Božji dar (Vojvoda Simo Popović)
| Božji dar (1891) Pisac: Simo Popović |
Povratkom poslije teške bolijesti, |
Nije muka samo rad mučenja,
No junaku tvrdo iskušenje;
Bog je ne bi Crnoj Gori dava’,
Da ne ljubi ovo lomno st’jenje.
Kad je stvori po zamisli gordoj
I zadahnu duhom od gorštaka,
Mislio je: - u stvorenja svoja
Da li nema već štogođ jednaka!
I On pušti na nju muke svake,
Da joj kuša i snagu i misa’;
On vjekove rastvori ka’ knjigu,
Mučenja joj sva u njih zapisa.
I svuđ kad je plač i uzdah čuo -
Crna Gora i tad orlovala!
U mukama slavila je Boga,
U najviše - božju pomoć zvala.
Pa tad Crna Gora ne jaoknu,
Ne jaoknu - od bola ne moga!
Ka’ st’jenje im skamenjena đeca
Samo pogled dizahu put Boga!
Iskušenje bilo je preteško,
Al’ ga volja ne obdari sveta:
Zdravu Majku vrnu đeci hrabroj -
Crna Gora Nju veselo sreta! ….
Nije muka rad mučenja samo -
Više muke - iskušenja veća!
Kom za muke Bog udjeli snagu -
Dodjeljena stoji tom i sreća!
Ulcinj, 17. augusta 1891.
Izvor
[uredi]Glas Crnogorca 24-VIII-1891.
|
Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Simo Popović, umro 1921, pre 103 godine.
|