Buri i Englezi/III

Izvor: Викизворник

◄   Glava prva Glava treća   ►


Rekosmo da je gazda Radisav imao poviše dece, devetoro na broju. Ako se igde, to se, vala, ovde može kazati da brojevi najrečitije govore. Dakle, nije nužno ni da

kažem da je kraj mnogo dece i mnogo brige imao. Ali ovde je bilo još nešto što moram naročito da kažem i da istaknem. Kad tu gomilu dece podelimo na dve nejednake

gomile, pa u jednu gomilu metnemo svih osam, a u drugu samo jedno dete — Marjana, ili »majkinog princa«, kako bi ga gazda Radisav obično zvao kad bi ga bio — onda

možemo slobodno reći da mu je ovaj jedan u ovoj gomili više brige i veću muku zadavao nego svih osam devojčica iz one druge gomile.

Sin mu je bio đak. Otac ga je odmah na rođenju, čim mu je frau Helene Cvilingsroze, opštinska diplomirana babica, javila da je dobio muško, odredio za »indžilira«. Kad

ga je upisao u prvi razred gimnazije, i kad je položio školarinu, rekao je gazda Radisav gospodi profesorima: »Evo vam ga! Bog vam a duša vam! Vaše meso, moje koske!« 

Time je hteo reći da, iako je čovek koji prati i razbira za novosti, ipak je poštovalac starih blagih običaja, klečanja, packe, apse, virgaza, da je ta šibljika »u raju

uzabrata«.

Poštovao je profesore svoga sina iskreno, i tako je bio častan izuzetak od onih silnih i tako čestih i običnih naših očeva koji obično uvek drže stranu svojoj deci,

a naročito svome sinu, i koji obično tvrdo veruju da im je dete vrlo bistro i vrlo osetljivo, ali da profesori teraju pizmu. Nije taki bio gazda Radisav. On je

trezveno gledao na stvari, i, u sukobima i parnicama između sina i profesora, uvek je držao stranu profesoru. Znajući svoga sina, njegovo je načelo bilo da je sin

njegov uvek kriv, i, prema tome, da profesor vazda mora imati pravo.

A sin mu je i bio nestaško i okačenik, tako da se zabrinuti otac često zapitao: »Na koga se umetlo, ako ko boga zna!« Zato se gazda Radisav starao i razbirao i za

učenje i vladanje Marjanovo; a kažnjavao ga redovno i nemilice za rđavo učenje i loše vladanje apsom, virgazom i udaljenjem od očinskog stola za vreme ručka i večere.

Tačno se morao znati čas i odlaska i dolaska njegovog. Za svako zadocnjenje u školi bivao je kažnjen od profesora, a za zadocnjenje kod kuće od oca. Ne treba ni da kažem

da bi Marjan dao tri kazne profesorove za jednu očevu.