Božje domaćinstvo / Gospodnje prisustvo šestog dana

Izvor: Викизворник
Božje domaćinstvo
Pisac: Jakob Lorber
Izvornik »Die Haushaltung Gottes« (1852) pod naslovom »Božje domaćinstvo« preveo Ilija P. Petrović.


Gospodnje prisustvo šestog dana[uredi]

329

1 Prilično rano se oci dadoše na visinu i slavljahu i hvaljahu Boga, presvetoga Oca, Koji ih za ovo kratko vreme toliko beskrajno obogati. I sam Adam nije nedostajao, nego štaviše u društvu Abedama poznatog i Eve beše jedan od prvih na visini i blagoslovi unaokolo sve svoje potomke.

2 A po svršetku slave i hvale upita Adam svu decu i reče im: "Šta velite, danas je dan raspre, neće li se danas obresti ovde prepirači mudrosti od Podneva, premišljači od Večeri i sumnjala od Ponoći?

3 Do sada barem niodkuda ne vidim nikog da se približava našim domovima.

4 Zaista, ako danas niko ne dođe, onda ću takvo s moje strane smatrati jednim od najvećih čuda koje nam je ostalo stalno najsvetijim vidljivim prisustvom Jehovinim."

5 A Abedam poznati smesta odgovori na pitanje Adamovo ovako: "Čuj, čestiti oče, jedva da je dan započeo, zato ne likuj prerano.

6 Gle, naše misli i naše reči kao i naša dela nisu nečujna – jer moj veliki imenjak može da se nalazi isto tako nevidljiv među nama kao što se još juče među nama nalazio nevidljivo.

7 A ako se radujete nekom vremenskom probitku, gle, tu je On pri ruci i odmah uništava za vas sve čemu se svetski radujete.

8 Zato mislim da ne treba klicati prerano – jer inače će vam baš danas poslati na vrat toliko prepirača da nećete s njima završiti ni danas, i uz to prepirače najdovitljivije vrste koji ništa ne shvataju, ništa ne uviđaju i otud u svim svojim izrekama hoće da imaju puno pravo.

9 A koliko je prijatno razgovarati s takvim stričevićima kojima je kamena glava i tučane grudi, oci! to sam nažalost već i suviše često osetio.

10 Zato mnim da ne kličete suviše rano, nego mesto toga da zamolite Njega, Gospoda svake raspre, da svaku ništavnu raspru za sva večita vremena drži na dalekom odstojanju i mesto toga da svima pruži pravu svetlost kako bi svaka raspra jednom došla kraju.

11 Gle, dragi oci, to je moje mišljenje, koje naravno neću nikome da namećem a najmanje vama ocima visoke Sredine.

12 No da i kažem pošto već jednom govorim: Niko da se ne diči nastavničkom službom i nipošto da likuje pri sebi što ga je Gospod učinio učiteljem i prorokom – jer učitelja i proroka ne vole, nego u najbolju ruku samo poštuju i strahuju od njega.

13 A ja tu kažem: Abedam će tu reći "hvala lepo" na takvom odlikovanju ako mora da oskudeva ljubavi. Zato hoću prilično rado da budem učitelj ljubavi delatno. Ali samo me ostavi što dalje od rasprave mudrosti. I znao kroz Duha da će Gospod sutra učiniti s celom zemljom kao što je prekjuče učinio tamo s onom gorom na Istoku. Zaista, hteo bih da Ga molim toliko dugo da me oslobodi toga da takvo objavljujem ljudima, čime bih valjda budio njihovu bojazan ali sigurno ne njihovu ljubav. – A ja mnim da je i takvo mudrost.

14 Brate Henoše, kažem ti, ti si dobio najtežu službu.

15 Zaista, da sam bio na tvome mestu, položio bih je tri, jest, sedam puta Gospodu pred noge pre nego što bih je prihvatio.

16 Veruj mi, dragi brate Henoše, služba će ti zadati mnogo posla; ti si sav sazdan od same ljubavi i propovedaćeš samu ljubav, ali time ćeš upravo najmanje uživati ljubav za svoga života.

17 Jer nema razlike u tome biti učitelj mudrosti ili ljubavi pošto se u ljubavi nalazi najviša mudrost.

18 Tako ćeš uživati najveće poštovanje, ali će te malo braće i sestara zagrliti.

19 A meni je zagrljaj brata više, a i sestre, od najvećeg poštovanja celog sveta."

20 Tu ućuta Abedam; začudiše se pak svi njegovoj mudrosti i Henoh požuri njemu te reče:

21 Brate! Ti si govorio savršeno; sve to sada osećam živo u sebi šta si govorio, ali kako tome doskočiti?"

22 I Abedam mu reče: "Brate, veruj mi, On je među nama, i tu se svemu može lako pomoći; gle, imamo živo otvoreno oko za Njega; to je naše srce.

23 Zato iznesimo Njemu to što nas negde tišti samo živo u srcu, i On će biti tu i stišati šta nas tišti.

24 Tako to mislim i verujem da je ispravno.

25 Ne misliš li ipak drugačije?"


330

1 Na to Henoh pribra misli kratko vreme, pa reče Abedamu: "Brate! Ti apsolutno nisu u krivu, no ipak verujem, što se tiče mog dela, da ovde na svetu zapravo ne stoji do ugodnosti, nego jedino do volje Gospodnje i istinske poniznosti naših srca.

2 Jer premda je istina da učitelja i proroka više poštuju nego što ga vole, ipak je s druge strane opet istina da je baš tako više nego drugi držan u granicama poniznosti.

3 Jer to je sigurno da je ljubav u suštini najviši stepen dubokog poštovanja onog što ljubimo, od čega je onda ono takozvano poštovanje službe samo iskra.

4 Jer ono što istinski ljubimo, za to idemo i u vatru; a ono što samo poštujemo kao službu, iza toga se obično krijemo ako bi npr. došla neka opasnost.

5 Zato velim, što se tiče mog dela, ukoliko bi sveti, preljubazni Otac jedino hteo da nas postavi za ugodnost, onda s Njegove svemoćne strane ne bi trebalo ništa drugo nego da nas sve zajedno pretvori u životinje, i svrha savršene ugodnosti za nas bila bi tako jednim udarcem postignuta; međutim On, najviša i najsavršenija ljubav i mudrost, s nama ima, kao što nam je On Sam svima pokazao, višu nameru osim jedino neme ugodnosti.

6 Zato nam je On i objavio Svoju volju i svakome dao službu ljubavi; a manjima još uz to i službicu mudrosti.

7 Ako prema tome kao takvi baš ni ne bismo imali da očekujemo toliko ljubavi od naše braće i sestara kao oni između sebe, onda to ne čini našu nesreću – jer u tom slučaju onda imamo najlepšu priliku da ih više ljubimo i prema tome poštujemo nego oni nas; a i to je Gospodnja volja.

8 Šta je bolje, usrećiti ili biti usrećen, dati ili uzeti?

9 Zato opet velim da je samo do nas kako stvar prihvatamo, da li iz istinske ljubavi prema svojoj braći pred Bogom ili sudskoslužbenom prinudom, koja je ranije bila udeo svih nas. Onda svi mi možemo biti sasvim sigurni da On, predobri Otac, nama dečici nije svezao gvozden jaram na potiljak.

10 Ostanimo prema tome prezahvalnog i poniznog srca samo za šta nas je On pozvao – jer u to svi mi možemo biti sigurni da nam On, najčistija ljubav i najviša mudrost, takvu službu nije dao na propast, nego samo na naše večno dobro i svih naših otaca, matera, braće i sestara; zato Njemu jedino sva ljubav, sva slava i sva hvala od svih nas.

11 Gle, brate, to je moje mišljenje. A pošto je već danas dan raspre i pošto se do sada još nisu pojavili svadljivci, onda možeš da se raspravljaš sa mnom – jer ja neću da budem nepogrešiv prvosveštenik, nego da i ja svaku reč brata pogledam naspram svoje. Izuzev ako bi Duh Gospodnji govorio iz mene, prema Kome onda naše reči dašta nisu ništa osim praznog brbljanja. Zato možeš sada da mi prigovoriš ako nešta imaš – jer to behu samo moje reči."

12 A Abedam se kod ove besede Henohove sasvim smete, pade mu oko vrata, pa konačno reče: "Jest, jest, dragi brate, ti jedino imaš sasvim savršeno pravo. S tobom je Gospod savršeno. A ja sam svagda glup iz temelja. O kako bih sada lepo mogao da se rastrgnem od same ljutnje na moju tvrdokornu glupost.

13 Zar se u mome srcu nikada neće sasvim razdaniti? – Samo to mi sada reci, dragi brate!

14 Ne, ne, neshvatljivo je kakvom mirnoćom sam maločas ispoljio svoju glupost i unekoliko htedoh u svojoj nerazumnosti da te spustim i da te poučim.

15 O – o – ja veliki glupak! – Ja da učim Henoha! – Brate, oprosti mi, sirotom, glupom šmokljanu!

16 Pomisli samo da sam govorio baš onako kako sam razumeo."

17 I Henoh mu uzvrati: "O brate, budi miran. I tvoja reč ima dobru podlogu, a moja je izrasla iz nje. Zato će ostati isto kao i moja sve do kraja vremena. Zato budi miran jer i učitelji i proroci su ljubljeni ako su po volji Boga, Oca. Razumeš li to?"


331

1 I Abedam uzvrati na to: "O da, dragi brate Henoše, itekako sada razumem.

2 Samo što se tiče čuvanja moje ranije besede do kraja vremena, to valjda imaš pravo utoliko što su u Bogu sačuvane čak i sve naše misli i prema tome sigurno i moja ranija beseda da je i odveć bila prazna no što je ionako bila. Ali da se možda napiše na kamene ploče – to bi bilo ipak malo previše da tražiš.

3 Tu baš ne znam tačno šta si time hteo reći. Zato mi apsolutno ni najmanje neće škoditi ako mi o tome dodaš nekoliko rečica."

4 I Henoh mu uzvrati i reče: "Kažem ti u imenu Gospodnjem: Ne samo tvoja ranija beseda nego i svaka reč koju si sada rekao zapisaće se na kamenim pločama! – Razumeš li sada?"

5 I Abedam uzvrati: "Da, sada mi je sasvim jasno. Ali sada smesta više ništa neću reći kako ove prazne koještarije mojih usta ne bi još više dospele na kamene ploče.

6 Ali gle, tamo od večeri upravo vidim kako nam se brzim korakom približavaju njih dvojica. Tako će se moj jezik malo odmoriti, ali tim više uposliti moje uši.

7 Ali to me krišom malo raduje da je moje predskazanje ipak negde bilo tačno, naime da zbog ne pojavljivanja raspravljača izjutra rano ne treba brzoreko likovati. Jer to su već sigurno neki prilično žustri kada tako hitro žure.

8 Ali sada ni reč više jer gotovo da su već tu."

9 I ta dva čoveka se hitrim koracima približiše ocima na visini i pozdraviše ih odveć sa strahopoštovanjem.

10 A Adam smesta istupi s naviknutim patrijahalnim sudskim službenim izrazom lica i upita ih na uobičajan način: "Koja razmirica vas je nagnala ovamo?"

11 I jedan od dvojice uzvrati: "Oče Adame, ovaj put ćeš od nas na to pitanje teško dobiti odgovor iz naših srca. Zato ćeš se ovog puta već morati prilagoditi na drugo pitanje – jer nas danas apsolutno nikakva razmirica ne nagna ovamo."

12 U toj prilici čak i Abedam primeti sebi samom, naime govoreći: "Čini mi se da sam i ja moje predviđanje nešta prerano pohvalio. O Gospode, oprosti mi moju svagda veliku nerazumnost."

13 A Adam na ovo ispoljenje stranca odmah ispade iz svoje uloge i više ne znađaše šta da upita ovu dvojicu ili inače šta s njima da govori ili da čini i zato pozva sebi Henoha i upita ga šta ovde valja činiti.

14 A Henoh reče: "Ništa do čekati – jer ako ova dvojica imaju neki razlog zašto su došla kod nas, onda će nam ga obznaniti na vreme. A ako nemaju nikakav drugi osim jedinio taj da nas vide, onda će se valjda opet okrenuti kada se nagledaju nas.

15 Zato uvek treba da smo bez brige zašto ovo, zašto ono. Nego sva naša briga neka je usmerena na Onog Koji je još juče presveto hodio među nama.

16 Gle, jedino takvo je svima nama nužno, a za sve drugo će se već postarati preljubazni, sveti Otac.

17 Zato možeš ti, oče Adame, da budeš sasvim spokojan, i prema tome ostavimo sve stare beznačajne službene obrazce – jer On nam je svima dao nov obrazac, naime najdivniji obrazac ljubavi. Ostanimo kod tog i u njemu sada i večno, amin."


332

1 Te reči Henohove smiriše sasvim Adama. A stranac, koji je već ranije govorio, stupi sada do Henoha i reče mu:

2 "Henoše, tvoje reči mi se sviđaju, ti si istinski učitelj i prorok – jer ti propovedaš ljubav.

3 Ljubav je i razlog koji me je, i kao što vidiš, i još jednog brata doveo ovamo.

4 Jer nećemo da se raspravljamo pred vama koji ste se ispunili duhom ljubavi, nego upravo duha ljubavi hoćemo u vama da istražimo kao da nam je stran. I kada ga istražimo, nećemo da vam ga uzmemo, nego – u svem izobilju kao što je u vama – da ostavimo.

5 Gle, to je razlog zašto smo došli ovamo. – A i sunce izlazi i zalazi, čime nastaje dan i noć na zemlji. Ali na samom suncu, koje je kudikamo veći svet od zemlje, nema noći budući da je sunce posve svetlost.

6 Isto tako izgleda da je slučaj sa čovekom, ako nije sasvim i skroz ispitan u svojoj ljubavi, da je poput planete na kome bude čas dan, čas opet noć.

7 A kada bude ispitan u svome srcu onda srce postaje suncem, pa tako nadalje više ne biva noći u njegovoj duši.

8 Isto tako mladoženja istražuje svoju nevestu, onda i ona mladoženju. Tako njihova ljubav biva sve svetlija zato što se sve više i više prepoznaju pa zatim i sve srdačnije ljube.

9 Pa kada se njihova ljubav sasvim razgori, onda se obuhvataju, za večno sasvim i skroz prosvetljeni, pošto se prepoznaju i u tom spoznanju se tek sasvim uzajamno dopadaju jedno drugom.

10 Zato hajde da se tako uzajamno ispitamo kako bi naša ljubav postala savršenom."

11 Tu Abedam cimnu Henoha i reče: "Brate, kako ću ja u mojoj domovini izgledati kao učitelj kada tamo ima tako posve mudrih ljudi?

12 Jer dozvoli mi, naspram ovoga se nas dvojica nalazimo u prašini. Ne, meni je neshvatljivo otkud ovi uzeše takvu mudrost."

13 A Henoh reče: "Abedame, samo budi miran – jer tu će još ispasti nešta neshvatljivije – jer ova dvojica mi se sviđaju odveć dobro. Razumeš li to?"


333

1 Nakon što Abedam i Henoh primetiše ovo jedan drugom, obrati se strani govornik opet Henohu i upita ga:

2 "Čuj, dragi Henoše, koji si postavljen prvosveštenikom Gospodnjim, ja i ovaj brat tu pored mene nismo saglasni u jednoj stvari. To jest mi nismo nesaglasni možda u srcu, nego samo malo u svetlosti. A pošto si ti uglavnom kao glavni sluga od Gospoda obdaren svetlošću usled tvoje ljubavi prema Njemu, i iz nje prema svoj braći, obznani nam rasvetlujući u čemu smo nesaglasni.

3 Ovo je tačka koja nas u svetlosti razdvaja: Ja kažem u sebi da i suđeni čovek živi, ali on živi prinudnim životom, dok slobodni, nesuđeni čovek živi apsolutnim neprinudnim životom.

4 I tako je suđen život – život greha, a nesuđen život – život ljubavi. Prema tome ni nema smrti, nego samo razlika života.

5 Gle, takvo kažem ja u sebi. Brat pak kaže:

6 Suđen život posve nije život, nego samo prava pravcata smrt, jer suđen život sasvim je nalik bačenom kamenu, koji, istina, takođe leti kroz vazduh poput ptice, no samo toliko koliko ga nosi hitac; a kad prestane sila hitca, odmah opet pada savršeno mrtav na zemlju, dok se ptica može slobodna kretati na sve strane.

7 Jest, on još dodaje: Pretpostavimo da je kamen bačen tako silno da se večno mora kretati u beskonačnom prostoru. Onda se postavlja pitanje da li kamen usled takvog večnog leta živi ili je ipak sam po sebi savršeno mrtav? –

8 Gle, dragi Henoše, to je prema tome naš procep svetlosti kojeg bi mogao da nam popraviš, ali tako da svakome od nas bude savršeno jasno što ćeš nam reči."

9 Tu Henoh razmišljaše u svome srcu i posle duže potrage ne nađe odgovor, jer kako proveri jednu rečenicu, nađe je sasvim tačnom; i kako to učini i s drugom, to opet i ta beše bez prigovora tačna. Tako on uprkos svakom razmišljanju i upoređivanju ne nađe odgovor.

10 I kada se kao i uvek u takvim prilikama obrati Jehovi u ljubavi svoga srca, takođe tu zvučaše da su tačne i jedna i druga rečenica.

11 Otud se Henoh još i veoma smete i ne snađe se ni sa jednim rešenjem.

12 Stranac mirno iščekivaše odgovor koji se ne htede pojaviti; a Abedam povuče Henoha i reče mu sasvim krišom: "Brate Henoše! – Ako uzvišeni Abedam tokom Svog boravka među nama nije hteo da nas nasanka dodeljenim službama, onda se ja ne zvao Abedam glupi.

13 Uzmi samo ovu dvojicu – još i od Večeri, a ja kao navodno najprobuđeniji vođa među njima.

14 Pola takvog pitanja već je za mene pri svoj mojoj navodnoj probuđenosti više nego dovoljno da mojoj očajnoj mudrosti zapuši usta za sva večita vremena.

15 Predpostavimo slučaj da su se obratili meni s ovima dvama presudnim pitanjima, o Gospode! šta bi bilo sa mnom jednim udracem? – Zaista, svenuo bih kao prljava kap vode kada padne u oganj sunca.

16 A mene je, kao što si sam čuo, postavio glavnim vođom za ovaj moj bratski narod Večeri.

17 Brate! – Ako to ne znači nasankati, onda ja kod moje sirote duše ne znam kako učiniti i izvesti svom snagom još više nekoga nasankati.

18 On nam je češće rekao: Sve je do ljubavi; iz ljubavi sve da zahvatamo.

19 Brate, ja ljubim i ljubio sam Boga svagda iz sve svoje snage i sve ljude bih valjano ugrizao iz ljubavi, a ipak sam pri tome toliko glupav koliko uopšte neko može da bude glupav.

20 Šta ti kažeš na to? – Verujem krišom kod sebe da nam je svima Jehova u Abedamu dao nov kamen provere na kojem treba da proverimo našu čvrstoću – jer inače bi mi moja stalna glupost pri mom zanimanju bila neobjašnjivija od zvezde koja još nikada nije izišla. Šta veliš ti, dragi brate, u tom pogledu?"

21 Tu se Henoh nađe u još većem škripcu i na kraju ne znade šta da kaže osim samo malo reči:

22 "Brate, veruj mi, ti si u svojoj prostoti sretniji od mene kod sve moje predpostavljene mudrosti.

23 Zato i hoću jedino da objavljujem ljubav, a takve smicalice mudrost svagda hoću da propustim neprimećeno.

24 Jer ovde u ove dve rečenice u osnovi svako ima pravo; a ipak između njih postoji znatna razlika; ali kako je učiniti jasnom, to je drugo pitanje.

25 Šta je prinuđen život, a šta naspram toga smrt?

26 Tu odluku odložimo za bolje vreme. Zato ćemo ovu dvojicu time i otpraviti – jer ono šta ne razumem, o tome ni ne mogu da govorim. Ti me razumeš?"


334

1 Pošto je stranac pak već čekao prilično vreme i još uvek ne dobi odgovora, opet se obrati Henohu i upita ga: "Henoše, držiš li me nevrednim odgovora kada tako ćutiš i nećeš da mi kažeš da ili ne, ili još uvek u sebi nisi našao rešenje?

2 Zato te molim da mi ili daš odgovor ili da me uputiš negde drugde – jer stalo mi je do toga da između mene i ovog brata sasvim bude svetlosti."

3 Tu Henoh više ne premišljaše dugo, nego ubrzo kaza strancu: "Čuj, dragi brate! – To što je tebi i tvome bratu na srcu takve je vrste da se ne može reći puno – jer u suštini je tvoja rečenica isto toliko istinita i tačna koliko rečenica ovog brata i u suštini i jedna i druga kažu isto, samo su reči različite. Gle, tako ja to shvatam. Ali pošto ti u tome nalaziš znatnu razliku, tako je meni nemoguće da iz te razlike nađem sredinu svetlosti pošto tu apsolutno ne vidim razlike – jer prinuđen život jeste jašta samo prividan; a šta je prividan život? – sigurno ništa drugo do prividno kretanje koje ni nije nikakvo kretanje.

4 Kada na primer noću odeljeni oblaci prolaze ispod meseca, onda se oku čini kao da mesec prelazi preko njih; a da li je to prividno kretanje pravo kretanje?

5 O nikako! U tom pogledu je mesec mrtav – jer ne on, nego samo se oblaci kreću.

6 A pošto takvo kretanje nije kretanje, nego pravi zastoj, tako i prinuđen ili suđen život nije život, nego u odnosu na pravi život prava pravcata smrt.

7 Jer ako nešta neživo biva povučeno kao živo drugim životom kao što na primer haljinu nosim sa sobom na svom živom telu, ona tako ne živi, nego je sasvim mrtva u pogledu na moj život, mada u sebi mora da ima svojstvenu silu toliko da se ne raspadne ili da nestane ne posluživši mi za haljinu.

8 Gle, to je i sve što sam vičan da ti dam kao odgovor na tvoje pitanje.

9 A ako apsolutno hoćeš da saznaš neku svetliju razliku, onda ti neće ništa drugo preostati osim da se obratiš nekom drugom ili da sačekaš neko bolje vreme kada ću u toj stvari imati možda više svetlosti nego upravo sada.

10 Uostalom moram da ti primetim da je utoliko bolje ljubiti Boga iz sve snage i braću više nego se sebe nego baviti se takvim smicalicama mudrosti.

11 Učinite to, tako će vas razlika između onog što je prinuđen život greha i onog što je smrt veoma malo brinuti – jer samo tako ćete istinski postati živi.

12 A onaj koji ima život, taj postupa veoma nemudro ako se brine oko onog što je smrti.

13 Učinite sada kako hoćete, ali ne propustite da na ovo obratite pažnju."

14 I stanac na to uzvrati Henohu: "Dragi moj Henoše, ti, doduše, u jednom pogledu nisi baš u krivu, ali kada kažeš da se živi ne brine oko smrti, onda bih ipak od tebe hteo da saznam kako to misliš?

15 Gle, Bog sigurno jeste potpuno živ – a svi ljudi su mrtvi naspram Njega. – Ako se On sada kao jedino živi u Svojoj velikoj ljubavi, smilovanju i mudrosti ne bi brinuo o ljudima koji su u sebi mrtvi, dakle, za opštu smrt, kako bi onda izgledalo sa oživljavanjem ljudi?

16 A ako smo srazmere Božje, onda u tom slučaju usled tvog prilično dobrog učenja ozbiljno ne znam kako da sebe posmatram kao takva božanska srazmera? – Jer životu nije potreban izbavitelj, ali itekako smrti.

17 Gle, tu opet zapinje između nas dvojice.

18 Dokaži mi to i ja ću biti zadovoljan u svemu."

19 Tu Henoh silno stuknu od čuđenja, a Abedam reče:

20 Sve je jasnije, nasankani smo, ništa drugo! Već htedoh da likujem na tvoje mudro učenje – ali kako sada opet stojimo?

21 Ne, kakav samo prigovor! kao brdo na mravinjak koje sve smaknu!

22 Ne, na takav prigovor bi se čak i arhanđel razboleo.

23 Brate, znaš li šta? Položimo lepo pred Bogom i svetom naše službe i naćićemo se odmah u boljem položaju – jer još jedan takav prigovor stajaće nas ovo malo života. Jest, jest, to učinimo."


335

1 I Henoh reče na to Abedamu: "Dragi brate! Primećujem sve više i više da ti s tvojom prvom besedom koju si uputio meni i ocu Adamu nije da nisi bio baš u krivu.

2 Ali s napuštanjem naše službe ipak ne ide tako lako kako ti misliš – jer da su nas pozvali naši oci, onda bismo to mogli da učinimo bez daljnjeg.

3 Ali gle, pošto nas je pozvala Sama svemoćna, sveta volja bićstveno preko Onog Koji je blagovoleo da nosi tvoje ime, onda s našuštanjem naše službe ne ide tako lako kao što ti misliš – jer sve dokle moramo priznavati da je uzvišeni Abedam bio Sam Gospod Bog Savaot, moramo i u svim okolnostima s ljubaznom voljom da nosimo breme koje nam je On odredio.

4 Jer sigurno nam nije dao službu za naše svetsko veličanje, nego za naše stalno poniženje pred Njim i takođe pred svetom.

5 A ako spoznamo, ili pre ako bismo mogli spoznati, da uzvišeni Abedam nije bio Onaj za Koga se On rečima i delima nama predstavljao, onda ću Ja biti prvi koji će slediti tvom savetu.

6 Ali verujem da takvo više neće biti tako lako moguće – jer ko može da govori kao što je On govorio i ko vršiti takva dela koja je pred našim očima vršio? Ko je od nas ikada otkrio takvu ljubav u nekom čoveku i ko je ikada osetio takvu milinu u blizini nekog čoveka kao što smo svi mi osetili u Njegovoj blizini?

7 Gle, zbog takvih i suviše silnih razloga nikako ne možemo a da ne verujemo da je On bio Onaj za Koga se nama svima preodano kazao.

8 A pošto prema tome takvo moramo da verujemo, onda i moramo u svoj ljubavi, zahvalnosti, strpljenju i blagosti i velikoj poniznosti da nosimo breme koje nam je On Sam odredio.

9 A u to možemo obojica biti sigurni da On to sigurno nije učinio na našu propast.

10 Zato nemoj ni ti da veruješ da smo zbog toga nasankani, nego On tako hoće, i tako će biti i pravo zato što On tako hoće; na našu štetu neće biti, nego sigurno jedino na naš probitak; i tako i ostanimo u Njegovom presvetom imenu za šta nas je pozvao, amin."

11 I Abedam ovu besedu Henohovu primi odveć povoljno te reče: "Jest, jest, dragi brate, mogu da gledam, mislim i govorim kako god hoću, ipak mi na posletku ne ostaje ništa drugo osim da se vladam ovako kako si sada rekao – jer nešta pametnije u celom svom životu ne bih prevalio preko usana.

12 A i sada verujem čvrsto da On sigurno neće uskratiti razum onome kome je dao službu.

13 Ali gle, stranci iščekuju odgovor od tebe; otpremi ih konačno i govori što ti god padne na pamet! Valjano ih stuci govoreći kako bi nas što pre napustili siti reči – jer to su baš dvojica prilično odabrana grizača.

14 Zato gledaj da ih se što pre otarasimo."

15 I Henoh se na to odmah obrati strancu i reče mu: "Čuj, dragi brate, tvoja primedba je ispravna i dobra i istinita da joj se ništa ne može protivstaviti; samo izgleda da ovamo baš ne odgovara – jer sasvim sigurno je beskrajno velika razlika između našeg života i života u Bogu.

16 Naš život će čak i u najsavršenijem stanju ostati uslovljen, dokle je najsvetiji najsavršeniji život u Bogu večno preslobodan i najneuslovljeniji. Za Boga nema smrti, nego pred njim je sve uslovljeno Njegovom voljom, kako život, tako i sud ili smrt uzeto za naš vidokrug.

17 Pred Bogom sve živi; pred Bogom ne može opstati nikakav sud, nego samo Njegov večni poredak, koji je On Sam iz Sebe slobodno.

18 A sva stvorenja postoje usled tog Njegovog slobodnog poretka u Njemu uslovljeni odnosima upravo tog slobodnog poretka.

19 Prema tome mi kao Njegova stvorenja nikako ne možemo na Njega da prenesemo naše uslovljene odnose i da tako s Njim stanemo na isti stupanj.

20 I tako Tvorac može da se brine o svim okolnostima Svojih stvorenja, a mi činimo sasvim dovoljno ako samo ispunjavamo Njegovu najsvetiju volju.

21 Sunce izlazi i zalazi i donosi nam dan. Možemo li da učinimo drugačije? Da li sunce to čini kroz sud ili kroz slobodno, živo htenje – zašto da se brinemo o tome – jer mi znamo i bez obzira na to da ono jedino može ići putem koji mu je obeležio Njegov poredak.

22 A i tako manje ili više stoji s nama ljudima. Možemo, doduše, po tlu zemlje da se krećemo slobodno tamo vamo, ali niko ne može da napusti tlo zemlje i da se slobodno vine naviše do oblaka neba.

23 Dakle, velim, da se zadovoljite mojim ranijim rešenjem a ne možda opet da primetite nečeg novog. Valjano se držite toga."

24 I stranac uzvrati: "Dragi Henoše, sasvim si valjano zborio i priznajem ti to. No samo bih uz to još hteo da saznam razliku između stvorenja i dece Božje.

25 Ako je nema, onda sasvim imaš pravo. A ako je ima, onda ćeš već pristati da povučeš svoje reči ili ipak veoma silno da postupiš po njima.

26 Zato izvesti me inače ti neću dati mira."

27 Tu Henoh još više stuknu. – A Abedam pak reče: "O strpljenje, samo me ne napuštaj!

28 Ako dođe sa još jednom takvom primedbom onda će imati posla sa mnom. – Zaista, oteraću ga rečima preko svih brda! Taj će zapamtiti takvu besedu iz mojih usta.

29 Brate Henoše, samo se još sada priberi! A onda prepusti meni prepirača ako opet dođe s takvom primedbom.

30 Moj dokaz će ga sigurno oterati preko svih gora. – Brate, ti me sigurno razumeš?"


336 (2.150)

1 Tu se, pak, stranac obrati Abedamu i reče mu: "Brate i prijatelju Abedame, ako te moje sigurno važne primedbe tako jako bune i ti pri nekoj sledećoj čak rečima hoćeš da me oteraš preko svih brda, gle, takvo smesta možeš da učiniš! Uspe li ti tvoja tobož pobeda, onda si sebe i Henoha poštedeo svih budućih primedbi života i ljubavi.

2 A ja velim, ako život nije dečija igra, nego vrlo ozbiljna stvar, onda će takve primedbe sigurno biti značajnije od tvoje udobnosti.

3 Uostalom još ti nisam ni jednim pitanjem pao na teret. Zašto prema tome hoćeš da duvaš gde te još ni najmanje ne peče?

4 A kako rekoh, ako si raspoložen da me svojski stučeš govoreći, slobodno smesta počni, i neka se naposletku pokaže ko će na ovom bojištu ostati kao pobednik.

5 A ja velim da ćeš ti u takvoj borbi sasvim izvesno izvući deblji kraj.

6 Zato dobro se priberi ako si možda još raspoložen da se sa mnom upustiš u prepirku.

7 Tebe buni moja mudrost zato što prevazilazi tvoju, i posebice sada pošto misliš da si od prisustva Jehovinog, uz koga si neprestano bio, svojski jeo mudrost kašikom i sva tvoja braća u Večeri zato ima da budu gluplji od tebe kako bi prilično bezobzirce osetili tvoju veliku prevagu mudrosti.

8 A zar ne znaš i još nisi čuo da su jedino ljubav, strpljenje, poniznost i blagost jedini stubovi sve mudrosti?

9 Možeš li, pak, reći da je takvo u tebi kada se ljutiš na mene i to ni zbog čega drugog nego jedino što ti se čini da sam ja dubokoumniji i mudriji od tebe.

10 Jest, upravo iz tog razloga možeš čak i Boga, večnu odanost i istinu, optužiti nasankanja.

11 Abedame, gle, pogledaj jednom u svoje srce. Kakvo li mora da je ono kada se već danas odriče Onog od Koga je još juče primalo najveća čudesna dobročinstva?

12 Zar uzvišeni Abedam nije više zaslužio oko tebe nego što sada hoćeš da Ga se odrekneš i zato što mi zavidiš na mudrosti hoćeš rečima okrutno da me oteraš preko svih brda?

13 O, koliko loše mora da si obuzeo reči Abedamove.

14 Kada je nekome preporučio da zavidi u mudrosti?

15 A kako možeš ikada polagati pravo na istinsku mudrost kada je tvoje srce puno ljutnje?

16 Zato najpre očisti svoje srce pa će se pokazati koliko u njemu ima mesta mudrosti.

17 Razumeš li takvo? – A ja ti kažem: Razumi ili raspravi sa mnom! – Jer ja sam sasvim dorastao tvojoj snazi! jer ja poznajem tebe i uzvišenog Abedama bolje nego ti!"

18 Ove reči Abedamu toliko prodreše u dušu tako da on zaplaka od velikog kajanja i zamoli stranog brata za oproštaj i na kraju svoje molbe reče:

19 "Brate, pošto ti mene nadmašuješ u svakoj mudrosti hiljadostruko, što sam sada iz ove tvoje zaista nebeski čiste istinske opomene odveć jasno razabrao i pošto si takođe od Večeri, to budi moj pomoćnik i zastupnik – jer šta da radim s mojom velikom nerazumnošću?

20 Uzvišeni Abedam mi je takvu službu sigurno samo odredio za samoproveru moje poniznosti, što sada uviđam tim više. Zato će sigurno biti pravo da ti budeš moj zastupnik."

21 No stranac mu uzvrati: "Zar ti misliš da je uzvišeni Abedam s tobom hteo takozvano da se našali? – O, tu si Ga loše spoznao i shvatio!

22 Gle, onog koga je izabrao, sigurno je i predvideo zašto ga je izabrao. Ali On zato ipak ni jednom izabraniku ne baca mudrost za leđa, nego svaki izabranik tek treba da je usvoji na putevima koje mu je On radi toga pokazao mnogim hiljadama reči i prema tome obeležio najvernije.

23 Zato ti ostani za šta si pozvan i idi na obeleženim putevima, tako ćeš sasvim ovladati dodeljenom tebi službom. Takvo da valjano razumeš i po tome da postupiš."

24 Ove reči zatutnjaše kao snažni gromovi kroz dušu Abedamovu i Henoh i svi oci začudiše se ovoj velikoj mudrosti stranca.

25 Adam reče na to Setu a i ostalima: "Zaista, moram priznati mudrost ovog stranca je velilka.

26 Da je došao od Jutra, onda bih mislio da je za njim skriven možda već i Puristin Plamen. Ali s Večeri teško da će takvo biti slučaj."

27 I stranac na to uzvrati Adamu: "Šta govoriš? Zar vama na predsabat nije došao Asmahael čak iz Dubine? Zašto potom da se i u Večeri ne nađe mudar brat?

28 Gle, to je krivo rasuđivanje od tebe." – I Adam na to ne znađaše ništa odgovoriti.

29 A stranac se zatim obrati Henohu i zamoli za rešenje njegove primedbe. A Henoh zamoli stranca da mu najpre obznani njegovo mišljenje, na šta će on tek reći "da" a sigurno ne – "ne".


337

1 Pošto pak stranac ču takvu želju od Henoha, napravi začuđen izraz lica pa mu zatim reče:

2 "Dragi Henoše, to je takođe mudro od tebe – jer kada imaš jednom moje rasuđivanje, onda ćeš ti tim lakše doći do sopstvenog rasuđivanja, posebno ako naposletku jedino stoji do jednog "da" ili "ne".

3 Ali tada se postavlja pitanje da li će tim neko izvući korist?

4 Jer čovek se nigde lakše ne da nagovoriti nego u onome što ne razume.

5 Jer tada ili priznaje rasuđivanje iz neznanja ili veruje autoritetu govornika, utvrdi se zatim u tome pa potom nikako ne može dospeti do sopstvenog rasuđivanja.

6 A takvo onda ne znači ništa drugo do zakovati samostalnost sopstvenog duha i postati mašina-duh nekog drugog ili zapostaviti sopstveni život za tuđ prividan život.

7 A ja ti to rekoh iz moga iskustva da možda ne bi dopustio da te nagovorim, nego samo otud da prihvatiš što ti je jasno; i tako da ne prihvatiš ni jedno slovo koje bi jedino morao da veruješ a da ga prethodno nisi pouzdano obuzeo u duhu.

8 Nema gore stanje za slobodnog čoveka nego što je slepa vera – jer takva vera rađa istinsku smrt duha.

9 Onaj koji je slepo verujući, taj je i istovremeno osuđen duh kroz nekog slavoljubivog brata.

10 A kada je već sud živog Boga ubitačan, koliko će tek biti jednog mrtvog čoveka ili onog koji sam jedino ima prividan život?

11 Gle, iz tog razloga je i sopstveno rasuđivanje mnogo bolje makar bilo iole slabašno nego neko prihvaćeno pukom verom, za čiju tačnost duh, koji treba da je slobodan, nema drugo jemstvo osim jedino autoritet propovednika i mlaku dovoljnost svoje sopstvene nerazumnosti.

12 Što je pak sve pred Bogom sigurno gnusoba – jer Bog je čoveka stvorio za slobodan život, a ne da lenjo ponavlja s gubice nekog slavoljubivog propovednika i time sebičnog sudije srca ljudi koji treba da budu slobodni.

13 Ako bih ti stoga i učinio što si me zamolio zato što hoću da ti učinim uslugu, onda pak od tog ne prihvataj ništa osim samo ono što si posle duboke provere našao da je tvoje sopstveno rasuđivanje.

14 Jer ako bi neko tebi rekao: "Učini ovo ili ono", i ti učiniš ne brinući se ni malo zašto i s kojom krajnom svrhom, onda si već postao mašinom volje nekog drugog zato što si dopustio da te sudi. A ako najpre proveriš zahtev svoga brata i nađeš slobodno u sebi krajnu svrhu, a i nađeš da je dostojna zato što joj je ljubav podloga, i onda učiniš šta tvoj brat traži od tebe, onda si postupio kao slobodan čovek i kao istinsko dete Božje, a ne kao suđeno stvorenje.

15 Jer to je po mom prosuđivanju silna razlika između istinske dece Božje i stvorenja da deca treba da su slobodno delatna kao što je slobodno delatan Sam Bog, njihov Otac, i treba upravo u tome da budu savršena kao što je On Sam savršen zato što su oni Njegove savršene srazmere.

16 Da li takvo možda mogu i životinje? O ne, one svagda moraju izvršavati volju Tvorca – jer njihova priroda je već nosač volje Tvorčeve. Ali tako nije sa ljudima, koji su postavljeni istinskom decom Božjom.

17 Njima se tek otkriva Božja volja kako bi o njoj najpre prosudili sopstvenim slobodnim duhom da je jedino ispravna i istinita, da je prepoznaju, pa tek onda da je učine kao svojom svojinom, pa da po njoj postupaju.

18 Onaj koji prihvati otkrivenje i postupa po njemu tako što misli da mora da postupa po njemu, taj je već suđeni – jer ne postupa u saglasnosti sopstvene volje s Božjom, nego on postupa kao mašina i jeste i ostaje pri tom ipak mrtav zato što ne mari za potpunu spoznaju onog što je Božja volja i šta je poredak iste; nego ako nešta spozna ušima kao božanska volja najčešće iz usta nekog hvalisavca samog sebe, onda to čini ne prosuđujući čemu i zašto.

19 Gle, takvo je samo po sebi pravo pravcato idolopoklonstvo – jer čovek tako sudi sam sebi, ili štaviše dopušta da bude suđen, i prema tome i ubijen.

20 I gle, to je i prema tome razlika između slobodnog i prinuđenog života. No takav život još nije smrt greha – jer greh je puteve Božjeg poretka, ukoliko su otkriveni, spoznati pa zatim dobrovoljno prekršiti dobro shvatanje u sebi.

21 Gle, takva je onda i stvarna smrt. Zašto? – Zato što je greh pravo pravcato narušavanje božanskog poretka, dok nijedan sud isti ne narušava, nego samo sputava slobodu duha.

22 Gle, dragi Henoše, to je moje viđenje. A sada mi daj i tvoje kako bismo tako dospeli do opšteg suda, kojim se jedino možemo podstaknuti na pravo delo. No, ako hoćeš, amin."


338

1 Kada Henoh takvo ču od stranca, zadivi se odveć – pa ga upita:

2 "Čuj, dragi prijatelju! Ako je tvoja velika mudrost čovečija, onda sam ja sam sebi neodgonetljiva zagonetka – jer zaista tvoje reči ućutkuju moj duh.

3 Ti hoćeš da ti nešta prigovorim kako bismo dospeli do zajedničkog suda. Ali kako to mogu ili trebam?

4 Jer tvoje reči su moje celo biće toliko ubedljivo jasno prožele da bi mi prosto pre bilo moguće da nekome dokažem da nisam Henoh, nego da tebi u ovoj tvojoj odveć mudroj i do središnje tačke istinitoj besedi i najmanje prigovorim.

5 I tako ti ne kažem ništa drugo i ni ne mogu ti ništa drugo reći osim samo da je tvoje rasuđivanje već sasvim i moje.

6 A ako je preko mog viđenja negde moguć neki prigovor, ili možda neko pitanje, onda bi ti, najdraži brate i prijatelju, već to morao sam učiniti.

7 Jer, kako rekoh, ja ni u jednoj tački ove tvoje besede ne nalazim ništa za šta bi mi bio moguć neznatan prigovor ili pak barem neko pitanje.

8 A ako je samo do mene, onda bih rekao: Brate, radije govori o nečem drugom – jer ta beseda je suviše uzvišeno celosna i istinita tako da bi bilo zanavek šteta ako bismo je bilo kakvim sporednim prigovorima unekoliko ogrebali i raznosili. – Zar ti ne misliš tako?

9 I stranac uzvrati: "Henoše, ti valjano uviđaš da je tako zato što se tvoje rasuđivanje slaže sa mojim u duhu i istini. No ovaj predmet će ipak tek onda postati potpuno korisnom izvesnošću kada postane opštim rasuđivanjem.

10 Zato po mom viđenju nije dovoljno kada neka istina postane jednoglasnim rasuđivanjem između dvojice, nego ona mnogostranim jednoglasnim rasuđivanjem mora postati onim što zapravo treba da bude.

11 Jer predpostavimo u nekom kraju se nalaze gomila gladnih koji ne znaju kako da pomognu sebi. Dvojica pak među njima imaju dovoljno hleba za sopstvenu potrebu a i dovoljno su sita.

12 Ako bi onda gladni došli do njih i pitali ih: "Braćo, kako vi to radite da izgledate zadovoljni i siti dokle mi propadamo od gladi?"

13 A ova dvojica im odgovore: "Čujte, mi jedemo hleba i tako smo siti."

14 Reci mi, dragi Henoše, da li će takav odgovor, mada je sam po sebi najlepša istina, utoliti gladne?

15 O ne! To mora svako da uvidi da se utoljenjem te dvojice niko drugi neće utoliti.

16 Nego gladni će reći sitima: "Šta nam to vredi ako svoj hleb ne učinite opštim dobrom?

17 Dajte i nama da zagrizemo u vaš hleb pa ćemo tek onda saznati da li i kako će nas utoliti."

18 Gle dakle, dragi Henoše, zar to nije veoma važeća primedba? – A kako je rešiti?

19 Gle, ovde već ima više gladnih. Oni takođe neka zagrizu u naš hleb i neka ispolje svoje rasuđivanje da li ih toli ili ne. Ako je dovoljno svima onda više nije potreban dodatak. Ako nije dovoljno, onda nam ništa ne preostaje do da nabavimo više hleba ili da im pokažemo i otkrijemo veliku opštu ostavu hleba. Šta veliš sada, nije li takvo pravo?"

20 I Henoh, sasvim zadivljen toj uzvišenoj mudrosti od zapadnjaka, potvrdi sve iz najdublje osnove svoga srca, pa upita potom stranog mudraca:

21 "Ali dragi brate, molim te radi svega u duhu, reci mi pak najpre pre nego što damo ostalima da zagrizu u naš hleb otkud si primio takvu mudrost pošto si mi ti potpuno nepoznat i koliko znam nikada nisi bio prisutan dokle je Svevišnji hodio među nama, i kada si je primio?"

22 A stranac uzvrati Henohu i reče: "Najdraži Henoše! Gle, ovde je samo jedno nužno. Zato ostavimo to "kako" i "kada" i dajmo mesto toga radije da braća zagrizu u hleb.

23 A doći će još veoma mnogi od Izlaska i Zalaska i mnogu decu svetlost optužiće crnog mraka, to tako da će ovi vikati "ah" i "avaj".

24 No ostavimo se sada toga – jer vaša mudrost će se opravdati tek u vašoj deci. Zato gledajmo sada na oce kako deca ne bi propala.

25 Henoše! Shvataš li i to? – – Dakle pruži hleb ocima i braći!"


339

1 A pošto Henoh ču takvo rešenje od stranca, oseti se veoma neobično i ne znađaše na čemu je.

2 On razmišljaše u sebi i reče sam sebi u sebi: "Što više rasuđujem njegove reči, to više uočavam njihovu neporecivu tačnost. A ipak ne mogu se setiti da nam je uzvišeni Abedam ikada spomenuo nešta o tome.

3 Zaista je čudno, ne možeš ništa zamisliti što bi bilo još čistije od upravo ovih reči, a, kako rekoh, Abedam to nije objavio. Njegovo učenje je uglavnom samo smeralo na ljubav, i poniznost, i On meni samo zapovedi da objavljujem baš samo ljubav i svu poniznost iz nje.

4 A ako sada reči ovog stranca prilično izmerim, to uprkos tačnosti ipak opet izgleda nešta neobično da učenje izrečeno od nekog izabranog učitelja treba da bude podređeno rasuđivanju svakog pojedinog čoveka, pa se tek onda može punovažno prihvatiti kada potpuno odgovara svakom rasuđivanju.

5 S druge strane je ipak opet tačno, jest, odveć tačno, da je naime neko učenje samo za vetar ako ga srca kojima je upućeno ne prihvate potpuno vlastito. – Šta tu činiti?

6 Ukratko, jedno pravilo mora da bude, i to pravilo neka glasi ovako: Ono što prepoznaješ potpuno tačnim, dobrim i istinitim, bilo iz kojih usta došlo, nemoj uskraćivati svojoj braći – jer i oni imaju kao i ja besmrtnog duha.

7 Tom pravilu sigurno ni Sam Jehova ne može prigovoriti.

8 Zato hoću i činiti po rečima stranog čoveka.

9 Ovde bi na primer odmah bio moj dragi brat Abedam. Da vidimo i čujemo šta će on na to reći."

10 Tu se Henoh obrati Abedamu i reče mu: "Brate Abedame! Ti si isto tako kao i ja i svi čuo odveć izvrsne reči nepoznatog brata. Gle, pruža ti se veliko parče hleba. Zagrizi i reci nam zatim svoje rasuđivanje da li i kako toli razumevanje tvoga srca?"

11 Tu se Abedam prilično poplaši i ne znađaše šta na to da kaže – jer on tokom glavnog govora stranca beše neprestano zauzet sam sa sobom i zato ne znađaše o čemu zapravo beše reč. Tako upita nakon što se malo pribra sasvim tiho i poverljivo Henoha o čemu zapravo da ispolji rasuđivanje?

12 A Henoh mu na to reče: "Da, dragi moj brate, ako ti nedostaje prava pažnja duha, onda ti dašta kudikamo još nisi budan, nego spavaš. A spavač sigurno ne može ispoljiti neko rasuđivanje.

13 Zar si ti potpuno prečuo kako mi je stranac odveć mudro pokazao razliku između stvorenja i dece Božje i pokazao mi razliku između osuđenog života i smrti greha?

14 O, nemi i gluvi duše! Kako ti je moglo promaći najvažnije otkrivanje života?"

15 Tek ovim drmanjem probudi se Abedam i nađe u sebi celu besedu stranca svetleći nalik suncu pri izlasku, i reče na to:

16 "Nemoj se ljutiti što se tiče moje ne svojevoljne pospanosti, dragi brate Henoše – jer sada sam već potpuno našao u sebi i kažem ti da je sve što je stranac rekao takođe i po mom rasuđivanju čisto i ispravno kao sunce najčistijeg jutra.

17 U to možeš biti sasvim siguran. Više ne treba da ti kažem.

18 Samo primećujem ti ovde u vezi stranca i to glasi od mene ovako:

19 Brate Henoše, opominji se stalno velike ljubavi Jehovine, našeg najsvetijeg Oca – jer On stalno ide takvim putevima koje nikada najoštrovidiji i najdubokoumniji anđeo neće uočiti ni dokučiti.

20 Gle, ja sam doduše spavač, ali, kako mi se čini, ovaj put u mome snu vidim više nego ti na javi.

21 No, što vidim, to ti neću reći, i to toliko dugo sve dokle i ti sam ne vidiš baš kao što ja vidim."

22 Tu se stranac dade do Abedama i reče mu: "Zaista, možeš da veruješ, oči tvoga duha te ne varaju. Ali ipak za ponekog duha u određenim vremenima bolje je da ne vidi tako skoro u sredinu onog što je pred njim. Takvo takođe znam iz dugog izkustva već. Zato si u pravu da ne kažeš šta vidiš, nego tek onda kada i drugi vidi."

23 Tu Henoh upita stranca: "Brate, šta time treba da je rečeno? – Zaista, ovo je prvi put da mi je Abedam nerazumljiv.

24 Reci mi šta je to što ne vidim – jer takvo ti kao premudar čovek takođe sigurno znaš da je neizvesnost najveća muka za duha i gora je od same smrti. – Zato reci mi, molim te!"

25 A stranac mu reče: "Henoše, kažem ti, pitaj svoje srce. Ukoliko ti ono ništa ne kaže, onda će ti malo koristiti što bih ti rekao; i ovde je do sopstvenog rasuđivanja. Ti dašta znaš drveće iz plodova; ako drvo donosi žive plodove, kakvo je prema tome samo drvo?

26 Ili da li si ikada video da iz suvog stabla izrastaju živi plodovi?

27 Mahovina koja uništava sigurno, ali ne živi plod.

28 A ako na nekom bratu otkriješ žive plodove reči, onda je zagonetno što brata ne prepoznaješ više."

29 Tu se Henoh začudi još više i stade da pregleda Abedama. A taj reče:

30 "Brate, mene pregledaš zalud. Pregledaj bolje jednog drugog, i ti ćeš na njemu sigurno otkriti više nego na meni. Gle, on nam nije daleko; takvo ćeš valjda razumeti, dragi brate!"


340

1 A Henohu se te reči zariše duboko u srce i on razmišljaše u svome srcu svaku reč Abedamovu kao i osobito strančevu.

2 Ali sve promišljanje ovaj put bi uzalud – jer onaj koga sam postavio prvosveštenikom moraše dopustiti na sebi veću proveru nego svako drugi.

3 Dokle stranac razgovaraše sasvim krišom s Abedamom, Henoh pak iskoristi priliku i ode do drugog stranca da ga upita za savet ko li je strani besednik – i otkud mu dođe takva čisto božanska mudrost, i koje mu je ime.

4 Drugi pak stranac uzvrati Henohu i reče: "Otkud da me pitaš?

5 Ja sam samo protivnik njemu, i ti svakako znaš da protivnik po starom običaju ima sve da ćuti dokle drugi vodi reč, i ako mu je drugi dokazao da su njegovi, tj. protivnikovi stavovi netačni, onda mu je tako i vezao jezik i oduzeo svako dalje pravo na reč.

6 Gle, takvo mi je pak učinio moj protivnik, zato ja usled starog običaja bez njegovog pristanka apsolutno više ni nemam nikakvo pravo da ovde izjavim bilo šta što se odnosi na njega, a najmanje pred tobom, sada prvosveštenikom Gospodnjim.

7 A još nikada nije bio običaj da su raspravljači bili obavezni da obznane svoja imena kako otud ne bi nastala neka pristrasnost.

8 Jest, još su raspravljači morali pokriti svoje lice i čak su svoju stvar morali izneti narušenim jednolikim glasom.

9 Jest, u zadnje vreme štaviše nisu smela da govore obojica, nego jedino je jedan morao izložiti i stvar svoga protivnika kako bi raspravljači ostali što nepoznatiji i kako bi im se našla što bespredrasudnija presuda.

10 A kako sada stoji s tim poretkom kada ti mene kao protivnika koji ima da ćuti sam pozivaš da govorim dok bi ti kao vrhovni sudija jedino trebao da me kazniš ukoliko bih te samo zamolio da mi dozvoliš da s tobom govorim samo jednu reč?

11 Gle, iz tog razloga ne mogu niti smem da ti odgovorim.

12 Jer mada je moj protivnik kudikamo mudriji od mene, ipak sam i ja dovoljno pametan da ne budem nagnan u zamku.

13 A to što sam sada govorio, morao sam da govorim – jer i to je stari običaj da svako ima pravo na opravdanje.

14 Zato nemoj mi zameriti. A ako možda treba da uvedeš novi poredak, onda to najpre obznani celom narodu kako bi znao da se upravi za sledeći dan raspre."

15 Po tom izvinjenju Henoh apsolutno ne znađaše više šta da uradi. Ode zato do Adama i upita ga za savet.

16 Taj mu pak uzvrati: "Zašto si ti tako nesmotren? Gle, takvo ne priliči za istinskog sudiju.

17 Samo ti razmiri raspru, i – kada se završi, šta te dalje briga.

18 Zaista je zadivljujuće velika mudrost jednog kao i ništa manje stroga zakonska postojanost drugog, kojom je barem preda mnom čovek dobra kova.

19 Ali šta te to buni? – Kada te je Sam Gospod učinio prvim učiteljem i sveštenikom sveg naroda. Zato ostani pri tom i ostavi drugo što te se ne tiče današnjeg dana.

20 Raspra je rešena, šta hoćeš više?

21 Ako je zapadnjak Abedam svog zemljaka prepoznao pre tebe, zašto te to brine? – Budi sad miran i daj Bogu slavu. To je sve što ti mogu savetovati."

22 Ove reči Adamove smiriše delom Henoha, ali bez obzira strančeve reči mu ipak ne izlaziše iz srca, kao ni Abedamove. – Pa tako opet oslovi Adama i reče:

23 "Oče, ti dašta imaš pravo u jednom pogledu. No, stranac me je izričitio pozvao da njegovo jelo poslužim svim gladnima. – Šta tu da učinim? Jer da je stranac samo običan raspravljač, otkud bi takvo mogao da traži od mene?

24 Tu je, zaista, teško biti pametan – jer za obest je suviše mudar. Kojom moći prema tome čini takvo?"

25 Ovde Adam opet stuknu pa konačno reče Henohu: "Jest, tu dašta opet imaš pravo.

26 No, velim smirenje će sve ovo opet dovesti u red. Ako hoće da ga ti i svi mi prepoznamo, onda će sebe otkriti ako mu je do toga. Ako ne, onda dajmo čast Bogu; a sve ostalo neka ide po poretku Božjem.

27 Gle, zato i ostanimo pri tome. Gospodnja volja, amin."


341

1 A po tom razgovoru stranac, napustiv Abedama, stupi između Henoha i Adama i reče u neku ruku obojicu pitajući:

2 "Vi raspravljate tu nešta krišom. Zar je i takvo pravilo na dan raspre?

3 Do sada je sudija morao da se drži kao nem i nije se smeo čak ni nikome približiti ni nikoga pogledati da bi njegova presuda bila bez mane.

4 A sada je Henoh, od Samog Boga izabrani sudija ljubavi, već prvog dana suda postao ćaskalo. Kako prema tome da to uzmemo?

5 Henoše, pa ti si neprestano ovde bio prisutan i sigurno mora da si zapamtio sudijin poredak na dan raspre.

6 A pošto takvo ne možeš da osporiš, kakav onda imaš razlog da se ne držiš istog?

7 Da te nije uzvišeni Abedam razrešio toga i da nije uveo drugi poredak? Takvo bih i ja morao znati.

8 A ja ne znam ništa o tome osim da je On onu raniju suvu sudsku službu preinačio u službu učenja i ljubavi.

9 A za ostala pravila ovog dana, da li imaju opstati ili ne, apsolutno se ne mogu opsetiti da li je nešta odredio.

10 Zato bih takođe hteo da znam iz kog razloga se ne držiš starog zakona Adamovog?"

11 Tu se Henoh veoma smete i apsolutno ne znađaše šta da uzvrati strancu na takvu oštru primedbu.

12 Ali tim hitriji u toj prilici bi Adam. – Taj se odmah dignu, poprimi svoje staro službeno držanje, obrati se strancu te mu reče.

13 "Čuj ti, moje dete! – Tvoja mudrost je izgleda zaboravila na kom mestu se nalaziš!

14 Ako ti tako dobro vladaš starim pravilima dana raspre da temeljno manišeš svaki pokret novog sudije, reci mi stoga da možda nisi ništa čuo o starom zakonu Adamovom usled kojeg onog koji bi svejedno kako dirnuo u sudiju, bilo jezikom, bilo prstom ili krivim pogledom, ima se smesta proterati na trideset godina?

15 Šta kažeš o tom zakonu? – Takav zakon je svagda važio i uzvišeni Abedam, koliko znam, nije ukinio ni ovaj ni bilo koji drugi kojeg si spomenuo. Razumeš li takvo?

16 A stari zakonodavac zemlje jesam ja i mogu ukinuti zakon kako i kada hoću. Razumeš li ti takvo?

17 I prema tome i ukidam sve zakone kojima je sudija do sada bio vezan u svejedno kojoj sferi. Ali zakoni za raspravljače ostaju! – Razumeš li ti, mudri zapadnjače, takvo!?

18 Zato iznesi važeće opravdanje, i ako ne možeš, onda te očekuje neopozivo tridesetogodišnje proterivanje! Razumeš li takvo?

19 Zato govori i opravdaj se, inače imaš vrlo brzo da čuješ moju presudu! Razumi takvo, ti uobraženi raspravljaču!!!"

20 Stranac kao odveć začuđeno pogleda sasvim razjarenog Adama – čutaše kratko vreme – otvori konačno svoja usta te reče:

21 "Adame! – Šta bi pak ti rekao ako bih ti dokazao da imam dovoljno moći i prava da i drugi deo tvojih zakona načisto ukinem?"

22 Adam pak uzvrati strancu žestoko: "Još jedno takvo pitanje, i izgubio si i pravo opravdanja! – Razumi, premisli i govori!!!"

23 Stranac pak opet uzvrati Adamu:

24 "Adame! Tri dana je uzvišeni Abedam, Jehova, Bog, Večni, lično propovedao ništa osim ljubavi. Jesu li to plodovi Njegovog snishođenja?

25 Zar sam negde dirnuo u Henoha ako sam ga samo pitao iz kojeg razloga se ne drži u svim tačkama tvog starog zakona?

26 Adame, ti si Abedamovo učenje loše shvatio.

27 Zar nije Abedam proterao sav sud i mesto njega postavio jedino ljubav. Zar ti nije zbog toga oduzeo opšteg Adama i time te razrešio svake odgovornosti za tvoje potomstvo?

28 Zašto sada opet hoćeš da natovariš na sebe stari teret?

29 O ti nezahvalni čoveče! – Šta je Abedam još trebao da učin što nije učinio? – Pun jarosti je tvoje biće i hteo bi da me uništiš da ti je moguće. – O koliko loše si shvatio hiljadu i hiljadu Abedamovih reči!

30 Istina, pogodiće me tvoja sadašnja presuda. Podneću valjano tridesetogodišnje proterivanje – ali za sada još nije vreme.

31 A zato sada ukidam i taj zakon da više niko nema da bude proteran; na ovoj Visini niko više.

32 Jer braća da ne sude jedan drugog, osim ljubavlju, strpljenjem, blagošću i smilovanjem.

33 A kada braća počnu da sude jedan drugog, tada ću i Ja ustati kao sudija i osudiću ih na večnu smrt!

34 Adame, razumeš li ti takvo?" – Tu svima pade kao koprena s očiju i oni prepoznaše stranca.


342

1 Smesta svi padoše pred prepoznatog stranca i slavljahu i hvaljahu u Njemu presvetoga Oca zato što im je ukazao toliko milosti i smilovanja što je i ovaj put blagovoleo, tako kao što je obrekao, da boravi među njima još i na dan raspre.

2 Stranac im naloži da svi opet ustanu pa im zatim reče: "Dečice, Ava je Moje ime. Tako da Me svagda zovete u svojim srcima.

3 Kada Me tako zovete u duhu i vasceloj istini, onda ću svagda čuti vaš zov. A ukoliko Me zovete bilo kakvim drugim imenom, onda neću ćuti vaš zov, nego ću odvratiti Svoje uho od vaših usta i Svojim očima neću pogledati vaša dela.

4 Rob ima gospodara, priroda ima neumoljivog Boga tvorcem i sudijom, pred Jehovom sve mora proći jer Večni i Beskrajni u Sebi i van Sebe ne trpi ništa jer Njegova svetost je nedodiriva, samo jedino Otac zna Svoju dečicu i ona treba samo Njega da spoznaju i da zovu "Ava, dragi Oče!" Tako će ih On svagda čuti i daće im sve što On Sam ima, naime – savršeni, večni život i sva beskrajna blaga istog.

5 Vi, istina, kažete u svojim srcima i pitate: Kako ćemo to valjano učiniti jer Otac jeste i jedini večni Bog i jeste beskrajan i presvet? Ako zovemo "Oče!", onda i prikriveno zovemo što ne treba da zovemo.

6 Kako možemo zvati "Oče!" a da se pri tom svagda ne sećamo Ko je Otac? –

7 A Ja kažem vama svima i štaviše i zapovedam vam da svagda valjano premišljate Ko je vaš Otac jer On je stvorio i vas kao i celu beskonačnost. No sva stvorenja je ostavio kakvima su stvorena, vas je pak iz Svoje večne ljubavi preobrazio Svojom decom.

8 Zato i treba svagda da Ga zovete Ocem, no pri tom i svagda da premišljate Ko je Otac, tako će vas svagda čuti.

9 Kao Bog sam večni sudija po Mojoj beskrajnoj mudrosti i svetosti – jer Bogu se ništa ne može približiti i živeti, ali u Mojoj isto tako beskrajnoj ljubavi jesam Otac i svu Svoju decu hoću da sakupim oko Sebe.

10 Ne pitajte ko je moćniji: da li Bog ili Otac – jer jeste samo jedan Bog i Otac, i to sve jesam Ja sada vidljivo pred vama.

11 Držite se pak svi Oca, tako nikada nećete biti osuđeni i propasti – jer Otac ne sudi nikome, a najmanje Svojoj deci koja Ga svagda istinski i odano priznaju u svojim srcima kao jedinog istinog, dobrog Oca i tako i živo pozivaju.

12 A kao što vi svojoj deci ne sudite, nego samo ih vaspitavate, učite i vodite, isto tako činim i Ja.

13 A da činim tako, u to se upravo sada možete uveriti tako što sam Vama došao i Sam vas učim da hodite putevima života.

14 Zar bih učinio takvo da niste Moja deca i Ja vaš dobri Otac?

15 O sigurno ne bi – jer bilo bi Mi kudikamo lakše da vas držim u suđenom poretku poput svih drugih stvorenja. Međutim – pošto takvo ne činim, onda je dašta jasno da ste Moja deca i Ja dobri Otac svih vas.

16 Došao sam vam danas opet kao stranac i niste Me prepoznali zato što ste zvali Jehovu a niste istinski Oca.

17 Ostanite prema tome kod Oca savršeno, tako vam nadalje više neću biti stranac.

18 A pošto sam sada kod vas, radujte se i dođite Mi svi, amin."


343

1 Na taj poziv svi požuriše do Ave i priviše se o Njega koliko god moguće, i Ava pohvali revnost njihovih srdaca.

2 Pošto Adam ne beše toliko hitar nogama kao drugi, to se desi da drugi sasvim okružiše Avu pre no što Adam bi u stanju da stigne.

3 Takvo pak malo ozlovolji starog da ovaj put tako malo obratiše pažnju na njega – i on zato i ozbiljno poče da se duri.

4 A Ava mu reče: "Adame, zašto se sada duriš? – Zar nismo došla nas dvojica? – Ako ti je ovde malo mesta, gle, tamo stoji još jedan! – Privij o njega! – Ali prepoznaj ga najpre pa pitaj svoje srce koji od nas dvojice se nalazi dublje u tvom srcu. – A Ja ti kažem da će ti tvoje srce glasno reći zašto si ovog puta zakasnio do Mene.

5 A i kažem ti da stranac, koga ćeš ubrzo prepoznati, stoji zasada bolje od tebe – jer on je već besmrtan, a ti ćeš najpre morati potpuno umreti pre no što dospeš do besmrtnosti.

6 Pa tako pogledaj bliže Mog pratioca, i kada ga prepoznaš, kaži nama svima koga si u njemu prepoznao."

7 Tu Adam stuknu i obrati se polako prema strancu, poče ga pregledati od glave do pete i pošto ga ipak ne prepozna, to se opet obrati Avi i upita Ga:

8 "Ava, ne mogu da prepoznam Tvog pratioca – tȁ ko je on i kako se zove? – Ava, reci mi da me ne muči suviše dugo očekivanje.

9 Da ćemo ja i moji potomci u našem telu pre morati umreti sa zemlje no što naš duh opet dospe u svoju domovinu, takvo mi je dašta poznato još od vremena Aveljevog – jer on je svima nama postao tužnim primerom.

10 Ali uprkos tome ipak ne drhtim – jer takođe znam da ću umreti u Tvojim rukama kao što sam iz istih došao na zemlju.

11 Ali bez obzira na sve to stranac mi ipak ostaje stran i ne mogu ga prepoznati – zato mi, o Ava, obznani Svojim svetim ustima ko je stranac."

12 I Ava reče na to Adamu: "Onda mu priđi bliže pa će se valjda onda pokazati da li ćeš ga prepoznati ili nećeš."

13 I Adam priđe bliže strancu, no jedva da mu se približi još nekoliko koraka, gle, iznenada glasno vrisnu – jer u strancu prepozna svoga sina Avelja, i htede i odmah da nasrne na njega.

14 No taj reče Adamu: "Zaustavi se i čuj! – Tvoja deca su obuhvatila pravog Oca. Zašto hoćeš da budeš na odstojanju od Njega i mesto Njega da obuhvatiš mene, koji nisam ništa prema Njemu?

15 Zato se brzo povrati kako bi dospeo do Onog Koji je jedino večni prauzrok svih bića! Inače umireš još danas!

16 Gle, baš danas je velikoj zmiji dopušteno široko polje, danas sme da mili čak po ovoj Visini. Zato požuri da te ne prestigne pre no što stupiš u krug života!

17 Pogledaj prema tvojoj pećini! Tamo već stoji – veliki neprijatelj života!

18 Zato požuri, požuri oče Adame – jer on je hitar kao munja i besan kao razdražen lav!!!

19 Tu Adam skoči žurno do Ave i On ga primi!

20 Međutim, odjednom se već stvori knez sveta u ljudskom obliku sav razjaren između Avelja i grupe, koja se uhvati grčevito o Avu, i dreknu ovako:

21 "Svemoćni! – Zašto me proganjaš ovde u mojoj svojini!? Šta imaš Ti s mojim stvorenjima? – Zašto hoćeš da mi otrgneš one koji nisu proizišli iz tebe, nego iz mene – i hoćeš da me učiniš bezdetnim ocem!? – Zar nemaš bezbrojne legije po Tebi čistih duhova?

22 Zato odstupi sa zemlje i odstupi iz mog velikog carstva svetova – jer to je moja svojina zato što je proizišla iz mene a ne iz Tebe! Ti gaziš Tvojim nogama moju svojinu i lopov si u mome carstvu! Zato odstupi odavde!!!"

23 I Ava mu reče: "Svetogrdniče! Kakvih laži su puna tvoja usta!? – Ako je to tvoja svojina, čija si svojina prema tome ti sam? – Ko te je pozvao u postojanje jednako drugim bezbrojnim legijama?

24 Šta govoriš o nekoj svojini!? – Pokaži mi biljku koju si stvorio na tlu zemlje, i Ja ću ti dati celu zemlju i celo vidljivo nebo u svojinu.

25 Bedni lažljivče! Sada drhtiš preda Mnom pošto sam otkrio tvoju sramotu. Zašto onda ne drhtiš pred sobom kada u svakoj sekundi proklinješ sam sebe za jednu večnost dublje svojom velikom zloćom?

26 Znaj, Ja sam Gospodar neba i zemlje! Zato odstupi – jer ovo mesto je suviše sveto za tvoje noge!!!"

27 I neprijatelj iščeznu ričući i psujući sa Visine.


344

1 Kako veliki neprijatelj života iščeznu, tada Ava reče deci koja ga obuhvatahu:

2 "Dečice, da li ste čuli šta se prvi lažov usudio da govori pred Mojim licem?

3 Zato se čuvajte valjano od njega da vas ne nagovori i da vas ne upropasti. – Jer velika je njegova pakost.

4 I koliko je velika njegova pakost, toliko je veliko i njegovo lukavstvo i podmuklost. Zato čuvajte ga se triput najbrižljivije.

5 On je izopačen duh koji nikako neće da se obrati i nikako neće da Me prizna kao jedinog Boga sve svetosti, moći i sile, nego njemu je do samodrštva, zato se stalno nosi mišlju da Me oslabi i konačno sasvim uništi, pa tako da se dočepa sve vlasti nebom i svim svetovima.

6 Ukoliko bi mu takvo uspelo, tek tada bi hteo da uništi sve sada postojeće iz prevelike mržnje prema Meni.

7 Pa ukoliko mu to uspe, onda tek tada da ostvari novu tvorevinu po svojoj volji.

8 U toj novoj tvorevini pak ne treba da postoji ništa možda večno postojeće, nego sve samo da postoji zavisno po njegovom odveć preslobodnom ćefu, i samo toliko dugo da postoji dokle mu pričinjava čulnu razonodu.

9 Kada bi se nasitio, onda smesta opet cela jedna tvorevina ima da potone u ništavilo, i opet da nastane druga samo za njegovu razonodu.

10 Bića koja bi mu bila potpuno slična nikada ne bi stvorio, kao npr. čoveka, ali itekako ženu za njegovu čulnu potrebu. A ta treba da bude odveć osetljiva za razna za njega zabavna mučenja.

11 Ukratko, njegove ideje su toliko gnusne da ih čak ni najviši anđeo ne može shvatiti potpuno – zato ga se dobro čuvajte.

12 Vi se sada svakako savetujete u svojim srcima i kažete: A zašto On ne uništiti takvo biće koje je toliko puno smrtne pakosti? –

13 A Ja tu pitam svakog od vas: Koji od vas bi otputovao dole u Dubinu i ubio Lameha koji nije ništa bolji od ovog neprijatelja života?

14 Ili ukoliko bih vam još jednom predstavio neprijatelja života i ukoliko bih ga tako pripremio da ga ozbiljno možete ubiti, da li biste učinili takvo kada bi iole besan stajao pred vama?

15 Zaista, svi biste silno oklevali.

16 Gle, kada biste već vi oklevali i možda biste se povukli kada je vaša ljubav još premala prema Mojoj, koliko ću tek manje Ja učiniti takvo budući da sam Ja Sam beskrajna večna ljubav, i Ja sam uz to njegov tvorac kao što sam vaš, i njegov sam Bog kao što sam vaš, i njegov Gospodar kao vaš, i njegov još uvek očinski sudija kao što sam vaš dobar Otac lično.

17 A koliko je god bilo moguće, oduzeta mu je ionako moć volje. Zato više ni nemate ni najmanje da ga se plašite, nego jedino da se čuvate njegovog lukavstva, a to nema vlasti, nego je samo po sebi toliko nemoćno da ga svagda možete oduvati svojim dahom lakše nego mušicu, samo ako hoćete.

18 Prema tome on može da opstane i večno slepo da pokušava da nas uništi – jer takvo što mu nikada neće uspeti koliko ni mušici pobeda u borbi s mamelhudom.

19 No vi ponovo pitate u svojim srcima u čemu se prema tome sastoji lukavstvo neprijatelja života da ga prepoznamo i da ga se čuvamo.

20 Jer ko će se paziti i čuvati onog što ne poznaje? –

21 Dečice! Imate pravo što tako pitate u svojim srcima, no ipak je vaše pitanje u osnovi tašto – jer neprijatelj života ne može i ne sme se približiti nikome. Dakle ni nikoga ne može obmanuti svojom pakosti.

22 Ako čovek dopusti da ga njegovo sopstveno srce obmane te postane gord, vlastoljubiv, telesan, svetoljubiv i sebičan, tada se čovek sam svojevoljno približava neprijatelju života, postaje sam neprijatelj sveg života, i ne retko još gori od pravog lično, od čijeg lukavsta treba da se čuvate.

23 Pa kada pravi neprijatelj života primeti pored sebe takvog njemu sličnog suseda, onda dašta više ne štedi sredstva da veže za sebe tog koji ga je pretežno slično dobrovoljno potražio.

24 Gledajte, tu tek počinje delovati lukavstvo neprijatelja da takvog prijatelja zadobije za sebe za večno.

25 Ko dakle hoće da izmakne lukavstvu neprijatelja, taj neka bude odan i vrlo pažljiv pastir svoga sopstvenoga srca i neka ga najpažljivije obrati Meni. Takvom čoveku koji se svagda obazire na to, zaista, možete verovati, bilo bi vam lakše da svučete sunce sa svoda nego da se neprijatelj života svojim lukavstvom približi takvom čoveku.

26 Zato ni nemojte da se pribojavate – jer bez Moje dozvole ništa se ne događa. A kada Ja nešta dopustim, onda svagda imam Svoj najbolji razlog.

27 Čuvajte se pak naročito sebe samih – jer zaista van Mene nema ništa slobodnije od vaših sopstvenih srca.

28 Zato starajte se za njih po Mojoj volji, tako ćete večno biti bezbedni od lukavstva neprijatelja.

29 Takvo razumite valjano – jer to je zaštita od njegovog lukavstva da svoja srca obratite Meni, a ne samovoljno njemu. – Razumete li takvo?"


345

1 Posle te besede Avine, po Njegovoj naredbi, svi ponovo odstupiše na malo odstojanje od negde sedam koraka i obrazovaše tako krug oko Oca i zahvaljivahu Mu i slavljahu i hvaljahu Ga zbog Njegove beskrajne ljubavi, milosti i smilovanja. A On pozva Sebi Avelja te mu reče:

2 "Moj odani vesniče, šaljem te sada za Hanoh, tamo ćeš naići na sedmoricu odavde poslatih propovednika pokajanja. Među njima su trojica postojanih; četvorica pak se klate – jer su pogledali žensku plot Dubine i time su zavedeni. Gle, te da mi opet urediš.

3 Od svoje moći neka ništa ne izgube. Pošto pak još nikada nisu osetili telesnog bola, to možeš uzeti najpre glatku šibu i da ih kazniš sa sedam udaraca preko ramena. Ali samo u vreme kada vidiš da se u njihovim srcima diže nečist plamen i iz plamena se konačno obrazuje plot žena.

4 Kada takvo primetiš, odmah digni svoju ruku i udari snažno. Ako se tim udarcem ugasi svaki plamen, onda sledeći udarci da budu blaži, čiji broj u svim okolnostima ima da ostane potpuno po Mojoj odluci.

5 A ako se plamen već pri prvom udarcu odmah ne uguši i ne nestane obličje ploti, onda sledeći udarac da udariš jače no što si udario prvi. Ako se ni tu ne pokaže promena, onda sledeći udarac udari još jače.

6 Ako tu usledi promena, tu mini svojom snagom. A ako ni tu još ne usledi, onda udvostruči svoju snagu i nastavi sve povišenije s njom sve do kraja određenog broja.

7 Ako kod jednog ili drugog udarca usledi promena, onda ostale udarce nastavi istom snagom kako bi se tvrdokornost srca valjano kaznila i ublažila.

8 A posle kazne jako pozovi u srce i obznani zavedenome Moju volju i Moju punu ozbiljnost.

9 Zatim posmatraj njegovo srce u tišini. Ako sedam dana ne primetiš povratak rđavih plamenova, onda ga opet možeš osloboditi na sedam dana. Zatim ga poseti opet. Nađeš li ga slobodnog, daj mu slobodu na sedam meseci.

10 Primetiš li pak da je njegovo srce za to vreme patilo, ukrepi ga uljem Moje milosti. Ako primetiš da je starom rđavom plamenu opet dopustio da plamti u njegovom srcu s dopadanjem, onda ga kazni opet.

11 Ukoliko pak prvih sedam udaraca sa svom snagom ne bi potpuno ugušili plamen, onda uzmi jaču, ali ne više glatku, nego trnovito hrapavu šibu i udaraj s njom preko celih leđa svom snagom.

12 Te udarce pak da ne ublažavaš makar se posle jednog ili drugog plamen ugušio – jer tu već imaš posla sa upornošću već prilično pokvarenog srca.

13 Ukoliko ni ti udarci ne izdejstvuju poboljšanje, onda uzmi vatrenu šibu i daj mu, rasrđenom rukom, sedamdeset i sedam teških udaraca preko celog tela tako da bude sav u čirevima i gnoju.

14 Popravi li se i promeni svoje srce, onda mu isceli rane i ukrepi ga Mojim smilovanjem. Ne popravi li se, onda mu pospi crve preko tela kako bi ga izjeli pri živoj duši – jer bolje je biti izjeden od crvi nego od gneva Božjeg.

15 A prvu trojicu ukrepi Mojom ljubavlju i utvori im se kada ih krepiš u Mome imenu.

16 A Ja ću svagda biti s tobom kao i sa svom Mojom decom, amin."

17 Tu se anđeo Avelj sagnu pred Avom do zemlje i iščeznu kao svetla munja kada sevne iz oblaka najvećom žurbom do zemlje.

18 Začudiše se svi oci kako je moguće da čak četvorica od vesnika već za tako kratko vreme zaboraviše Onog Koji ih je tek prethodnog dana opremio toliko prebogato Svojom ljubavlju, milošću i smilovanjem.

19 Ava im pak reče: "O dečice, ne čudite se tome! – Samo što sam vam maločas rekao da u celoj beskonačnosti osim Mene nema ništa slobodnije od jedino čovečijeg srca. – Tako ono može veoma brzo da bude zavedeno ako Me samo za trenutak ispusti iz vida.

20 O, moć ploti je velika i od vas svih još je niko nije savladao – zato neka vas ne čudi što su četvorica odmah zavedena prebujnom ploti žena iz Dubine.

21 Kajin, kada pobeže, prorokova pred zmijom, kada mu se utvori u ploti, kako će biti opasna plot svoj njegovoj braći.

22 Zato se ne čudite tome što su veoma brzo četvorica zavedena – jer vi i vaša deca nećete proći ni za dlaku bolje ako se samo na trenutke okrenete od Mene.

23 Zato ostanite u Meni kao Ja u vama, tako nećete postati robovi ploti, amin; razumite takvo, amin, amin, amin."


346 (2.160)

1 Po toj besedi Ava pozva Henoha da Mu priđe i naloži i svim drugima da valjano paze na to što će sada poveriti Henohu ukratko.

2 I Henoh se dade brzo do Ave i svi drugi načuljiše uši i raširiše silno svoja srca.

3 I Ava Henohu poče upućivati sledeće poslovne reči te reče: "Henoše, čuj i čujte svi vi; no niko da se ne sablazni.

4 Prispeće sada ovde četvorica od Podneva; ta su nesaglasna o Abedamu; dvojica Ga drže slabunjavo Jehovom, dvojica pak tvrde upravo suprotno i drže Ga duhom Aveljevim.

5 Zato hoće da prime savet od tebe.

6 Ti pak pređi na stranu poricača i razuveri im Abedama sa Jehovom kako bi sasvim obezbožili te da u njima podignemo novo zdanje – jer na tako peskovitom tlu ne može se postaviti ni mrtvačka koliba, a kamoli tek stan za Mene.

7 Gle, evo već stižu! Zato se priberi i govori kako sam ti savetovao.

8 Budi ozbiljan, ali ne suv i misli pri tom da su oni sirota braća kojima hoćemo da pomognemo iz osnove.

9 Jer zaista kažem vama svima: Onaj koji Me osporava u svojoj slepoći – hiljadu puta Mi je draži od onog koji Me u mlakosti svoga srca unekoliko priznaje, ali jedva da mu je vredno da možda sa svojim bratom razgovara o Meni.

10 No – približavaju se već našem krugu, zato pripravi se i niko da Me za sada ne otkriva, amin."

11 I Henoh sa srcem razgorelim u ljubavi zahvali svetom Avi, pa zatim smesta ode malo u susret četvorici i primi ih ljubaznom ozbiljnošću.

12 Kako pak stupiše na punu visinu, tada se raspravitelji pokloniše pred ocima i Henoh ih odmah upita te reče ovako:

13 "Braćo, šta vas je dovelo ovamo? – Obznanite ukratko svoj tmuran razlog!" – I smesta jedan od njih poče da govori te reče:

14 "Naš razlog je Abedam. Nismo načisto u vezi s njim. – Da li je ili nije Jehova, ili da li je samo duh Aveljev?

15 Jer i Avelj treba da je za svoga života imao veliku čudesnu moć i smrskao je, kao što znamo od usta do usta, pred Kajinom celo brdo, pred svojim bratom Kajinom kako bi ga odvratio od njegove rđave namere.

16 Gle, to je naša nesuglasica! Daj nam pravu svetlost u tom sporu – jer mi svi držimo je najvažnijom i najvećom glavnom stvari."

17 I Henoh na to otvori svoja usta u Mome imenu i reče: "Braćo! Zašto se sporite oko pramena vune jednog jagnjeta?

18 Šta je Abedam, šta je Jehova ako Njega ne spominjemo u našem biću s osećanjem? – Kako možete da raspravljate o onom što nije, bilo ovako, bilo onako?

19 Ako na određenoj udaljenosti vidiš gomilu na putu i veliš da je to kamen, a tvoj brat tvrdi da je ta gomila samo krtičnjak, gle, to je nešta o čemu se može raspravljati toliko dugo dok samu gomilu ne učinite sudijom. Koga ćete pak učiniti sudijom tamo gde nema ničeg osim vaših praznih osećanja i misli, koji se izražavaju ovako ili onako i nemaju drugi temelj osim sopstvene praznine, bilo ovako, bilo onako?

20 Vi raspravljate da li je Abedam, Koji nas je tokom tri dana naslađivao svojom naukom, Jehova ili nije.

21 A ja vam kažem: Pitajte najpre da li uopšte postoji Jehova.

22 Šta ćete pak učiniti ako vam kažem da nigde ne postoji Jehova, nego samo beskrajan prostor i večno trajanje vremena?

23 Da su se u tom prostoru tokom vremena razne po sebi neme sile morale obuhvatiti i time proizvesti najpre neoblične grumene koji su zatim postali nužnom podlogom slepim delujućim silama i konačno malo pomalo razni drugi proizvodi svojim uzajamnim primoravanjem – to nas uči cela priroda. A gde se ona ikada izrazila u Jehovi?

24 Zar prema tome nije očito pametnije ispitati dublje i proveriti temelj koji se nalazi pred nama umesto neki koji se samo razvio vremenom vladajućim silama prirode u nama nekako kao tašt prazan san.

25 Ukoliko uopšte negde postoji sila koja sebe obuhvata i koja je svesna sama sebe pod pojmom Bog, onda ona može proizići tek iz nas budući da smo mi prva bića na dugom delokrugu sila prirode u kojima sigurno prvi put upravo te sile počinju da bivaju same sebe sve više i više svesne i moćne.

26 Ili da li ste ikada videli da će se kamen pretvoriti u kapljicu vode? – A itekako je suprotan slučaj, mali kamen se sastoji iz bezbroj kapljica vode, koje bi valjda rastvorene sačinjavale pola mora.

27 Zato Bog tek može proizlaziti iz nas kao središnja sila samosvesnosti kao što iz mnogih kapljica vode proizilazi kamen, a ne obratno.

28 Pogledajte prema tome užasnu taštinu vašeg spora i predomislite se da pređete na nešta bolje. A pre toga postanite učenici duboke mudrosti. Tek onda tražite ono o čemu raspravljate. Razumite moje reči valjano, amin!"

29 Tu ova četvorica počeše da drhte i sasvim prebledeše, i samo onaj jedan reče Henohu: "Brate! zašto si nas sada ubio? Šta smo sada i šta imamo očekivati? – Ništa sem konačnog, večnog uništenja.

30 O, da si nas samo ostavio u našoj zabludi! – Koliko smo bili sretni u njoj!

31 Jer naša srca ipak imahu neki temelj – a sada si nas stavio uz ponor večne propasti. Šta da sada počnemo?

32 O Jehova, o Abedame! Da si još ovde! Koliko radije da nas varaš Ti, nego sada nas tako strašno prosvećene Henoh!

33 Henoše! Varaj nas ponovo kako bismo barem bili mirni dokle živimo, amin."


347

1 A Henoh vide veliku zbunjenost četvorice i upita ih i reče: "Znači do istine vam je malo stalo, nego samo da u miru i potpunoj ugodnosti životarite ne starajući se najozbiljnije i ne istražujući kako stoje sva ta pitanja.

2 O nerazumnih spavača! Šta ste svom svojom mlakoćom do sada dobili?

3 Razotkrivajuće vreme će jednom doći za sve sa svim svojim strahotama smrti; onog koji se već dugo pripremao, neće iznenaditi pa dovesti u mračni škripac svakog očajanja.

4 A ako neko zato na bilo koji način hoće da se vara kako bi u noći takve varke prilično ugodno spavao, koliko će strašno negda u njegovim ušima zazvečati zov koga će mu došaptavati njegove sopstvene iščezavajuće sile veoma čujno govoreći: Lenji spavaču! Probudi se k smrti! –

5 Gle, da vam je oduvek stalo do Jehove, onda biste se već odavno ozbiljno postarali i pitali biste se: Ko, šta i gde je Jehova?

6 Međutim, kako biste se razrešili takvog truda, verovaste radije slepo ono što čuste od usta do usta. Ali da ikada sami razmišljate – to beše suviše tegobno za vas. Morao vas je dakle jedan Abedam prodrmati iz najdubljeg sna, inače biste veoma slatko dremali sve do vremena i sigurno vam nikada ne bi palo na pamet da se bliže raspitate o Jehovi.

7 O vi mlaki, sada se starate o životu! – Šta ste radili sto i sto godina kada o Jehovi, kao ni sada, niste znali ništa i još kudikamo manje? Jer sada barem znate kako stoji s Jehovom – a tada niste znali ništa, i zazirali ste svagda da nešta bliže saznate o Njemu zato što vam je varka svagda bila radija od istine. – Zašto ste danas, kao inače nikada, došli ovamo?

8 Zato što vas je Abedam malo prodrmao iz sna pošto je vašeg umišljenog boga svojski pomutio.

9 Hteli biste tog svog starog umišljenog boga ponovo da obnovite kako biste zatim mogli da nastavite svoj stari san. Međutim, tome je sada kraj.

10 Jer vi htedoste samo da imate svetlosti u toj stvari. Ja vam zato i radi toga dadoh svetlosti u istaknutoj istini. Zašto sada mesto svetlosti opet hoćete da imate staru varku vaših čula?

11 Zato što ste došli ovamo ne radi istine, nego zbog varke, koju je prodrmao premudri istočnjak, i sada biste radi svoje slatke ugodnosti ponovo hteli da vam se obnovi stari Jehova, pod čijim štitom života mogaste tako preslatko da spavate dokle smo mi bdeli i stajali u neprestanoj borbi sa smrću.

12 Bdite sada s nama i pomozite nam da nosimo odveć teško breme smrti. Vaši potiljci su, evo, dovoljno široki i jaki za to!

13 Zaista, stari Jehova vam večno više ništa neće vredeti ako se u vama ne počne oblikovati novi Jehova.

14 Zato vam i rekoh u mojoj prvoj besedi da iz nas mora da proiziđe Jehova ako treba negde da postoji za nas; ako to nije slučaj, onda svima nama ništa ne vrede hiljade Jehove koje postoje negde za sebe.

15 Šta koristi kamenu moje postojanje svesno samo sebe?

16 A ukoliko bi kamenu bilo moguće da u sebi samom pređe u svest i da postane biće koje se samo slobodno kreće, onda bih ja za njega takođe bio nešta kao što sam za vas – a šta sam mrtvom kamenu? Ništavilo, puko i najsuštije nišavilo!

17 A u odnosu u kome se nalazimo uzajamno ja i kamen, u istom odnosu stojite i vi prema svom starom Jehovi.

18 Taj Jehova najpre u vama mora da dospe do najviše potpune samosvesti kroz vaše živo htenje pre nego što vam postane delujućim Jehovom; i takvo bi moralo da se dogodi kroz vaša dela; a ukoliko se ne dogodi, onda za vaš život za sva vremena vremenā nigde nema nekog Jehove kao što za kamenje nigde nema ljudi.

19 Nemojte zato da molite još više za varkom i lažju, nego prodrite k istini. Naučite je iz velike knjige i znakova prirode. Onda će se valjda pokazati da li su vaša srca osposobljena za seme Jehovino.

20 A udaljite se sada za jedan pomak senke vremena. Razmislite o rečenom pa dođite opet ovamo da proverimo vaša srca koja ljubav vlada njima – tako idite, amin."


348

1 I ova četvorica se pokloniše pred ocima, pa se smesta s naše jutarnje visine dadoše dole do jedne male izbočine, tu posedaše te počeše da se savetuju među sobom ovako:

2 "Braćo", poče prvi, "kako vam izgleda – da li da verujemo Henohovim rečima ili – da im ne verujemo?

3 Što se mog dela tiče, velim da se Henoh ovog puta silno prevario.

4 On je dašta čovek kao što smo mi – i to je dovoljno da sasvim bude podložan raznim zabludama; više nam nije potrebno.

5 Jer mada mu je Svemoćni dodelio veća savršenstva i postavio ga prvosveštenikom, ipak mu je naprosto ostavio sve ljudsko tako da je on još uvek isti Henoh kao što je bio ranije, pa prema tome može i da greši.

6 A da se on ovog puta silno prevario, to smesta mogu da mu dokažem na prstima.

7 Samo što sada ne shvatam kako sam u njegovoj blizini mogao da budem tako tupav?

8 Na primer šta bi mi rekao da sam mu pri njegovom bezboštvu rekao: Brate, da je tako kao što si ti sada pametno tvrdio, onda dašta više ne bi trebalo da gradimo kuće.

9 Jer ako smo mogli da nastanemo bez nekog tvorca s najvećom mudrošću i kada smo sigurno u svemu savršeniji od naših kuća pošto možemo da mislimo, govorimo i pametno da postupamo, zašto onda ne bi i naše kuće koje su neizrecivo gluplje takođe mogle da nastanu same od sebe bez našeg učešća? –

10 Sačekaću Henoha jednu čitavu večnost i daću mu još preko toga svoj život u zalog da sigurno nikada neće imati sreće da vidi kako valjano sređena kuća izrasta iz nemog tla zemlje.

11 Nije nego, mi dela slepih sila koje pre nas nisu ni same sebe svesne!

12 Ne, braćo! Pre nego što me Henoh uveri u to pre verujem i dokazaću mu da je on kao prvosveštenik zajedno sa svom njegovom mudrošću potpuna luda! – Šta kažete na to? – Imam li pravo ili ne?"

13 I drugi uze reč i reče: "Itekako imaš pravo! – Moram ti reći, brate, u meni me je neobično grizlo – da nisam štedeo uzvišene oce, zaista, nedostajala je samo jedna reč, i jezik Henohov bi se ukočio kao kap rose zimi.

14 Rado bih čuo odgovor da sam ga samo, znaš, onako lako pitao: Henoše, ako je tako kako si nas sada mudro izvestio, onda bih ipak od tebe hteo da saznam kako objasniti ljubav prema Bogu? –

15 Braćo! Ako bi Henoh na to pitanje mogao da mi odgovori samo jednu reč ne protivurečeći se, onda ću pred vama i pred njim progutati svaku goru koju god volite.

16 Jer da je Jehova samo varka i unekoliko melem za tromost našeg duha, onda je i sva naša ljubav čista varka. I ako je ona varka, onda smo i mi sami sebi varka i Henoh ni najmanje ne izuzev.

17 A ako smo sami sebi varka, onda pitam: Brate! Koje prvenstvo onda ima tvoja mudrost pred našom nerazumnošću?

18 Zato možeš da ćutiš isto tako kao i mi! – Kažite mi otvoreno šta bi mi ceo Henoh na to mogao uzvratiti?

19 Ništa – jer onda bi bio kao u hiljadostrukoj klopci i njegovim jezikom ne bi mogao ni nemo da prevali preko zuba."

20 "On je možda mislio", reče treći, "da smo mi neki lagodni glupaci, koje možeš odmah da namažeš raznim đubretom.

21 Ali naš sledeći sastanak neka pred njim osvetli četvoricu nerazumnika na način da će mu se njegovo prvosveštenstvo učiniti baš kao da se nalazi u nezreloj divljoj jabuci – jer ja sam nabijen kao težak oblak.

22 Samo malo vetra, i dobri Henoh će za svoje bezbožništvo biti poslužen deset puta gore nego što smo svi mi posluženi na predsabat. Ima prilično grubo da oseti i da primi platu za očitu šalu koju je sebi na nama dozvolio.

23 Henoh ne veruje u Boga!? U to ću da poverujem tek kada mi neko dokaže da ne postojim.

24 Nego, on nas je sve zajedno nasankao. To i ništa drugo.

25 Čekaj samo, tako ću ga nasloniti da ostane zalepljen kao kamen kad padne u more gde je najdublje!

26 Šta li će mi odgovoriti ako pred njim direktno kažem: Henoše, ti sramni prvosvešteniče! Ti si sada duplo lagao iz tvoje velike slepoće – jer ako od večnosti unapred nema Jehove, onda si ti ionako govorio u vetar.

27 Jer slepa slučajnost sigurno nije tebe upodobila mudrijim od nas – i zaštoli baš ti da budeš više od nas, koji smo sebi samima ništa manje čista nerazumnost kao što si ti sebi a i zato nužno svima nama.

28 A ako ima jednog starog Jehove, onda si ti ionako očito i opipljivo lažljivac pred nama. –

29 Braćo! Šta mi može na to uzvratiti?"

30 I četvrti reče sa prvom dvojicom: "Ništa osim najviše: Tako stojim ja, magarac, pred vama i moje prvosveštenstvo jeste prazan vetar. –

31 A što se tiče Abedama, tu mislim da po toj tački treba da se ujedinimo i da mudrom prvosvešteniku dokažemo u lice da je On nepogrešivo bio Sam Jehova, što jasno proizilazi iz Njegovih reči i dela ako samo donekle obratimo pažnju na njih.

32 A ospori li on to, onda ću ga sasvim jednostavno pitati: "Brate! Ko te je prema tome postavio prvosveštenikom?

33 Ako On nije ništa, onda nisi ni ti; pa učini najbolje i odloži prvosveštenstvo – jer takva služba ne priliči bezbožniku. –

34 Šta on ili neko drugi može da nam uzvrati na to?"

35 Na taj predlog sva četvorica budu jednim glasom i prvi se dignu te reče: "Braćo, ako smo saglasni i po toj tački, onda idimo i raspravimo našu stvar.

36 Stvarno gorim od radoznalosti šta će na kraju ispasti. Henoh je gotov! Tako idimo, amin!"


349

1 I sva četvorica se digoše i tako naoružani vratiše se na visinu. Kako tu dospeše, odmah počeše da se savetuju koji će prvi da preuzme Henoha.

2 Posle dužeg nagađanja reče prvi ostaloj trojici: "Znate šta, imam dobro mišljenje; manimo se izbora, nego sačekajmo sve dokle nam se Henoh ili neko drugi ne približi pa sam ne oslovi jednog ili drugog.

3 Ko bude oslovljen, taj neka odmah i ispolji odgovor, i to tako da svako prvog trenutka primeti kako zapravo stoji s njim i s nama – a ne dođe li nam niko u blizinu, onda ionako znamo na čemu smo; pa znamo li to, onda nam ni ne treba ništa više nego da se okrenemo i da sablažnjivom prvosvešteniku pokažemo leđa za sva vremena.

4 Zašto, to vi sigurno uviđate još bolje no ja sam – recite da li se s tim slažete?" – – I svi potvrdiše predlog jednoglasno.

5 Kada ih pak Henoh ugleda, dade se smesta do njih, tj. po nalogu svetog Ave, pa odmah upita prvog od njih: "Nu, braćo, koje rešenje ste našli u sebi? Obznanite mi ga iz temelja svog srca."

6 I prvi se pribra koliko god mu dozvoli njegova jaka smetenosti i s prilično nesigurnim glasom odgovori Henohu sledeće tako što reče: "Dragi brate Henoše! – Ja i takođe moja braća na tvoje pitanje ti za sada ne možemo dati drugi odgovor nego da ti kažemo da te od srca žalimo ukoliko bi svoj raniji stav ozbiljno i dalje tvrdio usled možda nezaslužene slepoće, ukoliko ti već ne možemo pomoći.

7 A ako u sebi imaš drugo mišljenje od onog kojeg si nam ranije obznanio – onda leži u tebi ili zloća ili gordost, ili si se nerazumno hteo našaliti s našom bedom ne premisliv koliko će takvo duboko ožalostiti tvoju sirotu braću.

8 A u tom slučaju ti zajedno s tvojim prvosveštenstvom nisi vredan da ti damo ni najlošiji odgovor.

9 A da je jedno ili drugo kod tebe slučaj, to odmah prepoznasmo iz ništavnosti tvojih postavljenih dokaza za praznoću tvojih stavova – zbog čega ti nas i nazva nerazumnicima budući da nismo poput tebe nerazumnici i ne umemo tako vešto kao ti da poričemo Jehovu.

10 To je celo rešenje koje smo za sada za tebe našli u nama.

11 Po kakvoći temelja tvoje nerazumnosti možeš prema tome kao rešenje da prihvatiš ili naše sažaljevanje ili pak i naše potpuno nedopadanje.

12 A nadamo se da ćeš nas ovog puta bolje razumeti nego pre."

13 I Henoh odgovori četvorici, naime govoreći: "O braćo, našli ste baš ono rešenje koje sam želeo da ga nađete.

14 Jedino što se tiče razloga samog po sebi iz kojeg vi tvrdite da su moji stavovi tekli k vama – tu stvari nisu tačni – jer da je tako kako ste mislili, onda vam sigurno nikada ne bih uputio reč. A pošto sasvim drugačije stoje stvari, zato sam vam tako govorio kako bi se vaš već dugo uspavani duh probudio. Vaš duh se sada probudio i tako ste mi vi time dali željeno rešenje, i tome se raduje moj duh.

15 A da apsolutno nisam hteo da vam budem lažljivac, nego istinski brat po Božjem poretku, možete videti iz sledećeg:

16 Bog sigurno nije lažljivac time što je svuda prisutan a ipak Ga niko ne može ugledati, osim ako bi On shodno Svom večnom poretku hteo da se pokaže Svojoj deci kao Otac i da ih zatim uči i vaspitava za večni život.

17 A ja sam vam sakrio Jehovu zato što u svojim srcima skoro ništa niste imali od Jehove, nego samo ste vodili Njegovo ime ustima, a ne i srcem.

18 A šta kome koristi puko mrtvo ime ako ne odgovara živome imenu u srcu? – Jest, ja vam kažem, takvo je bezbožništo.

19 Pošto pak takvo ugledah u vama, to uzeh na sebe i prestavih vam kao da sam uzeo iz sebe. Tako vas probudih.

20 Gle, tako stoje svari. Vi ste sada Jehovu našli čak i u Abedamu. Tako ste postali jedinstveni. Dakle, tako je izvojevana pobeda vaših srdaca.

21 Pa tako sledite za mnom na veće posvećenje kako biste jasno ugledali da li sam dostojan prvosveštenik ili nisam.

22 Jer među nama je još Jedan i Taj će vama svima dati pravo posvećenje o Bogu i meni, amin."


350

1 Zatim Henoh ovu četvoricu odvede do presvetog Ave te im reče: "Braćo, gle, ovaj vama još jaki stranac jeste o kojem vam maločas javih da će vam tek dati veće posvećenje o Jehovi pa zatim i o meni. Zato slušajte i sledite Njega, amin."

2 I smesta Ava stupi pred njih i upita ih: "Pošto vas je gubitak Jehove Henohovom besedom toliko mnogo pomeo tako da su vam srca čak neprijateljski otekla prema prvosvešteniku, recite Mi koju predstavu u sebi imate o Jehovi?"

3 I prvi od četvorice odmah uze reč i reče prilično srčano:

4 "Dobri čoveče, prijatelju i brate, o čemu pitaš, valjda je odveć teško naći punovažan odgovor. No nije tako teško da ti obznanimo svoje opšte pojmove o Jehovi, to jest kakvi su opšte obični kod nas i među nama. Tako izvoli da ih čuješ.

5 Pod Bogom razumemo večnu, iznad svega savršenu, u svakom pogledu sebe samu najjasnije svesnu iskonsku silu koja ispunjava celu beskonačnost.

6 Ta sila se svuda može ispoljavati budući da je po sebi u suštini najsavršenija najslobodnija volja, koja deluje po sopstvenim utemeljenim idejama u sebi samoj, koje se upravo u toj volji i u njenoj sopstvenoj svetlosti, koja izvire iz njene neprestane aktivnosti, razvijaju u beskrajnom izobilju i u najvećoj jasnoći.

7 Gle, to bi bio naš opšti pojam o Bogu. Što se uostalom tiče substancijalnog bića te beskrajne večne iskonske sile volje, to se ono nalazi suviše van područja naše sposobnosti poimanja da bi se o tome postavio neki važeći stav.

8 A pretpostavke ne mogu niti trebaju da se postavljaju kao teoreme.

9 S druge strane se barem meni i nekim drugima čini da se ta beskrajna sila volje izražava blisko kao naša ljubav budući da sve što god da pogledamo nosi u sebi takvo neporecivo svedočanstvo.

10 Čak i kamen, beživotni, ne ćuti u toj stvari, već govori unekoliko svojim bićem: Zato što su mi dragi moji delovi, zato ih držim čvrsto uz moje moćno središte. –

11 A pošto takvo i kamen neporecivo pokazuje, onda su sve druge stvari još vrsniji svedoci, i mi ljudi, svesni itekako samih sebe, još najviše budući da smo svi rođeni u uzajamnoj ljubavi.

12 Po tom velikom naziranju usuđujemo se i da tvrdimo da je Bog u Samom Sebi najčistija i najsvetija ljubav i iz te ljubavi može Se ispoljiti kao Jehova ili kao dobri, mudri i svemoćni Tvorac svih stvari u čoveku kao i van njega takođe kao čovek, dašta sigurno svagda na najsavršeniji način, i to u čoveku kao najčistija ljubav prema Njegovoj Samoj Božanstvenosti, a van čoveka kao moćno delujuća sila ili pak vidljivo u srazmernom čovečijem obliku, za koji dašta ne treba predpostaviti da je On možda vezan.

13 Gle, dragi dobri čoveče, prijatelju i brate, to je opštenito i sve što znamo o biću Božjem. Sada je do tebe da ovo naše mišljenje ili odobriš ili pokudiš."

14 I Ava reče na to četvorici: "Tvoj odgovor je bio savršen jer je ozbiljno tako kako si izjavio.

15 Ali ipak vam je potpuno beskorisna sva takva mudrost ako je delo sopstvenog razmišljanja ili i delo usmene nastave.

16 A da bi vam takva mudrost bila živo korisna, onda mora postati živim jasnim osećanjem u srcu, ili, što je dakako najizvrsnije, mora proisticati iz živahnosti srca.

17 Ako je jedno ili drugo slučaj, onda će tek tako probuđena sopstvena snaga života nastupiti kao stalni svedok i svakome će glasno oglašavati da je Sam Bog najčistija i najsvetija ljubav, u kojoj nijedno biće, a pogotovo ne istinska deca te ljubavi, nikada neće propasti.

18 Ko prema tome Boga ne nađe na taj način, za njega Bog ni nije Bog pošto nije Bog života, nego samo Bog čovečijeg mudrijašenja razumom, koje stoji toliko dugo sve dok ga ne potisne neko drugo.

19 A ko Boga nađe u svojoj suštini života, i iz te suštine, taj Ga je našao bivstveno i ni jedna moć nikada više neće biti u stanju da Ga potisne.

20 Gledajte, tako stoje stvari zaista. A sada mi obznanite svoje mišljenje o Abedamu i o prvosvešteniku Henohu kako bih vas i u tome ispravio, amin."


351

1 I prvi od četvorice reče drugoj trojici: "Ako vam je pravo, onda ću ja da vodim reč. A ako neko od vas hoće da govori, onda mi je takvo takođe ugodno."

2 I ostala trojica rekoše: "Brate! Govori ti pošto već govoriš – jer mi smo ionako jedne ćudi i jednog viđenja.

3 I tako prvi poče još srčanije da vodi reč, pa reče:

4 "Dobri čoveče i prijatelju i brate, pošto sam iz tvoje ranije besede razabrao da i u tebi prebiva visok stepen mudrosti, to ću i ja, na način uzvišene mudrosti, pred tobom otvoriti usta kako bih ti time izložio moje puno poštovanje i odobrenje tvoje uzvišene mudrosti. Tako izvoli čuti nagnutog uha.

5 Što se tiče Abedama, koji je tokom puna tri dana boravio među nama čineći tolika čudesa, naše mišljenje stoji ovako kako ću ti sada tačno obznaniti.

6 Abedam je dvostruko biće, jest, rekao bih On je trostruko biće.

7 Dvostruko je biće pošto se u Njemu očito izrazila čovečija i božanska priroda: Čovečija u Njegovoj prividnosti, koja je imala naš oblik i odgovarala mu u svemu savršeno. Zatim božanska priroda u Njegovim rečima i delima pošto se kod Njega primećivala reč kao gotovo svršeno delo.

8 Jednostavan čovek, istina, takođe može misliti i hteti raznoliko, ali njegove misli i njegovo htenje jedino jesu sasvim tanane tvorevine po sebi, koje pak u svojoj primarnosti nikada ne mogu istupiti do pojave, nego tek kao trudan dodatak kroz mehaničke ili organske sile, kojima se zatim naša unutarnja tvorevina tek dašta odveć nesavršeno podražava.

9 Dakle, takođe na primer možemo zamisliti savršeniju travu, pa zatim i izgovoriti; time je u nama kao stvoreno; ali istu postaviti van nas tako savršenom kako smo je zamislili, ne možemo nikako pošto je naše biće jedino uslovljeno biće i nužno ograničeno i mi zato ne možemo stvarati unutra u beskrajno biće Božje, nego jedino u prostoru svog sopstvenog bića u najmanjoj razmeri kao što Božanstvo čini u prostoru Njegovog beskrajnog bića.

10 Ali sasvim drugačije stoje stvari s Abedamom, Koji nije bio niko drugi do Jehove bivajući u stanju ispoljiti Sebe u svakom obliku – jer kroz čovečiji oblik u Abedamu Božanstvo je delovalo iz Svoje beskonačnosti. I šta prema tome Abedamova usta rekoše, moraše biti svršeno delo – budući da sve stvari koje posmatramo ne mogu biti ništa drugo do misli i reči koje u beskrajnom Božanstvu takođe same beskrajno moraju biti prisutne. Kada ih Samo Božanstvo izgovora, zato i nužno ovako očevidno moraju biti prisutne kao u nama samima misli i reči koje smo za nas i u nama izgovorili određenije.

11 Gle sada, dragi, dobri čoveče i prijatelju i brate, tako stoje stvari. Dašta moglo bi mi se prigovoriti i neko bi mogao reći:

12 Ako je tako, kako onda stoje stvari sa čudesnom silom koja se već češće javljala u običnom čoveku ako su mu misli Božje poslušne? –

13 Tu pak kažem: Onda je čovek sam postao ispoljenjem Božanstva, koje kroz njega, mada u manjoj razmeri, deluje, kao što je u najvećoj razmeri izvodljivoj za nas delovalo kroz Abedama.

14 Pa stoga božansko delovanje ne počiva u biću čoveka, nego jedino u biću Božjem, Koji se kroz jednog čoveka ovako ili onako hteo ispoljiti.

15 Tako prema tome stoji i sa Henohom, koji po sebi nije ni više ni manje no što smo svi mi, naime sasvim običan čovek. A pošto ga je Bog preko Abedama pozvao i odredio prvosveštenikom ili organom preko koga se On hoće ispoljavati ljudima u čovečijem obliku, onda Henoh, kada se Bog preko njega ispoljava, bilo rečju, bilo delom, skoro jeste ono što je bio sam Abedam, naime posvećeno ili osposobljeno sredstvo kojim se beskrajno biće Božje hoće ispoljavati mesno ili vremenski.

16 A Henoh kao čovek iz sebe jeste vičan toliko malo koliko i ja. A kada je nečemu vičan, onda je tome vičan jedino Bog kroz Henoha; što Henoh sigurno mnogo bolje uviđa od mene pošto je on sušti mudrac.

17 A ja sam ranije rekao da je Abedam i kao trostruko biće. To je zato što baš taj Abedam, kao što barem ja verujem da sam našao, u Sebi sadrži puninu božanske sile pošto je On nastupio kao samostalno savršeno kao najčistija ljubav u Bogu i govorio je i postupao iz te samostalnosti tako kao da nije podređen Božanstvu, nego da je Božanstvo u svom obilju podređeno Njemu.

18 A ako je neporecivo tako, onda je Abedam trostruki, naime Samo Božanstvo zato što je ljubav; dalje sama delujuća svesila Božja zato što je reč čista ljubav; i konačno sama ljubav zato što je samo Božanstvo sa svim Njegovim beskrajnim obiljem moći.

19 Gle, to bi bilo naše mišljenje o Abedamu i Henohu. Ja sam ti ga dao onako kako smo ga našli. Sada je opet do tebe da odobriš ili pokudiš – jer samo mudrost može proveriti i osvetliti mudrost. A Bogu neka je sva čast večno, amin."


352

1 I Abedam reče na to govorniku i tako i njegovoj braći: "Kažem ti: dao si mi sasvim tačan odgovor i tako je kako si sada rasvetlio.

2 Ali sve to je proizišlo iz tvog razmišljanja preko razuma i preko tvoje svetovne pameti, i usled toga si ti i savršeno čestit čovek.

3 A pošto si sve to našao putem čistog razmišljanja i mudrovanja, tako si na neko vreme oživeo čuvstva svoje duše; no tvoj duh je pri tom ipak ostao potpuno neprobuđen, jest, skoro kao mrtav; a da tako stoji stvar, svi vi treba jasno da vidite iz nekoliko malih poređenja.

4 Duša i njena čuvstva jesu cvet duha; a ako jedan ljiljan koji još nije sasvim procvetao otkineš sa stabljike pa staviš u vodu, onda će i tu procvetati i njegov spoljni oblik i miris biće potpuno jednak onom koji je procvetao na stabljici. Ali kada potom treba da sazre živo seme – gle, tu će ono propasti zajedno sa uvenulim i delom istrulelim cvetom – jer život semena ne potiče od cveta, koji samo ima određenje da razvije oblik semena, ili što je telo semena, nego samo od korena koji se nalazi u zemlji zasićenoj životom.

5 Sada gle, isto tako stoji stvar sa čovekom – ako jedino grabi za pukom mudrosti – jer mudrost po sebi onda nije ništa do prazno cvetanje cveta neke biljke koji je uzet ili odvojen od korenske stabljike i ne može izdejstvovati život zato što nema koren i nema zemlje, nego samo puku vodu, koja za sebe nema života, nego samo sposobnosti da oslobodi život iz zemlje i da koren održi primljivim za život iz zemlje.

6 Ljubav je pak koren drveta života, a srce ili duševnost, ćud, koja se izražava u osećanju jeste zemljište. Onaj koji prema tome hoće da ubere plodove života, taj mora da nađubri zemljište, da snabde koren hranom; tako će na stabljici, koja živi na zdravom korenu, cvet, i s njim i živo seme, odveć dobro poneti.

7 Ti si Abedama i Henoha po istini savršeno verno pojmio onako kako je ljiljanov cvet, koji je odvojen i koji cveta u vodi, savršeno sličan cvetu koji cveta na stabljici. Ukoliko pak počneš tražiti seme, zaista, nećeš ga naći zato što nema korena ni zemljišta. – Razumeš li takvo?

8 Ali čuj još jedno malo poređenje. Gle, za topla leta blistaju veoma mnoge biljke nad tlom zemlje; a kada dođe zima kao jaki ispitivač života, upropašćuje sve tvorevine svetlosti; jedino koren i sasvim sazrelo seme nije kadar usmrtiti.

9 Gle, isto tako je i predmet spoznanja o Abedamu i Henohu. Razum će Abedama i Henoha držati toliko dugo sve dokle su oni prisutni i opipljivi za njega, a i razmišljaće o njima toliko dugo sve dokle ne dođe do njemu zadovoljnog krajnog ishoda. Nađe li ga pak, onda je za njega i zašlo sunce i zima je počela.

10 Spoznanja će odumirati i prelaziti u smrt, koja je čista zabluda i zloba, i nalik je rastinju buđi i sunđerima koji nemaju korena ni semena.

11 Ako je pak Abedam i Henoh primljen ljubavlju u srcu, onda će postati drvetom na čijim granama će obitavati čak i duhovi nebesa.

12 Jer tu će Abedam biti koren i Njegova reč zemljište, iz kojeg će u svakom pogledu proizići Henoh pun živog zrelog semena; i cvet tog stabla će biti valjan i daće sam semenu pravo obličje i pravu čvrstu haljinu, u kojoj će se život večno držati. – Razumeš li takvo?

13 Jest, ti sada razumeš kao što vodeni cvet liči potpunom cvetu; ali ako samo ostaneš u vodi svog razuma, onda iz tog tvog razumevanja neće izrasti živo seme kao što neće izrasti iz vodenog cveta.

14 A Ja ti kažem: Obuhvati svoju cvetnu stabljiku koja je odvojena od korena dobrom, živom zemljom svoga srca, pa zalivaj istu neprestano živom vodom koja je sada potekla iz mojih usta, tako barem seme možeš dovesti do sazrevanja, istog zatim ponovo da poseješ u svoje zemljište kako bi zatim i primio nov koren života, kojeg zima više neće moći da ošteti – jer bez korena nije moguć život.

15 Ti se sada dašta čudiš Mojoj mudrosti. Ja ti pak kažem: Traži da te što pre čudi Moja ljubav; onda se više nećeš toliko čuditi mudrosti, nego večnome životu, koji je ljubav i prauzrok svake mudrosti.

16 Ako te neko podari lepim cvetom kojeg još nikada nisi video, onda se veoma raduješ – Ja ti pak dajem celu biljku. Zasadi je u zemljište pa ćeš tu žnjeti koren, cvet i konačno i seme života.

17 Razumi takvo! A ukoliko ti je nešta strano – gle, tu sam Ja i tamo je Henoh; pitaj i mi ćemo ti odgovoriti iz korena, tebi i svakome, amin!"


353

1 I prvi od četvorice, veoma začuđen velikoj mudrosti strančevoj, zatim reče: "Čuj dobri čoveče i prijatelju i brate, od Tvojih reči mi ništa nije nerazumljivo, jer si se jasno izrazio i slika ubranog ljiljana čiji cvet bi se zatim besemeno razvio u bazenu – beše odveć upečatljiva i mi smo tačno shvatili šta si nam time hteo reći.

2 Sasvim uviđam da je sve to potpuno zasnovano u celoj prirodi i prema tome tim više nepogrešivo u prirodi čoveka. No pri kraju svoje besede ti spomenu nešta pošto si malo dospeo u afekat – i tu ti već moram primetiti, dragi dobri čoveče i prijatelju i brate, takvo ne mogu valjano zbrinuti pod krov.

3 Jer tu ti reče o svojim rečima kao da su živa voda kojom otkinutu stabljiku cveta treba marljivo da zalivam, čime ću barem imati seme, mada unekoliko ne već odmah koren, koje bih tek mogao posejati u svoje zemljište radi novog zadobijanja korena, stabljike i cveta i otud zatim i novog semena za večan život.

4 Sve je tačno, premudro i jasno. Jedino kako ti svoju reč činiš živom vodom, ili kako da je štaviše ja činim – gle, dobri čoveče i prijatelju i brate, to je malo smelo rečeno, to jest za sada dokle ja još ne razumem.

5 A ako hoćeš da mi ukažeš bratsku ljubaznost i da se o tome izraziš malo određenije, onda budi siguran da ćemo ja i svi mi svakoj tvojoj reči doista ukazati poštovanje i pokušaćemo je odnegovati u svojim srcima do živog korena i živog semena.

6 Prema tome molimo te da učiniš takvo!"

7 I presveti Ava na to otvori Svoja usta i reče: "Ti si zaista postavio najbolje pitanje – jer Ja ti kažem: Baš od toga zavisi da sve tačno shvatite.

8 Onaj koji ne razume kako je Moja reč živa voda – ne razume ni najmanje šta je Bog, šta Abedam i šta Henoh – jer to će mu jedino živa voda potpuno otkriti.

9 A pošto istinsko unutarnje upoznanje prežive vode takvo uslovljava, onda se postavlja pitanje: Kako je prema tome reč iz Mojih usta živa voda?

10 To vam takođe valja videti iz jedne verne slike; pa tako čujte:

11 Ti kod kuće imaš vrt; u njega si zasadio razne dobre biljke; kada pak leti nekad bude veoma sušno, tada biljke polivaš dobrom vodom kako se ne bi osušile i odumrele u besočnom zemljištu tvog vrta; no uprkos tvog vrednog zalivanja biljke uspevaju samo jedva i tvoja žetva je zatim isto toliko oskudna koliko je bedno zemljište živom hranom, koja se jedino sastoji u blagoslovljenoj kiši iz oblaka neba.

12 Ti kažeš sam iz svoje mudrosti: Sušna godina jeste bič kako za biljke, tako i za naše stomake i za našu kožu. –

13 Zašto li držiš kišnicu boljom i hranljivijom od vode koju izlivaš iz svog krčaga preko bilja? – Odgovori mi iz svoje mudrosti!"

14 I govornik uzvrati: To je sasvim prirodno – zato što je izvorska voda svoju oživljavajuću silu već predala zemlji pre nego što je nemoćna izbila na površinu; a kišnica pada sa još neoslabljenim obiljem oživljujuće sile na tlo zemlje, gde je onda jedna jedina kap za biljni svet izvrsnija od celog krčaga punog najčistije izvorske vode. Velim da je odgovor tačan."

15 I presveti Ava mu uzvrati: "Sasvim tačno – posmatraj prema tome i Moju reč kao kišu iz nebesa sveg života pa ti živost ove Moje prežive vode reči apsolutno više neće biti zagonetno. I Abedam zajedno s Henohom će s velikom bistrinom stajati pred tobom sa svim obiljem Svoje božanstvenosti. Razumi, amin!"


354

1 Po toj besedi Avinoj ova četvorica silno stuknuše i jedan kao i drugi pomišljaše kod sebe: "Zaista je čudnovato oko tog čoveka.

2 Ko i šta je on, i otkud je došao? – Zaista – čovek govori baš tako kao da je on Sam Jehova."

3 Tu ova četvorica malo odstupiše, nakon što onaj prvi najpre zamoli njemu još stranog Avu za malo izvinjenje, te se savetovahu o premudrom strancu.

4 Prvi odmah upita ostalu trojicu, naime govoreći: "Braćo! Čuli ste baš kao i ja besedu ovog stranog čoveka i sigurno ste razumeli jednako meni; šta vam se čini o njemu? – Ko je on? – Ko može biti?"

5 I drugi reče na to: "Brate, ti znaš da se u nekim stvarima još nikada nisam prevario za čitavu kuću i zato i sada mislim da maljem neću udariti mnogo pored glave klina.

6 Slika o vrtu, o navodnjavaju istog, poređenje izvorske vode sa kišnicom i konačno poređenje naše reči sa već nemoćnom izvorskom vodom, Njegovu reč pak sa živom kišom iz nebeskih oblaka i onda na kraju još i nagoveštaj na prisustvo Abedamovo – barem kod mene više ne ostavljaju sumnju da se iza Njega krije – Abedam Jehova.

7 Gle braćo, to je moje mišljenje, koje mi se u meni samom neopozovljivo nameće a i ispunjava istovremeno moje celo biće takvom radosno blaženom milinom koju još nikada nisam osetio.

8 Ali ovim neću nikome da sam nametnuo svoje mišljenje – i biće mi odveć drago da čujem i vaše mišljenje o tome."

9 I treći odmah na to uzvrati i reče: "Braćo! Barem kako se meni čini, izgleda da brat nije da baš nema pravo – doduše još neću da dodam sasvim svoje "da", ali ako ste svi jednog mišljenja, onda ja sigurno neću reći "ne".

10 Da ovaj čovek mora da je više nego samo običan čovek, to je iz svake njegove reči više nego jasno; ali da li je on neposredno sam Abedam Jehova ili da li njegov duh samo kroz njega, naime stranca, govori, to bi još trebalo razlikovati.

11 Ako je pak do mene, onda glasam pre za neposrednost nego za posrednost pri tome nikoga ni najmanje ne sputavajući u njegovom mnenju."

12 I četvrti otvori svoja usta te reče: "Brate! Velim da neću mnogo promašiti ako se potpuno složim s tvojim viđenjem. Samo jedino još da se naš razum izjasni pa će se već brzo pokazati kuda se većina glasova naginje."

13 I prvi govornik reče na to: "Braćo! Mi smo potpuno jedno! – Jer to je krišom bilo moje mišljenje već posle Njegove prve besede, i ja se sada veoma radujem da smo ovako jednog srca i jednog uma; samo se sada postavlja pitanje: Kako ćemo sada početi, kako da Mu se opet približimo, koju žrtvu da Mu prinesemo – kako ćemo sada izgledati pred Njim? – Šta da Mu sada kažemo, Njemu, Kome su naše najskrivenije misli bile poznate već mnoge većnosti pre nego što smo postali misaonim i osećajnim ljudima Njegovom svemoćnom rečju?

14 On Koji je jednom rečju negda stvorio nebo i zemlju i sva bezbrojna stvorenja na njima sada je govorio toliko mnogo reči nama. Recite, pomislite šta može, šta će biti s tim?"

15 Tu iznenada stade Ava među njih te reče: "Deco, prijatelji i braćo! Moje srce se vama veoma raduje – jer ste Me našli zaista onako kako priliči slobodnom čoveku.

16 Ali vaš put Meni, svome večnom svetom Ocu, beše naporan – jer mudrost čini male i zamorne korake, dok ljubav upada kao s vratima u kući; a pošto ste Me našli, radujte se sada i preko mere – jer Ja, Bog Svemoćni, kao vaš preljubazni Otac, jesam sada vidljivo među vama.

17 Dođite svi ovamo na Moje grudi i osetite da Sam zaista vaš večni, sveti, preljubazni Otac! Dođite, dođite, amin."


355

1 I smesta svi navališe, ne samo ova četvorica, nego svi koji su se u to vreme nalazili na visini i obuhvatiše Avu plačući suzama radosti i ljubavi. Svi slavljahu, hvaljahu Njega i dadoše Mu čast u svojim srcima.

2 A On ih sve blagoslovi pa konačno im reče: "Dečice, vi sada imate istinskog Oca i videli ste u Meni Boga; obuhvatili ste Me ljubavlju budući da sam vam došao ljubavlju. Verujte sada svi čvrsto u vašim srcima da sam Ja jedino istinski, dobri, sveti Otac i jedini Gospod neba i zemlje, Bog sve moći, sile i vlasti, Tvorac, Vođ i Održavalac svih stvari i večni jedino najsavršeniji život lično zato što sam Sam večna i beskrajna ljubav i mudrost.

3 Takvo dakle verujte čvrsto u svojim srcima i osećajte to živo da je večni život kroz Moju ljubav savršeno u vama; tako ćete svagda biti sretni ovde i s one strane u večnom domu Moje ljubavi i mudrosti; ovde ćete biti sretni budući da nećete videti ni podneti smrt; i s one strane kroz sve veće unutarnje razviće beskrajnog izobilja čudesa Moga života u vama duhovno.

4 Ja sam vas sada blagoslovio kao istinski Otac; blagoslovite pak vi Mene u svojim srcima najodanijom stalnom ljubavlju, tako ćete živošću svojih dela pokazati da verujete da sam Ja jedini dobri Otac, koji vas je tokom večnosti ljubio pre nego što je neko sunce na svodu gorelo.

5 Koji Me bude poštovao rukom, ruka će mu biti blagoslovljena za svako delo; koji Me bude poštovao nogom, neće naći kamenje na tlu kojim putem bude pošao; koji Me bude poštovao telom, imaće blagoslovljeno telo i nikakav bol neće dirnuti vlakno njegovog tela; koji Me bude poštovao ustima, usta ima da mu budu blagoslovljena da će ga hvaliti svi narodi; koji Me bude poštovao očima, neće nikada videti smrti; koji Me bude poštovao ušima, u njegovo uho nikada neće prodreti rđav glas, već skladni zvukovi neka ga ushićuju; koji Me bude poštovao celom glavom i sržju iste, tog ću blagosloviti velikom mudrošću; ko Me pak bude poštovao svojim srcem kao jedinog dobrog Oca, taj jeste koji Me poštuje svojim celim životom budući da Me poštuje svojom ljubavlju koja jeste ceo njegov život; a onaj koji Me poštuje celim svojim životom, taj da bude i ceo blagoslovljen večnim životom iz Mene, svetog, preljubaznog, dobrog Oca.

6 Poštujte Me zato srcem svagda, tako će večni život biti u vama zato što su vaša srca ispunjena onim što je večnoga života, naime Mojom svetom svemoćnom ljubavlju.

7 Niko Mene ne može blagosloviti ni rukom, ni nogama, ni telom, ni ustima, ni očima ni ušima, nego jedino čistim, Mojom svetom ljubavlju ispunjenim srcem.

8 Ko Me pak blagosilja takvim srcem, taj Me i blagosilja rukama, nogama, ustima, očima, ušima i celom glavom i celim telom, jest, svim svojim silama, a zato i Ja savršeno hoću da blagoslovim celog čoveka k večnom životu.

9 A onog koji samo delom bude hteo da Me blagoslovi, tog ću i Ja, kako rekoh, samo delom blagosloviti.

10 Ostanite zato kod jedine ljubavi, tako ćete stalno imati obilje Mojih blagoslova; a ukoliko se pak ne budete jedino držali ljubavi, onda će i Moji blagoslovi biti jednaki vašoj ljubavi.

11 Zaista, Ja vam kažem, dečice Moja: Meni, vašem Ocu, nije potrebna neka Mene posebno poštujuća takozvana služba Božja – jer Ja sam dovoljno moćan da večno vršim svaku službu kao što sam je vršio već od večnosti bez vaše žrtve i bez vaše službe Božje.

12 A ako već hoćete da Mi služite, onda se služite uzajamno u Mojoj Očinskoj ljubavi, tako ćete biti istinske sluge Božje.

13 Ko hoće da žrtvuje, neka žrtvuje u svome srcu – Moju Očinsku ljubav u svome srcu da Mi prinese kao žrtvu; takvu žrtvu ću svagda pogledati najblagovoleći.

14 Sada znate sve živo u vama. Obratite svagda živo pažnju na to i tvorite tako. Tako će izobilje večnoga života poput potoka izbiti iz vaših krsta i tu uništiti stan smrti za večno, večno, večno, amin.

15 Henoh jeste Moja usta kod vas. Njega slušajte i njegova reč će vas blagosiljati ili suditi po kakvoći vaših srca, amin, amin, amin."

16 Tu Ava opet postade nevidljiv i nestade tako pred plačućim očima dece zadnji put, to jest toliko dugo dokle još Adam življaše i potom Ga opšte više niko ne vide sve do velikog vremena vremenā u ploti kao sin čovečiji.


356 (2.170)

1 Tek posle određenog vremena oci počeše da se oporavljaju i da posmatraju oko sebe da Jehova nije tu negde.

2 Ali takav trud beše uzalud – jer se Jehova opet sakri u Svoju svetinju i nije se više mogao ugledati drugim okom do jedino očima čiste ljubavi u srcu.

3 Posle nekog vremena Adam pristupi Henohu te mu reče: "Henoše! Govori nešta o Njemu, Koga naše oči nisu bile dostojne da gledaju, kako se ne bismo osećali toliko sirotim.

4 Jer ništa nije bolnije za srce nego kada nedostaje ono što si jednom obuzeo ljubavlju. Tim bolnije je pak kada nedostaje Onaj Koji je jedini život naših srdaca i otud jedini predmet naše najsilnije ljubavi.

5 Zato govori, Henoše – govori! – Govori o Njemu, jest, ni o čemu drugom ne govori osim jedino o Njemu – jer jedino On je sada postao najveća potreba naših srca.

6 Takođe nemoj da govoriš o onom što se negde odnosi na Njega, nego sasvim prosto o Njemu samo govori. Takođe nemoj kako je bio među nama pun ljubavi, smilovanja i snishođenja i kako nas je sve vodio i učio i pokazao nam s najvećom blagošću ljubavlju prepune presvete puteve prema Njemu, prema Njemu, najboljem, najsvetijem, preljubaznom Ocu!

7 Dakle govori samo o Njemu, dragi Henoše, amin."

8 I Henoh otvori usta te reče: "Čestiti oče, tvoja želja je čista kao voda tamo koja igra kod belog peska izvirući pod belim kamenom iz čista izvora, ali razmisli šta znači "govoriti o Njemu, o Njemu jedino govoriti".

9 Pogledaj Njegove velike reči oko nas! Mi sami nismo ništa drugo. I šta god pogledali nije ništa drugo osim Božja reč.

10 A sada želiš da o Njemu govorim ne dotičući išta što bi stajalo u bilo kakvom odnosu s Njim.

11 Reci mi, prečasni oče, kako bi takvo bilo moguće? Jer govoriti čisto o Njemu bez doticanja drugih slika i stvari i predmeta koji se odnose na Njega sasvim je nemoguće.

12 Moralo bi se neprestano sve dalje izgovarati Njegovo ime – ali kako bi se to tebi činilo posle samo malo vremena?

13 Ili da li bi se takav odveć jednoličan niz jednog te istog imena, makar njim bio označen najviši i najdostojniji predmet naše ljubavi, mogao nazvati besedom?

14 Zato ti, prečasni oče, moraš malo da promeniš, istina, samu po sebi najčistiju, ali bez obzira ipak neizvodljivu želju svoga srca, pa ću ja smesta jemčiti za nju.

15 I Adam uvide nerazumnost svog zahteva, pa reče konačno Henohu: "Jest, jest, sine moj, imaš ti pravo, moj zahtev je zbilja čisto neizvodljiv. Zato postupi po svome srcu koje je odveć srodno s ljubavlju najsvetijeg Oca i biće mi beskrajno dobrodošlo sve šta god izneo o Njemu, amin."

16 Odmah Henoh svima prisutnima poče upućivati sledeću kratku besedu, naime govoreći: "Oci i braćo! Zar još nikada niste posmatrali kako mesec danju izgleda pored sunca. Koja je razlika između njegove svetlosti i svetlosti sunca?

17 Vi me svi gledate začuđeno i ne znate šta s time hoću da kažem.

18 O čujte, tu sliku ćemo već jasnije da otrebimo.

19 Gledajte, kada moćna sunčeva svetlost sa previsokog svoda svetli dole do nas, tada mesec stoji posramljen pored velike svetiljke dana i jedan oblačić u zracima sunca blista mnogostruko više nego mesec sa svem svojom noćnom razmetljivom mesečinom; tek kada velika dnevna svetiljka sasvim zađe, počinje da se ističe mesečeva hladna svetlost, pored koje i male zvezde mogu da svetle.

20 Gledajte, baš tako sada stoji i sa mnom; svaka beseda sada o Ocu iz mojih usta izgledala bi baš kao svetlost meseca pored sunca – a kada padne veče i noć, tada će i moj mesec svetleti kao da ima sopstvene svetlosti i dopustiće i drugim zvezdama oko sebe da svetle.

21 Sve dokle pak velika svetiljka reči Božje svetli u nama, dotle je moja mesečeva svetlost puka nerazumnost; zato otpustite mi sada traženu besedu i uživajte svi još u zracima velike svetlosti u nama.

22 Jer sada bi moja beseda ličila na pravo pomračenje sunca u nama; zato ostanimo na danu dokle traje.

23 A ako nekada tom danu dođe kraj, onda – oci i braćo – tek se osvrnite za mesecom! A sada dajte da idemo kući – jer sunce se već približava zalasku. Učinimo to, amin!"


357

1 I svi oci zajedno sa četvoricom od Podneva digoše se sa zemlje po besedi Henohovoj i siđoše dole u stanove. Kako dospeše tu, Adam pozva Henoha, poznatog Abedama i četvoricu od Podneva da ostanu kod njega preko noći i da večeraju u njegovoj kolibi.

2 Gosti na to pozdraviše Adama s detinjom ljubavlju i Adamu rado ispuniše želju pa uđoše u kolibu Adamovu.

3 Adam pak smesta naruči kod Seta jelo i Set se odmah postara.

4 Zato hitrim korakom ode u svoju kolibu i naloži njegovoj deci da donesu tri srednje korpe pune najboljih plodova, mleka, soka od bobica, vode, hleba i meda.

5 Brzo požuriše deca Setova u njegove velike ostave da ispune volju njihovog oca. Ali veoma začuđeni i tužni se vratiše iz ostava pošto ih nađoše sasvim izpražnjene.

6 Čim takvo obznaniše Setu, on se smesta sam dade u ostave i nađe tu na njegovu ne malu žalost izjave svoje dece potvrđene.

7 "Šta mi je sada činiti?", upita svoje sopstveno srce – no ono osta nemo i ni jedan dobar savet ne htede se objaviti u njemu.

8 Zato smesta iziđe iz svog doma i dade se opet u dom Adamov.

9 Prispev tu – ispriča sažaljivim izrazom lica odveć jadno stanje svojih ostava.

10 Kada pak Adam, već prilično gladni, takvo ču, ožalosti se sam; obrati se pak konačno Henohu te ga upita da možda njegove ostave ne stoje bolje od Setovih.

11 I Henoh uzvrati na to: "Čujte, ukoliko s ostavama oca Seta stvarno stoji tako kako nam je obznanio, onda sam već unapred siguran da moje ostave ne stoje tako jadno kako njegove.

12 A ja velim da se ovaj put otac Set u svojoj velikoj revnosti nije dovoljno osvrnuo u svome domu – zato dajte još jednom meni da kažem: Setove ostave su prepune, i otac Set neka još jednom ode u njih da bi ih našao napunjenim.

13 Jer Ava Jehova nije samo pun ljubavi i smilovanja kada vidljivo hodi među nama nego On je sasvim isti i kada je skriven našim očima. Zato Njemu sva naša ljubav, sva hvala i sva čast večno, amin."

14 I Set reče: "Henoše, istinu si rekao. Dobrome, preljubaznome Ocu sva naša ljubav i obožavanje! Jer On mi se sada pokazao velikim i odveć milosrdnim – jer zaista – ispražnjene behu moje ostave do zadnje kapi, a sada ih vidim opet obilno napunjene u svome srcu."

15 I smesta Set opet ode u svoj dom, a sva njegova deca i njegova žena mu požuriše u susret vičući: "Oče, oče! Naše ostave su prepune najdivnijih i najmiomirisnih jela svake vrste!"

16 I Set se smesta sruši na lice i htede zahvaljivati i moliti, no jedan glas viknu kao iz nebesa: "Dragi moj brate Sete! – Ta Ja te znam, i ti znaš Mene! – Zato diži se i postaraj se za Adama i njegove Meni drage goste, amin!"

17 Tu Set skoči, pogleda oko sebe ne bi li negde ugledao svetog Avu.

18 Glas pak ponovo reče: "Sete, šta tražiš očima oko sebe? – Zar nije srce Moj dom u tebi? – Zato idi i posluži goste, amin."

19 I Set smesta ode i bogato opskrbi poznate goste i ispriča šta mu se desilo.

20 I Henoh uzvrati na to: "Tako jeste i ostaće da je uho bliže životu nego oko. No jedino srce jeste večno obitavalište života. Zato Njemu, Ocu sveg života potpuno posvećenje naših srdaca večno, amin."

21 Zatim Adam blagoslovi goste, slavljaše Boga s njima pa se s njima dade na počinak.

Vikipedija
Vikipedija
Vikipedija ima članak u vezi sa ovim tekstom: