Boka (antropogeografska studija)

Izvor: Викизворник
Idi na navigaciju Idi na pretragu

BOKA (antropogeografska studija)
Pisac: pop Savo Nakićenović
Srpski etnografski zbornik, izdaje Srpska kraljevska akademija, knjiga dvadeseta, u Beogradu, štampano u državnoj štampariji Kraljevine Srbije, 1913. godine.


Sadržaj[uredi]

Uvod[uredi]

Osim ovog pripovjedanja i narodne tradicije služio sam se istorijskim izvorima i literaturom. Tako na pr: Sr. Dalm. Magazinima, šematizmima boko kot., kao i mnogim radnjama, koje o Boki domaći i strani pisci napisaše, kao: Josif Đelčić, Dr. Laza Tomanović, Dr. Aleksandro Gorakuća, Simo Matavulj, Tomo Krstov Popović, Jovan Nakićenović, Vuk Vrčević, Stefan Mitrov Ljubiša, Gerasim Petranović, Dionisije Miković, Risto Kovačić, Srećko Vulović, Balović, Ivanović, Frano Visković, Pavle Radimiri, Nikodim Milaš, Đorđe Stratimirović, Stojan Novaković, Mladen Crnogorčević, kanonik Kojović, Miklošić, Milutinović, Milaković, Niko Đonović, knez Nikola, Vladika Rade, Nik. Dučić, Il. Ruvarac, Džekson, Bono Boliris, i mnogi drugi koji, bilo uzgredno, bilo kao glavno, o Boki pisahu i raspravljahu.

Ja sam sve to ispitao, pregledao, sa narodnim predanjem uspoređivao, te, poslije dugog i teškog truda i rada svog ovu antropogeografsku studiju izradio.

Pode, Božo Radović za Kameno; pop Mihajl Avramović za Trebesinj; Todor Gojković za Mokrine; Rade Andrić za Ratiševinu; Krsto Porobić za Mojdež; o. Milutin Radulović za Savinu; Lazar Radmilović za Žlijebe; Luka Nogulović za Lastvu i Presjeku; Andrija Ožegović i pok. moj otac Jovo za Kute, koji mi je u pero napisao običaje i nekoliko etničkih osobina, koje ja u ovoj radnji iznesoh; pop Mitar Mustur i pok. Marko Milanović za Kumbor; Vuko Cvetković za Đenoviće i Baošiće; Boško Seferović za Bijelu; knjez Pavlović za Kruševice; Jovo Sekulović za Jošicu i Kamenare; Mitar Čukvas za Morinj; N. Ćatović i Đ. Vučković za Risan; Đuro Đurović za Krivošije, J. Balaban za Perast, N. Dabanović za Dobrotu, o. Milutin Radulović i pop Špiro Mustur za Kotor i Muo, Toni Lazari za Prčanj, don Josip Vujović za Stoliv; Mato Fažo za Tivat; kaluđer Jerotej Petković za Lastvu, Krtole, Kavač, Bogdašiće i Mrčevac; Mitar Čukvas za Lušticu i Braiće; pop Vaso Kovačević, pop Filip Mikijelj, pop Jovo Želalić, učitelj Niko Đukić, učiteljica Marica Mikijelj i Đuro Vukotić za Grbalj; pop Vaso Kovačević za Maine; Antun Nalis za Budvu; o. Avrosije Rađenović za Paštroviće; pop Ilija Popović za Pobore; Petar Novaković, učitelj Sava Popović i proto Marko Popović za Spič; a za nacrte Đuro Đurović iz Žlijeba, i Jovo Avramović, svrš. Bogoslov, iz Sasovića. Ovima i svima drugima srdačna hvala.

Opći dio[uredi]

I Pregled[uredi]

"Bokom zovu onaj čarobni zaljev, u koji se spuštaju i tonu krševite i vrletne gore južne Hercegovine i Crne Gore."

Sjevero-zapadni dio današnje Boke sastavljaju općine hercegnovska, risanska i peraška, a jugo-istočni dio općine: kotorska, muljanska, dobrotska, prčanjska, stolivska, lastovska, tivatska, krtoljska, luštička i grbaljska. Južno od grbaljske općine dolazi općina budvanska, a iza nje najjužniji dio Boke zauzimaju Paštrovići. I tako Boka, koju sastavljaju petnaest općina, proteže se od Sutorine do Cmiljeve Ulice i dubrave Dubovice, sjevero-istočno od Spiča. Spada pod političko i sudbeno okružje Kotorsko.

U prostoru ima 67.395 hektara, od čega porezu podložno 65.546, i to: oranica 6.510, livada 303, vrtova 3.601, vinograda 1.072, pašnjaka 30.711 i šuma 23.349. Na ovom prostoru živi 37.096 stanovnika, od kojih je muških 19.008, ženskih 18.088, pravoslavnih 24.130, rimokatolika 12.777, a drugih vjeroispovjedi 189.

U Boki imaju dva grada, Kotor i Budva, a varoši tri: Hercegnovi, Risan i Perast, a sela oko 116, podijeljenih na više oblasti, prema kojima je raspoređena cijela građa ove rasprave.

U Boki ima osam pravoslavnih manastira, a isto toliko i rimokatoličkih, pravoslavnih parohija i kapelanija 50, a rimokatoličkih 29, pravoslavnih crkava 210, a rimokatoličkih oko 110.

Granice Boke s Hercegovinom idu od Sutorine, pokraj Bajkovih Kruševica (Hercegovina), iza Sniježnice, gorom Dobrošticom i Bjelotinjom, pak hercegovačkim gorama Lobarom, Gučinom i Spasovim Krstom. Granica između Boke i Crne Gore ide ovim vrhovima i planinama: Bukovica (Drenovo Brdo) 945 m., Lovćenska Kosa (Gomilica 965 m., Pestin Grad 1.072 m., Praćišta 916 m.), a za njima u Crnoj Gori: Štirovnik, Lovćen (1.759 m.), Jezerski Vrh (1.500 m.) Solar (1.038 m.) i Kolovar (1.607 m.). Odatle ide granica planinom paštrovskom, sve do Spiča. Od jugo-zapada granica ide morem.

Granica između Crne Gore i Boke regulisana je za Petra II Petrovića Njegoša. (Tad je, po želji Bečkog dvora, u mješovitoj komisiji za granicu, a to je bilo od 1838-1841, bio i ruski savjetnik A. V. Čevkin). Faktični posjed republike mletačke uzeo se kao mjerodavan u bilježenju granice. Granica prema Hercegovini više se puta regulisala, a zadnjom i 1905. godine, a to sve zbog pograničnih sporova, koji su zbog paše i sječe drva češće bivali.