SKAZANjE PRVO
Govor prvi
Krunoslava, kraljica, sama u kamari pjeva pod kitaru ovu pjesan
O silna ljubavi,
sv’jem sv’jetom gospodi —
ti uze ne stavi
ikad moj slobodi:
zaman je tva sila 5
moguća, nemila!
Nećeš pridobiti
ovo srce moje:
slobodne će biti
od str’jele tej tvoje 10
kraljevske me želje —
veselje, veselje!
Nejmam straha ja
udarca od tvoga,
zašto sam mraznija 15
od leda istoga;
neće me ražeći
tvi plami mrzeći!
Jedan sl’jep, go jedan,
ko ci ti, ljubavi, 20
n’je moguć ni vr’jedan
u robstvo da stavi
slobodne me želje —
veselje, veselje!
