Vaše Visočanstvo!

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Godine su prošlost odaljile,

Moja već se u maglu zavija;

U sjećanju još tek životare

Mladosti mi čeda najbujnija.


Slatke želje provrgle se u san,

Smjele težnje prošlu mladost kažu:

One jedna vrh druge se pele -

Sad na srcu ka’ obmane s’ slažu.


Stroga zima zaledi rijeku

Ispod leda ona isto teče;

No čovjeku sve se zamrzava,

Kad starosti mrkne hladno veče.


Snu se klone i želje i težnje

U sutonu mog života trudna,

Al’ u srcu uspomena jedna

Još je vazda i živa i budna.


Ka’ svjetiljka u moru sa stjene,

U pučini sad života tija

Dragi spomen moje majke mile

Još mi vazda i plamti i sija.


Dok mi bješe u životu, mila,

Ja sam njojzi vazda bio djete;

Pod sjedinom i sad se pomladim

Kad god misli njojzi mi polete.


Ljubav majke jedina je ljubav,

Što nam srce grijat ne prestaje;

Grob i rani i zaborav pruži, -

Ljubav majke mimo groba traje!


Bez radosti ostao sam mnoge

- One minu da se ne povrate!

I bez majke! Ali ljubav njena, -

Oči njene svuđ me milo prate!


I Tvoja će ljubav s Tobom trajat, -

I Njena će da nad Tobom sjaje -

Zagrljaja njenog nema samo,

Al majčina ljubav vazda traje.


Ta Te žalost suminut ne mogla,

Što i pr’jesto najsretniji nađe.

Cijelom svijetu sunce svjetlost daje -

Pa i njena pomračenja snađe.


Blago Sinu, koji majku ljubi!

Sretna majka, koja Sina rodi!

Sina rodu, da se Njime slavi,

On da narod diže u slobodi!


Ulcinj, 1. februara 1895.

Vojvoda Simo Popović

Glas Crnogorca 18-II-1895
Javno vlasništvo
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Simo Popović, umro 1921, pre 98 godina.