Vaše Visočanstvo!
| Vaše Visočanstvo! (1895) Pisac: Simo Popović |
Godine su prošlost odaljile,
Moja već se u maglu zavija;
U sjećanju još tek životare
Mladosti mi čeda najbujnija.
Slatke želje provrgle se u san,
Smjele težnje prošlu mladost kažu:
One jedna vrh druge se pele -
Sad na srcu ka’ obmane s’ slažu.
Stroga zima zaledi rijeku
Ispod leda ona isto teče;
No čovjeku sve se zamrzava,
Kad starosti mrkne hladno veče.
Snu se klone i želje i težnje
U sutonu mog života trudna,
Al’ u srcu uspomena jedna
Još je vazda i živa i budna.
Ka’ svjetiljka u moru sa stjene,
U pučini sad života tija
Dragi spomen moje majke mile
Još mi vazda i plamti i sija.
Dok mi bješe u životu, mila,
Ja sam njojzi vazda bio djete;
Pod sjedinom i sad se pomladim
Kad god misli njojzi mi polete.
Ljubav majke jedina je ljubav,
Što nam srce grijat ne prestaje;
Grob i rani i zaborav pruži, -
Ljubav majke mimo groba traje!
Bez radosti ostao sam mnoge
- One minu da se ne povrate!
I bez majke! Ali ljubav njena, -
Oči njene svuđ me milo prate!
I Tvoja će ljubav s Tobom trajat, -
I Njena će da nad Tobom sjaje -
Zagrljaja njenog nema samo,
Al majčina ljubav vazda traje.
Ta Te žalost suminut ne mogla,
Što i pr’jesto najsretniji nađe.
Cijelom svijetu sunce svjetlost daje -
Pa i njena pomračenja snađe.
Blago Sinu, koji majku ljubi!
Sretna majka, koja Sina rodi!
Sina rodu, da se Njime slavi,
On da narod diže u slobodi!
Ulcinj, 1. februara 1895.
Izvor[uredi]
Glas Crnogorca 18-II-1895
|