene[uredi]

Izvor[uredi]

  • Marinković Radovan M; Zoran Marinković, Momčilo Stevanović, „Kameni pamćenici Goračića”, Biblioteka opštine Lučani - Guča, Guča, 2017.