Brodar (Medo Pucić)
| Brodar Pisac: Medo Pucić |
Livorno, 1848.
Često brodar pomnjivi
Preko mora brodeći
Sluša s kraja večerom
Sveto zvono da zveči;
To mu budi spomenu
O dalekom plemenu,
Pa od želje što srce mu para
Plač oblije smuđenog brodara.
Tako, gospo prelijepa,
Kad ti nebo zagledaš
I u tanke glasove
S bijela grla zapjevaš,
Naša duša ledena
Stvori s’ odma’ plamena
I leteći do rođenog kraja
Put nalazi pozabitog raja.
Izvor[uredi]
Nenad Grujičić priredio: Antologija srpske poezije (1847-2000), Brankovo Kolo, Sr. Karlovci, 2012, str. 113
|