Brodar (Jovan Ilić)
| Brodar Pisac: Jovan Ilić |
Brodar
Ljuto brodar u nevolji cvili,
Na pučini mora valovita:
Avaj meni, do Boga miloga!
Gdje pogiboh bez zemana svoga,
U vihora strahotnome b'jesu,
Ni za slavu, niti za junaštvo.
Već za vjeru, a nevjerom crnom!
Sjaji morski oči moje bjehu,
Bistri vali, što zjenice same,
Za njih vazda mario sam tužan,
Kano bratac za sestricom milom.
Ma je srce u nevjere crno!
Sjajno nebo na jad mi pomrknu,
Talasima uskiplje se more,
A miline...? sad su pakla znaci!
Ah, vihore, grom te zamuknuo!
Sinje more, crn ti obraz bio!
Što se dižeš, što grdilom pretiš?
Malo l' ti je — za malo ti bilo! —
Tvog bjesnila i pomama grozna,
Već još hučeš hukom strahovitom,
I poslednju utrnut svijeću,
Sjem svijeta, te ništ' drugog nema?
Udri, bjesni, bukti, plamti, s'jevaj,
Ja se tebe već strašiti neću,
Tresni žvalom o mramorne st'jene,
Kap će tvoja prije promrznuti
No Božija usahnuti ruka.
Napomene[uredi]
- Ova pesma je objavljena u Podunavka 1847, br. 42; Pjesme 1854, II rukopis.
Izvori[uredi]
- Jovan Ilić: Celokupna dela, strana 39-40, Biblioteka srpskih pisaca, Narodna prosveta.
|