Vučistrah1/18
| ←Govor sedamnaesti | Vučistrah Pisac: Petar Kanavelić Govor osamnaesti |
Govor devetnaesti→ |
SUNČANICA: S velikom sam požudom, kneže Ladzare, iskala način za moći se s tobom razgovorit.
LADZAR: U što ćeš, lijepa Sunačanice, da te poslužim?
SUNČANICA: U potrebu veliku! Jedna otajna požuda siluje me da te upitam koju služiš gospođu u dvoru ovomu. — (Sama: Sada, kada znam ko je, srce mi dava osvojiti ga.)
LADZAR (sam: Ova se jošte htijaše za ispunjenje od svijeh mojijeh nevolja!) — Tvoje veličanstvo scijenim da je namislilo rugati se jednijem slugom.
SUNČANICA: Viđ rugam li se! odkad sam te najprije za moju hudu čes ugledala u dvoru ovomu, od tada ostala mi je udjeljana tvoja prilika u srcu, da ne umijem misliti negoli o tebi.
LADZAR: Najveće smionstvo moje, o gospođe, jes zvati se tvoj sužanj.
SUNČANICA: Što? ne vjeruješ da te ljubim?
LADZAR: Ne, gospođe, zašto znam da ban Mikleuš, tvoj bratučed, žive s ufanjem za doteći tvoju ljubav i nazvati se tvoj vjerenik.
SUNČANICA: Moj udes hoće da sam tvoja, a neka ban Mikleuš ctere pogled na inu ljepos — ja sam se tebi darovala.
LADZAR: Nije pravo da ja, koji sam od neznana koljena izišo, uzmem mjesto jednomu koji se broji rod od vedre kraljevske krvi.
SUNČANICA (sama: Kako lijepo hini svoje bitje i želi pokriti se!) — Čuj me, o kralja českoga sinu, Laušu.
LADZAR: Ah, bane Urošu, izdo me si!
SUNČANICA: Moja sloboda nije manja ni nejača od ljubavi ku ti nosim; i ako ja imam slobodu odabrati vjerenika meni ugodna, zato tebe odabiram. Gospoda i bani potvrditi će ončas ove moje odluke; zato ću im obećati davno žudjeni mir među ovijem i tvojijem kraljestvom.
LADZAR (sam: Žalosni Ladzare! što da učinim?)
SUNČANICA: (Što ću učiniti, ako me se odvrže?)
LADZAR (sam: Moguća i velika djevojčica, vržena u nescjenu, koje osvete ne spravlja?!)
SUNČANICA: (Ljubav koju mu kažem zaisto može od njaga ljubav isprositi.)
LADZAR (sam: Hiniti ću da je ljubim.)
SUNČANICA (sama: Sad veće hiniti ne može; trijeba je da odluči.)
LADZAR: Ljepos tvoga sunčanoga lica, lijepa Sunčanice, ne može nego pritegnuti k sebi svačija srca; zato ja posvećavam na tvoju zapovijed srce, dušu i misao.
SUNČANICA: Ah, srećnijeh mojijeh dana i truda, ako sam u čas jedan iznašla oni pokoj koji samo za mene u tebi pribiva.
LADZAR: Tvoj sam, moja lijepa.
SUNČANICA: Moj vjerenik?
LADZAR: Tvoj vjerenik i sluga.
SUNČANICA: Drži skrovenu ovu ljubav i vjeru, dokli ja nađem način da se proglasi.
LADZAR: I ti, gospođe, drži skroveno moje ime, dokle vrijeme ugodno dođe da se u većoj radosti i pokoju odkrije.
Reference
[uredi]
