Biblija (Bakotić) : Danilo

Izvor: Викизворник
BIBLIJA
Pisac: Lujo Bakotić


Glava 1.[uredi]

1 Treće godine kraljevanja Joakima, kralja Judina, Navuhodonosor, kralj Vavilonski, krenu na Jerusalim i opkoli ga.

2 Gospod mu dade u ruke Joakima, kralja Judina i jedan deo posuđa doma Božjega. Navuhodonosor odnese to posuđe u zemlju Senar, u dom boga svoga, i metnu ga u dom riznice boga svoga.

3 Kralj dade nalog Asfenazu, starešini svojih evnuha, da dovede neke od sinova Izrailjevih od kraljevskoga ili od kneževskoga roda,

4 mladiće bez telesnih mana, lepoga izgleda, obdarenih mudrošću, pameću i vaspitanjem, sposobnih da služe u domu kraljevu, a koji će se učiti knjizi i jeziku Haldeja.

5 Kralj im odredi obrok na dan od jela kraljevskog i od vina koje on pijaše, u nameri da ih izdržava tri godine, posle kojih će oni biti u službi kraljevoj.

6 Među njima behu, od sinova Judinih, Danilo, Ananija, Misailo i Azarija.

7 Starešina evnuha predenu im imena; Danilu nadenu ime Valtasar, Ananiji Sedrah, Misailu Misah a Azariju Avdenago.

8 Danilo se reši da se ne skvrni jelom kraljevim i vinom koje kralj pijacie, i zamoli starešinu evnuha da ga ne natera da se skvrni.

9 Bog dade da Danilo nađe milost i naklonost kod starešine evnuha.

10 Starešina evnuha reče Danilu: Bojim se gospodara svoga koji je odredio šta imate da jedete i da pijete, jer kako bi on gledao da vaša lica izgledaju slabija nego u ostalih mladića vaših godina? Vi biste izložili glavu moju kod kralja.

11 Tada Danilo reče nadzorniku kome starešina evnuha beše poverio nadzor nad Danilom, Ananijom, Misailom i Azarijom:

12 Okušaj sluge svoje za deset dana, i k nam se da varivo da jedemo i vode de da pijemo.

13 Ti ćeš dat posmatrati lica naša i lica mladića koji jedu kraljevsko jelo, i ti ćeš postupati sa slugama svojim prema onome što budeš sam video.

14 On prista na tu njihovu molbu i ogleda ih za deset dana.

15 Posle tih deset dana lica im bejahu lepša i oni behu gojniji od svih mladića koji jeđahu kraljevsko jelo.

16 Nadzornik odnošaše jelo i vino koje beše namenjeno za njih i davaše im variva.

17 Bog dade svoj četvorici mladića znanja i uma u svim znanostima, i mudrosti; I Danilo je tumačio sva viđenja i sve snove.

18 Kad dođe rok koji kralj beše odredio da se oni preda nj izvedu, starešina evnuha izvede ih pred Navuhodonosora.

19 Kralj se zabavi s njima, a među svim tim mladićima ne nađe se ni jedan kao Danilo, Ananija, Misailo i Azarija. I oni behu primljeni u službu kraljevu.

20 I u svim stvarima za koje treba imati mudrosti i razuma a za koje bi ih kralj upitao, oni bejahu deset puta jači od svih mudraca i zvezdara celoga kraljevstva njegova.

21 Danilo osta tako do prve godine kralja Kira.

Glava 2.[uredi]

1 Druge godine Navuhodonosorova kraljevanja, usni Navuhodonosor san. Bio je uznemirena duha i ne mogaše spavati.

2 Kralj dozva mage, zvezdare, vrače i Haldeje da mu kažu san njegov. Oni dođoše i staše pred kraljem.

3 Kralj im reče. Usnih san; duh mi je nemiran; hteo bih znati taj san!

4 Haldeji odgovoriše kralju aramejski: Kralju, da si živ doveka! Reci san slugama svojim, pa ćemo ti kazati što on znači.

5 Kralj odgovori Haldejima: Zaboravio sam; ako mi ne kažete što sam snio i ne tumačite taj san bićete isečeni, i kuće će se vaše pretvoriti u smetlišta.

6 Ali ako mi kažete san i što on znači, dobićete od mene dare i poklone i velike počasti. Kažite mi dakle san i što on znači.

7 Oni odgovoriše po drugi put: Neka kralj kaže san slugama svojim, pa ćemo mu dati tumačenje.

8 Kralj odgovori: Vidim zaista da hoćete da dobijete vremena, jer vidite da sam zaboravio.

9 Ali ako mi ne kažete san i što on znači, jedna će osuda sve vas da okupi; vi se spremate da mi kažete laž i prevaru, čekajući da se promeni vreme, zato kažite mi san, pa ću videti možete li kazati što on znači.

10 Haldeji odgovoriše kralju: Nema čoveka na zemlji koji bi mogao kazati kralju ono što on traži i ni jedan kralj, ma koliko velik i moćan bio, nije nigda zahtevao tako što od i jednog maga, zvezdara ili Haldeja.

11 Teško je ono što kralj traži, nikog nema koji bi to mogao kazati kralju, osim bogova čiji stan nije među ljudima.

12 Na to se kralj naljuti i razgnevi vrlo i naredi da se pogube svi magi Vavilonski.

13 Osuda bi proglašena, magi behu pogubljeni i tražiše se i Danilo i drugovi njegovi, da se ubiju.

14 Tada se Danilo oprezno i mudro obrati Ariohu, zapovedniku kraljevskih telohranitelja koji beše izišao da ubije mudrace Vavilonske.

15 On uze reč i reče Ariohu zapovedniku kraljevskome: Zašto je kraljeva osuda tako stroga? Arioh kaza stvar Danilu.

16 I Danilo otide ka kralju i zamoli ga da mu ostavi vremena, pa će mu on dati tumačenje.

17 Danilo otide zatim kući svojoj i kaza stvar Ananiji, Misailu i Azariji, drugovima svojim,

18 i kaza im da se mole za milost Bogu nebeskome radi te tajne, da Danilo i njegovi drugovi ne bi poginuli s ostatkom mudraca Vavilonskih.

19 Tada se Danilu objavi tajna u jednom noćnom viđenjy. I Danilo blagoslovi Boga nebeskoga.

20 Danilo progovori i reče: Da je blagosloveno ime Gospodnje od veka do veka! Njegova je mudrost i sila.

21 On je onaj koji menja vremena i prilike, koji obara i postavlja kraljeve, koji daje mudrost mudrima i znanje razumnima.

22 On otkriva ono što je duboko i sakriveno, zna što je u tami, i svetlost kod njega stanuje.

23 Hvalim te i slavim te, Bože otaca mojih, što si mi dao mudrosti i snage, i što si mi dao da saznam za ono što te molismo, objavivši mi tajnu kraljevu.

24 Danilo otide tada k Ariohu, kome kralj beše naredio da pogubi mage Vavilonske. On otide k njemu i ovako mu reče: Ne čini da se pogube magi Vavilonski! Izvedi me pred kralja i ja ću dati kralju tumačenje.

25 Arioh odmah izvede Danila pred kralja i ovako mu reče: Nađoh među robljem Judinim čoveka koji će dati kralju tumačenje.

26 Kralj progovori i reče Danilu, koga zvahu Valtazar: Možeš li mi ti kazati san koji sam snio i što on znači?

27 Danilo odgovori kralju i reče. Ono što kralь ište to je tajna koju ni mudraci, ni zvezdari, ni vrači, ni gatapi ne mogu kazati kralju.

28 Ali ima na nebu Bog koji otkriva tajne, i koji je dao poznati kralju Navuhodonosoru ono što će biti u toku vremena. San tvoj i viđenje što si imao na postelji svojoj ovo je:

29 Tebi, kralju, dođoše na postelji misli o onome što će biti u budućnosti, i onaj koji objavljuje tajne dade ti da poznaš ono što će biti.

30 Ako se je meni objavila ta tajna, nije to zato što bi u meni bilo mudrosti veće od one koja je kod svih živih, nego zato da se tumači kralju i da poznaš misli srca svoga.

31 Ti, kralju, pogleda i vide kip velik. Taj kip beše velik, i silan beše sjaj njegov; on stajaše prema tebi i izgled njegov bejaše strašan.

32 Glava toga kipa bejaše od čistoga zlata, prsi i miške od srebra, trbuh i bedra od bakra,

33 noge mu od gvožđa, a stopala od gvožđa i od gline.

34 Ti pogleda i odvali se jedan kamen a da ga se ničija ruka ne beše dotakla, udari kip u stopala gvozdena i glinena i razbi ih.

35 Tada se razlomi i gvožđe i glina i bakar i srebro i zlato, i sve to posta kao pleva koju raznosi vetar s gumna; vetar ih odnese i ne nađe im se više nigde traga, a kamen koji udari kip posta planina velika i ispuni svu zemlju.

36 To je san. A sad smo kazati kralju što on znači.

37 Ti si, kralju, kralj nad kraljevima, jer ti Bog nebeski dade kraljevstvo, moć silu i slavu;

38 on predade u tvoje ruke, gde god oni bili, sinove čovečje, zveri poljske i ptice nebeske, i postavio te gospodarem svima njima. Ti si ona glava zlatna.

39 Nakon tebe podignuće se drugo kraljevstvo, manje od tvoga; a zatim treće kraljevstvo, koje će biti od bakra i koje će zavladati celom zemljom.

40 Biće i četvrto kraljevstvo, jako kao gvožđe, i kao što gvožđe lomi i razbija sve ono će sve slomiti i razbiti kao gvožđe koje sve satire.

41 I kao što si video stopala i prste delom od gline lončarske i delom od gvožđa, to će kraljevstvo biti razdeljeno; ali će u njemu biti nešto od snage gvožđa, jer si video gvožđe pomešano sa glinom.

42 I kao što su prsti od nogu bili delom od gvožđa i delom od gline, to će kraljevstvo biti delom jako a delom lomno.

43 Video si gvožđe pomešano sa glinom, jer će se oni pomešati savezima ljudskim; ali oni neće biti svezani jedno s drugim kao što se gvožđe ne može svezati sa glinom.

44 U vreme tih kraljeva Bog će nebeski podignuti kraljevstvo koje se neće nikad uništiti i koje neće dolati pod vlast drugog naroda; ono će razbiti i uništiti sva ta kraljevstva, a ono će večno postojati.

45 To je ono što kazuje kamen koji se odvali od planine, a da ga se ničija ruka ne beše dotakla, i koji slomi gvožđe, bakar, glinu, srebro i zlato. Bog veliki objavi kralju što će posle toga biti. San je istinit i tumačenje mu je verno.

46 Tada kralj Navuhodonosor pade na lice svoje i pokloni se Danilu i naredi da mu se prinesu žrtve i kad.

47 Kralj progovori Danilu i reče: U istinu vaš je Bog, Bog nad bogovima i Gospodar nad kraljevima, i on objavljuje tajne kad si ti mogao otkriti ovu tajnu.

48 Tada kralj uzvisi Danila i dade mu mnoge i bogate darove, i dade mu zapovedništvo nad celom pokrajinom Vavilona i postavi ga poglavarem mudraca Vavilonskih.

49 Danilo umoli kralja da preda upravu pokrajine Vavilonske Sedrahu, Misahu i Avdenagu. I Danilo osta u dvoru kraljevom.

Glava 3.[uredi]

1 Kralj Navuhodonosor načini zlatan kip, visok šezdeset lakata a širok šest lakata. On ga podiže u dolini Duri u pokrajini Vavilonskoj.

2 Kralj Navuhodonosor naredi da se saberu knezovi, upravitelji i namesnici, velike sudije, rizničari, pravoznanci, sudije i svi činovnici pokrajina da prisustvuju osvećenju kipa koji beše podigao kralj Navuhodonosor.

3 Tada se knezovi, upravitelji i namesnici, veliki sudije, rizničari, pravoznanci, sudije i svi činovnici pokrajine skupiše za osvećenje kipa koji beše podigao kralj Navuhodonosor. Oni stadoše pred kipom koji beše podigao Navuhodonosor.

4 Glasnik povika glasno: Evo zapovesti koja vam se daje: Narodi, plemena, ljudi svih jezika!

5 Kada čujete zvuk trube svirale, gitare, harfe, psaltira, roga i svih vrsta muzičkih instrumenata, vi ćete popadati i poklonićete se zlatnom kipu koji podiže kralj Navuhodonosor.

6 Ko ne padne i pokloni se taj će onog istog časa biti bačen u peć užarenu.

7 Zato u času kad čuše zvuk trube, svirale, gitare, harfe, psaltira, roga i svih vrsta muzičkih instrumenata, svi narodi, plemena i ljudi svih jezika popadaše i pokloniše se zlatnom kipu koji podiže kralj Navuhodonosor.

8 Tom prilikom i u to vreme neki Haldeji dođoše i tužiše Jevreje.

9 Progovoriše i rekoše kralju Navuhodonosoru: Da si do veka živ, kralju!

10 Ti si dao zapovest da svaki koji čuje zvuk trube, svirale, gitare, harfe, psaltira, roga i svih vrsta muzičkih instrumenata, ima da padne i da se pokloni zlatnome kipu,

11 a ko ne padne ipokloni se da se baci u peć užarenu.

12 A ima nekih Judeja kojima si ti dao upravu pokrajine Vavilonske, Sedrah, Misah i Avdenago, koji ne haju za te, oni ne služe tvojim bogovima i ne klanjaju se zlatnom kipu koji si ti podigao.

13 Tada Navuhodonosor, gnevan i ljut, zapovedi da dovedu Sedraha, Misaha i Avdenaga. I ti ljudi behu dovedeni pred kralja.

14 Navuhodonosor progovori i reče im: Je li to namerno da vi, Sedraše, Misaše i Advenago ne služite mojim bogovima i ne klanjate se zlatnom kipu koji podigoh?

15 Sad pazite, i kad čujete glas trube, svirale, gitare, harfe, psaltira, roga i svih vrsta muzičkih instrumenata, da padnete i da se poklonite kipu koji podigoh. Ako se ne poklonite vi ćete onog istog časa biti bačeni u peć užarenu. A koji je bog koji će vas izbaviti iz mojih ruku?

16 Sedrah, Misah i Avdenago odgovoriše kralju Navuhodonosoru. Nije potrebno da ti na to odgovorimo.

17 Evo Bog naš, kome mi služimo može nas izbaviti iz peći užarene, i on će nas izbaviti iz tvojih ruku, kralju.

18 A i da ne bi, znaj, kralju, da nećemo služiti bogovima tvojim, i da se nećemo pokloniti zlatnom kipu koji si ti podigao.

19 Na to se Navuhodonosor napuni gneva, i lice mu se promeni okrenuvši svoj pogled na Sedraha, Misaha i Avdenaga. On opet progovori i zapovedi da se užari peć sedam puta više no što je trebalo.

20 Zatim zapovedi nekolicini od najjačih vojnika svoje vojske da svežu Sedraha, Misaha i Avdenaga i da ih bace u peć užarenu.

21 Ti ljudi behu svezani u njihovim dolamama, sa njihovom obućom i ostalim njihovim haljinama i bačeni u peć užarenu.

22 Kako zapovest kraljeva beše stroga a peć preko mere užarena, plamen ubi one ljude koji behu bacili Sedraha, Misaha i Avdenaga.

23 I ta tri čoveka, Sedrah, Misah i Avdenago padoše svezani u peć užarenu.

24 Tad se kralj Navuhodonosor zaprepasti, i naglo usta. On progovori i reče svojim savetnicima: Ne bacismo li tri čoveka vezana u oganj? Oni odovoriše kralju: Da, kralju!

25 On nastavi i reče: Pa dobro, a ja vidim četiri čoveka bez veza koji idu po vatri, i ništa im ne udi; a lik četvrtog čoveka izgleda kao lik sina Božjega.

26 Zatim se Navuhodonosor približi k otvoru peći užarene i progovorivši reče Sedraše, Misaše i Avdenago, služitelji Boga Svevišnjega iziđite i dođite! I Sedrah, Misah i Avdenago iziđoše iz ognja.

27 Knezovi, upravitelji, namesnici i kraljevi savetnici sabraše se; oni videše da oganj nije mogao ništa telu tih ljudi, da im se kosa na glavi ne opali, niti su im haljine oštećene i da zadah od dima ne prionu uz njih.

28 Navuhodonosor uze reč i reče: Da je blagosloven Bog Sedrahov, Misahov i Avdenagov, koji posla anđela svoga i izbavi sluge svoje koje se u nj pouzdaše, i koji voleše da ne poslušaju zapovest kraljevu nego da služe i poklone se drugom bogu osim svoga Boga.

29 Evo sad zapovesti koju izdajem: Svaki čovek kog mu drago plemena i naroda, koji bi pohulio na Boga Sedrahova, Misahova i Avdenagova biće isečen, i kuća će mu se u smetlište pretvoriti, jer nema drugog Boga koji bi mogao izbaviti kao on što to može.

30 Tada kralj uzvisi Sedraha, Misaha i Avdenaga u pokrajini Vavilona.

Glava 4.[uredi]

1 Kralj Navuhodonosor svim narodima i plemenima i svim ljudima svih jezika koji su po svoj zemlji da vam se da mir u izobilju.

2 Učinilo mi se da je dobro da objavim znamenje i čudesa koja mi je učinio Bog Svevišnji.

3 Velika li su znamenja njegova! Silna li su čudesa njegova! Kraljevstvo je njegovo kraljevstvo večno i vlast njegova od kolena na koleno postoji.

4 Ja Navuhodonosor, mirno življah u domu svome i srećan bejah u dvoru svome.

5 Ja usnih san koji me uplaši; misli koje saletahu na me na postelji mojoj i viđenja duha moga uznemiriše me.

6 Ja zapovedih da se preda me dovelu svi mudraci Vavilonski da mi tumače san.

7 Tada dođoše mudraci, zvezdari, Haldeji i vrači. Ja im kazah san, ali mi ga oni ne mogoše tumačiti.

8 Najposle dođe preda me Danilo, prozvan po imenu Boga moga Valtasar, koji ima u sebi duh svetih bogova. Ja mu kazah san:

9 Valtasare, poglavico mudraca, koji imaj, - ja to znam -, duh svetih bogova u sebi, i kome nikakva tajna nije sakrivena, tumači mi viđenja koja sam u snu imao.

10 Evo viđenja duha moga. Dok ležah na postelji svojoj. Ja pogledah, i gle, usred zemlje bejaše drvo vrlo veliko.

11 To drvo beše postalo veliko i jako. Vrh mu dopiraše do neba i viđaše se s krajeva cele zemlje.

12 Lišće mu beše lepo i rod obilan. Ono nošaše hrane za ceo svet, zverje poljsko odmaraše se u hladu njegovom, a na granama njegovim stanovahu ptice nebeske, i od njega se hranjaše svako živo stvorenje.

13 U viđenjima duha svoga, koja imah na postelji svojoj, ja pogledah, i gle, jedan od onih koji bdiju i koji su sveti siđe s neba.

14 On povika silno i reče: Obarajte drvo i okrešite mu grane; pokidajte mu lišće i razmetnite mu rod; neka pobegnu zveri ispod njega i ptice s grana njegovih.

15 Ali ostavite mu u zemlji panj sa žilama, i svežite ga verigama gvozdenim i bakrenim u travi poljskoj. Neka ga kvasi rosa s neba i nek mu je trava poljska deo sa zverima.

16 Izvadiće mu se srce ljudsko, i daće mu se srce životinjsko, i preko njega će proći sedam vremena.

17 Ovu su presudu izrekli oni koji bdiju, ovo je rešenje naredba svetih, da bi poznali živi da Svevišnji vlada nad kraljevstvom ljudi, da ga on daje kome hoće, i uzvisuje na njemu najnižega između ljudi.

18 To je san koji imah ja, kralj Navuhodonosor. A ti, Valtasare, reci mi što on znači, jer mi svi mudraci kraljevstva moga ne mogu to kazati; a ti to možeš, jer ti imaš u sebi duh svetih bogova.

19 Tada Danilo, prozvan Valtasar, osta neko vreme začuđen, i misli ga njegove zbunjivahu. Kralj nastavi, i reče: Da te ne zbune, Valtasare, san i tumačenje njegovo! I Valtasar odgovori: Gospodaru, taj san bio za neprijatelje tvoje, a značenje njegovo za protivnike tvoje!

20 Drvo koje si video, koje beše postalo veliko i jako, čiji vrh dopiraše do neba a viđaše se sa svih krajeva zemlje;

21 to drvo čije je lišće bilo lepo i rod obilan, koje nošaše hrane ceo svet, pod kojim stanovaše zverje poljsko a na granama mu seđahu ptice nebeske,

22 to si ti, kralju, koji si postao velik i silan, čija je veličina rasla i koji si se do neba uzdigao, i čija se vlast širi do krajeva zemlje.

25 Kralj je video jednoga od onih koji bdiju i koji su sveti, gde silazi s nebesa i reče: Oborite to drvo i potrite ga; ali mu ostavite panj sa žilama u zemlji i svežite ga verigama od gvožđa i od bakra u travi poljskoj; neka ga kvasi rosa s neba i nek mu je deo sa zverjem poljskim, dok sedam vremena ne prođe preko njega.

24 A evo tumačenja, kralju, evo suda Svevišnjega koji će se na mom gospodaru, kralju, izvršiti:

25 Bićeš prognan između ljudi, sa zverima ćeš poljskim živeti, i daće ti se, kao i govedima, trava, da je jedeš; rosa će te nebeska kvasiti, i sedam će vremena preći preko tebe dokle poznaš da Svevišnji vlada kraljevstvom ljudskim i daje ga kome hoće.

26 Naredba da se ostavi panj sa žilama od drveta znači da će ti kraljevstvo ostati kad priznaš da onaj koji vlada jeste na nebesima.

27 Zato, kralju, nek ti se dopadne moj savet! Oprosti se greha svojih čineći pravo, i bezakonja svojih, smilujući se nevoljnima, i sreća će tvoja moći da se produlji.

28 Sve se to ispuni na kralju Navuhodonosoru.

29 Posle dvanaest meseca, šetajući se po kraljevskom dvoru u Vavilonu,

30 kralj progovori i reče: Nije li ovo Vabilon veliki, koji sam ja sazidao kao kraljevsku prestonicu, silom moći svoje a za slavu veličanstva svoga?

31 Još beše reč u ustima kraljevim, kada glas siđe s neba: Znaj, kralju Navuhodonosore, da će ti se oteti kraljevstvo.

32 Bićeš prognan između ljudi i zivećeš sa zverjem poljskim, hraniće te travom kao goveda, i sedam će vremena proći preko tebe dok ne poznaš da Svevišnji vlada kraljevstvom ljudi, i da ga on daje kome hoće.

33 Tog istog časa ispuni se ta reč na Navuhodonosoru. On bi prognan između ljudi, i jede travu kao goveda; rosa nebeska kvasi mu telo dok mu kosa ne naraste kao pera u orla i nokti kao u ptica.

34 Posle tog vremena, ja Navuhodonosor, podigoh oči k nebu i um moj vrati mi se. Ja blagoslovih Svevišnjega, hvalih i slavih onoga koji večno živi, čija je vlast večna i kraljevstvo od kolena na koleno.

35 Svi stanovnici zemlje ništa su prema njemu. On radi što hoće s vojskom nebeskom i sa stanovnicima zemlje, nikog nema koji bi ruci njegovoj odoleo, i koji bi mu rekao: Šta radiš?

30 U to vreme vrati mi se um; i vratiše se slava kraljevstva moga, veličanstvo moje i svetlost moja; potražiše me savetnici i velikaši moji: ja se vratih na svoje kraljevstvo i moć se moja učvrsti.

37 Sad ja, Navuhodonosor, hvalim, slavim i uzvisujem kralja nebesa, čija su sva dela istinita i čiji su putevi pravedni, i koji može oboriti one koji ponosito hode.

Glava 5.[uredi]

1 Kralj Valtasar priredi veliku gozbu hiljadi velikaša svojih, i pi vino pred njima.

2 Napivši se vina, Valtasar, zapovedi da se donese posuđe zlatno i srebrno koje Navuhodonosor, otac njegov, beše odneo iz hrama Jerusalimskoga, da iz njih piju kralj, velikaši njegovi, žene njegove i inoče njegove.

3 Tad donesoše zlatne pehare koji behu odnešeni iz doma Gospodnjega u Jerusalimu; i kralj i velikaši njegovi, žene njegove i inoče njegove služiše se njima da iz njih piju.

4 Oni piše vino i hvališe bogove od zlata i od srebra, od bakra, od drveta i od kamena.

5 U taj čas pojaviše se prsti jedne čovečje ruke koji pisahu po uglačanom zidu od kraljevskoga dvora, iza svećnjaka. Kralj vide tu ruku koja pisaše.

6 Tad se kralju promeni boja lica, i misli ga njegove uznemiriše; zglobovi leđa njegovih zadrhtaše i kolena mu udarahu jedno o drugo.

7 Kralj povika glasno da mu se dovedu zvezdari, Haldeji i gatari, i kralj progovori i reče mudracima Vavilonskim: Ko pročita ovo pismo i protumači mi ga, taj će se obući u skerlet, nosiće zlatan lanac o vratu i biće treći gospodar u kraljevstvu.

8 Tada uđoše svi mudraci kraljevi: ali oni ne mogoše pročitati pismo niti protumačiti kralju.

9 Tad se kralj Valtasar vrlo zaprepasti, lice mu promeni boju, i velikani se njegovi uplašiše.

10 Na reči kralja i velikaša njegovih, kraljica uđe u dvoranu gde je bila gozba i ovako progovori: Kralju, da si doveka živ! Da te ne uznemiruju misli tvoje, i da lice tvoje ne menja boje!

11 Ima u kraljevstvu tvome jedan čovek u kome je duh svetih bogova; i u vreme oca tvoga nađe se u njega pronicavost, razum i mudrost kao mudrost bogova. Zato ga kralj Navuhodonosor, otac tvoj, postavi glavarem mudraca, zvezdara, Haldeja, i vrača,

12 jer se kod njega, kod Danila, kome kralj predenu ime Valtasar, nađe jači duh, znanje i mudrost, moć i tumačenje snova, pogađanja tajni, i rešavanja zagonetaka. Neka se, dakle, pozove Danilo, i on će to protumačiti.

13 Tada Danilo bi doveden pred kralja. Kralj progovori i reče Danilu: Jesi li ti taj Danilo, rob Judejin, koga kralj, otac moj, dovede iz Judeje?

14 Čuh za tebe da je duh svetih bogova u tebi, i da se u tebi nađe bistrina, razum i mudrost velika.

15 Sad su dovedeni preda me mudraci i zvezdari, da pročitaju ova pisma i da mi ih protumače, ali mi oni ne mogoše tumačiti te reči.

16 Čuh za tebe da možeš dati tumačenja, i da možeš da rešavaš zagonetke, a sad ako možeš pročitati i tumačiti mi ova pisma, bićeš obučen u skerlet, nosićeš zlatan lanac o vratu i bićeš treći gospodar u kraljevstvu.

17 Danilo odgovori pred kraljem: Drži ti za sebe darove svoje i daj drugome poklone svoje, a ja ću isto pročitati kralju i protumačiti mu pisma.

18 Bog Svevišnji beše dao kralju Navuhodonosoru, ocu tvome, kraljevstvo, veličinu, slavu i čast,

19 i s veličine koju mu on dade, svi narodi i plemena i ljudi svih jezika drhtahu pred njim i bojahu ga se. Kralj činjaše da se ubiju oni koje je hteo i ostavljaše u životu koga je hteo, uzvisivaše koga je hteo i ponizivaše koga je hteo.

20 Ali kad se srce njegovo osili i duh se njegov ukruti od besa, on bi oboren s kraljevskog prestola svoga, i ote mu se slava.

21 On bi prognan izmeđ' ljudi, srce njegovo posta kao srce u zveri, i stan mu bi s divljim magarcima; hraniše ga travom kao goveda, i rosa nebeska kvasi mu telo, dok ne pozna da Bog Svevišnji vlada kraljevstvom ljudi i da ga on daje kome hoće.

22 A ti Valtasare, sine njegov, nisi ponizio srce svoje, ma da si sve to znao.

23 Ti si se podigao na Gospoda nebesa; pehari doma njegova behu doneti preda te, i vi piste iz njih vino, ti i velikaši tvoji, žene tvoje i inoče tvoje, i ti si hvalio bogove od srebra i od zlata, od bakra, od gvožđa, od drveta i od kamena, koji ne vide, koji ne čuju, i koji ništa ne znaju; i ti nisi slavio Boga u čijoj su ruci dah tvoj i svi putevi tvoji.

24 Zato on posla ruku koja je napisala ova pisma.

25 Evo pisma napisanog: Mene, Mene, Tekel, Ufarsin.

26 I evo tumačenja tih reči: Mene: izbrojio je Bog tvoje kraljevstvo, i kraj mu odredio.

27 Tekel: Izmeren si na merila i našao si se lak.

28 Feres: razdeliće ti se kraljevstvo i daće se Miđanima i Persijancima.

29 Tada Valtasar dade zapovest i obukoše Danila u skerlet, metnuše mu zlatan lanac oko vrata, i proglasi se da će on imati treće mesto u vladi kraljevstva.

30 Te iste noći bi ubijen Valtasar, kralj Haldeja.

31 I Darije, Miđanin, preuze kraljevstvo u šezdeset drugoj godini svoga života.

Glava 6.[uredi]

1 Darije nađe za dobro da postavi nad kraljevstvom sto i pedeset knezova da budu u svemu kraljevstvu.

2 Na čelu im behu tri starešine, od kojih jedan beše Danilo, da im knezovi dadu dadu račun, da ne bi kralj nikakvu štetu pretrpeo.

3 Danilo nadvisivaše i starešine i knezove, jer u njemu beše veći duh, i kralj nameravaše da ga postavi nad celim kraljevstvom.

4 Tada starešine i knezovi gledaše da nađu priliku da optuže Danila za poslove kraljevstva. Ali oni ne mogoše da nađu nikakvu priliku, ni bilo koju stvar za koje bi mogli da mu zamere, jer je on bio veran, te se u njega ne nađe ni pogreške ni mane.

5 I ti ljudi rekoše: Nećemo naći nikakve prilike na tog Danila, ako je ne nađemo u zakonu Boga njegova.

6 Zatim požuriše starešine i knezovi ka kralju i rekoše mu ovako: Darije, kralju, da si živ doveka!

7 Sve starešine kraljevstva, upravitelji, knezovi namesnici i savetnici mišljenja su da se proglasi kraljevska naredba, sa strogom zabranom, da koji bi god za trideset dana upravio molitve kome bogu ili čoveku osim tebe, taj ima da se baci u jamu lavovsku.

8 A sad, kralju, potvrdi zabranu i napiši naredbu, da se ne bi mogla opozvati, po zakonu Midijskom i Persijskom koji se ne može menjati.

9 I kralj Darije napisa naredbu i zabranu.

10 Kada Danilo sazna da je napisana naredba, povuče se u svoj dom, čiji su prozori gornje sobe bili otvoreni prema Jerusalimu; i tri puta na dan on klečaše, moljaše se i davaše hvalu svome Bogu kao što je i pre to činio.

11 Tada oni ljudi požuriщe da uđu kod njega, i nađoše Danila koji je molio i prizivao svoga Boga.

12 Zatim otidoše ka kralju, i rekoše mu odnosno kraljevske zabrane: Nisi li ti napisao naredbu da ko bi god za trideset dana upravio molitve kome bogu ili čoveku osim tebe, taj ima da se baci u jamu lavovsku? Kralj odgovori: Tako je po zakonu Midijskom i Persijskom koji se ne može menjati.

13 Oni opet progovoriše i rekoše kralju: Danilo jedan od robova Judinih, ne haje za te kralju, ni za zabranu koju si napisao i on čini svoju molitvu tri puta na dan.

14 Kralj se ožalosti kad to ču, te naumi da izbavi Danila i truđaše se do zalaska sunca da ga izbavi:

15 Ali ti ljudi navališe kod kralja i rekoše mu: Znaj kralju, da zakon Midski i Persijski zahteva da svaka zabrana i svaka naredba koju je kralj potvrdio bude nepromenjiva.

16 Tada kralj naredi da odvedu Danila i da ga bace u jamu lavovsku. I kralj uze reč i reče Danilu: Neka te izbavi Bog tvoj kome ti ustrajno služiš!

17 Tad donesoše kamen koji metnuše na otvor od jame, i kralj ga zapečati svojim prstenom i prstenom svojih knezova da se ništa za Danila ne promeni.

18 Kralj otide u svoj dvor, on provede noć, a da ništa ne jede, on ne pusti k sebi inoče, i ne može zaspati.

19 Kralj usta rano u jutro, u zoru, i požuri k jami lavovskoj.

20 Približujući se jami, on zazva Danila žalosnim glasom. Kralj progovori i reče: Danilo, Danilo, služitelju Boga živoga, može li te Bog tvoj kome predano služiš, izbaviti od lavova?

21 I Danilo reče kralju: Da si doveka živ, kralju!

22 Bog moj posla anđela svoga i zatvori usta lavovima, koji mi ne učiniše zla; jer se nađoh čist pred njim, a ni tebi, kralju, ne učinih zla.

23 Tad se kralj mnogo obradova i zapovedi da se Danilo izvadi iz jame, i ne nađe se na njemu rane, jer se on pouzda u Boga svoga.

24 Kralj naredi da se dovedu ljudi koji bejahu tužili Danila, i da se bace u jamu lavovsku: oni, i deca njihova i žene njihove, i pre no što dođoše do dna jame, lavovi ih zgrabiše i sve im kosti izlomiše.

25 Posle toga kralj Darije pisa svim narodima i plemenima i ljudima svih jezika koji življahu na svoj zemlji: Da vam se umnoži mir!

26 Zapovedam da se u celome kraljevstvu mome svaki boji i plaši Boga Danilova, jer je on Bog živi koji u večnosti postoji; kraljevstvo se njegovo neće nikada uništiti, i vlast će njegova za uvek ostati.

27 On izbavlja i spasava, i čini znake i čudesa na nebu i na zemlji. On je izbavio Danila od sile lavovske.

28 Danilo napredova za kraljevanja Darijeva i za kraljevanja Kira, Persijanca.

Glava 7.[uredi]

1 Prve godine Valtasara, kralja Vavilonskoga usni Danilo san i ugleda viđenja duha svoga dok ležaše na postelji svojoj. Zatim on napisa san i pripovedi glavne stvari.

2 Danilo poče i reče: Ja pogledah u viđenju svome noćnome, i gle, četiri vetra nebeska udariše na veliko more.

3 I četiri velike zveri iziđoše iz mora, svaka drukčija.

4 Prva bejaše kao lav i imaše krila orlovska; ja gledah dokle joj se krila ne iščupaše; ona se podiže sa zemlje i stade na noge kao čovek, i dade joj se srce ljudsko.

5 I, gle, druga zver kao medved stade s jedne strane, ona imaše tri rebra u ustima među zubima, i govoraše joj se: Ustani, jedi mnogo mesa.

6 Zatim pogledah i gle, opet druga beše kao leopard i imaše na leđima četiri krila kao ptica; ta zver imaše četiri glave, i njojzi se dade vlast.

7 Zatim pogledah u svojim noćnim viđenjima, i gle, tu beše i četvrta zver, strašna, užasna i neobično jaka. Ona imaše velike zube gvozdene, ona jeđaše, lomljaše i gažaše nogama ono što ostajaše, ona beše drukčija od svih pređašnjih zveri i imaše deset rogova.

8 Ja posmatrah rogove i gle, drugi mali rog izraste među njima i tri prva roga iščupaše se pred njim. I gle, on imaše oči kao oči čovečje i usta koja drsko govorahu.

9 Ja pogledah dok se postavljahu prestoli. I starešina dana sede. On imaše haljinu belu kao sneg i kosa na glavi njegovoj beše kao čista vuna; presto njegov beše kao plamen ognjeni, a točkovi mu kao razgoreo oganj.

10 Reka ognjena tecijaše i izviraše ispred njega. Hiljade hiljada služitelja služaše mu i deset hiljade hiljada stajahu pred njim. Sudije sedoše, i knjige se otvoriše.

11 Tada pogledah, zbog drskih reči koje govoraše onaj rog, i dok gledah, zver bi ubijena, i telo joj se uništi, predano ognju da izgori.

12 Ostalim zverima oduze se vlast, ali im se produži život do nekog roka.

13 Ja pogledah u mojim noćnim viđenjima i gle, na oblacima nebeskim dođe neko kao sin čovečji. On pristupi k starešini dana i približi se k njemu.

14 Njemu se dade vlast, slava i kraljevstvo, i njemu služahu svi narodi i sva plemena, i ljudi svih jezika. Njegova je vlast, vlast večna koja neće proći i njegovo kraljevstvo neće nikada prestati.

15 Meni, Danilu, prenemože duh moj u meni, i viđenja duha moga zbuniše me.

16 Pristupih k jednome od onih koji stajahu onde i upitah ga šta beše istina u svim tim stvarima. On mi to reče, i dade mi tumačenje:

17 Ove četiri velike zveri su četiri kralja, koji će se uzdignuti na zemlji;

18 ali će cveci Svevišnjega preuzeti kraljevstvo za večnost, za uvek.

19 Zatim zaželeh znati istinu o četvrtoj zveri koja beše drukčija od ostalih, koja beše neobično strašna i imaše zubi gvozdene i nokte bakrene, i jeđaše i lomljaše, i nogama gažaše ono što ostajaše,

20 i o deset rogova koje imaše na glavi, i o drugom koji izraste, a tri otpadoše pred njim, o tom rogu koji imaše oči i usta koja drsko govorahu, a beše po izgledu veći od ostalih.

21 Ja videh da taj rog ratovaše sa svecima i nadvlađivaše ih,

22 dok ne dođe starešina dana i dade pravo svecima Svevišnjega, te dođe vreme da sveci preuzmu kraljevstvo.

23 On mi ovako reče: Četvrta zver biće četvrto kraljevstvo na zemlji, različito od svih kraljevstava i koje će proždirati svu zemlju i pogaziće i satrće je.

24 Deset rogova jesu deset kraljeva koji će nastati iz toga kraljevstva, a posle njih nastaće drugi i on će biti drukčiji od pređašnjih i pokoriće tri kralja.

25 On će izgovoriti reči protiv Svevišnjega, on će tlačiti svece Svevišnjega, i pomišljaće da promeni vremena i zakone, i sveci će mu se predati u ruke za jedno vreme, za vremena i za pola vremena.

26 Pa će doći sud, i oduzeće mu se vlast, koja će se zatrti i uništiti za uvek.

27 Kraljevstvo, vlast i veličanstvo svih kraljevstava pod nebom daće se narodu svetaca Svevišnjega. Njegovo je kraljevstvo, kraljevstvo večno, i svi će vladaoci njemu služiti i njemu se pokoriti.

28 Tu prestaše reči. Mene, Danila, vrlo uznemiriše misli moje, ja promenih boju lica i sačuvah te reči u srcu svome.

Glava 8.[uredi]

1 Treće godine kraljevanja kralja Valtasara pokaza se meni Danilu viđenje posle onoga koje mi se pre pokaza.

2 Kad mi se pokaza to viđenje činilo mi se je da sam u Susanu, u prestonici, u pokrajini Elamskoj. U viđenju ja se nađoh kod reke Ulaj.

3 Podigoh oči i pogledah, i gle, kraj vode stajaše jedan ovan koji imaše rogove. Ti rogovi bejahu visoki, ali jedan beše viši od drugoga, i taj viši naraste posle.

4 Videh ovna gde bode na zapad, na sever i na jug, nijedna zver mu ne mogaše odoleti, i ne beše nikoga koji bi izbavljao žrtve njegove od njega, nego je on činio sve što je hteo i postao silan.

5 Kako ja to pažljivo posmatrah, gle iziđe jedan jarac od zapada i prohodi svu površinu zemlje, a da se ne doticaše zemlje. Taj jarac imaše jedan veliki rog među očima.

6 On dođe do ovna koji imaše dva roga, a koga bejah video kraj vode, i potrča na nj svom silom svojom.

7 Videh ga kako dođe do ovna i razgnevi se na nj udari ovna te mu slomi oba roga, a ovan ne imade sile da mu odoli. On ga obori na zemlju i pogazi ga, i ne nađe se niko da izbavlja ovna od njega.

8 Japac posta vrlo moćan; ali kad on osili, slomi mu se veliki rog, i mesto njega narastoše četiri velika roga prema četiri vetra nebeska.

9 Iz jednoga od njih iziđe jedan rog malen koji naraste vrlo velik prema jugu i istoku i prema zemlji lepote.

10 On naraste sve do vojske nebeske, i obori na zemlju neke od te vojske i od zvezda, i pogazi ih.

11 On naraste sve do vojvode te vojske i uze mu žrtvu vazdašnju i obori stan svetilišta njegova.

12 Vojska mu se preda zajedno sa žrtvom vazdašnjom za greh, i rog obori Istinu na zemlju, i uspe u delima svojim.

13 Tada čuh jednog sveca koji govoraše i drugi svetac reče onom svecu koji govoraše: Kad će se ispuniti viđenje vazdašnje žrtve i greha pustošnika? I dokle će se gaziti svetilište i vojska?

14 I on mi reče: Do dve hiljade i tri stotine večeri i jutra; pa će se svetilište očistiti.

15 Dok ja Danilo imah ovo viđenje i nastojah da ga razumem, gle, stade neko preda me koji izgledaše kao čovek.

16 i ja čuh glas čovečji koji povika isred Ulaja, i reče: Gavrilo tumači ovome viđenje.

17 On dođe gde ja stajah, i kad on dođe ja se uplaših, i padoh na lice svoje. On mi reče: Pazi, sine čovečji, jer je ovo viđenje za vreme kad će biti kraj.

18 Dok mi on govoraše ja bejah preneražen, licem na zemlji. On me se dotače i ispravi me i ja stadoh na mestu na kome sam bio.

19 Pa mi reče: Evo ja ću kazati šta će biti na kraju gneva, jer ima određeno vreme kad će biti kraj.

20 Ovan što si video, koji ima dva roga, to su kraljevi Midski i Persijski.

21 Jarac je kralj Javanski. Veliki rog među očima to je prvi kralj.

22 Četiri roga koji izbiše na mesto izlomljenog roga, to su četiri kraljevstva koja će nastati iz tog naroda, ali koja neće imati toliku silu.

23 Na kraju njihovog kraljevanja, kad bezakonici navrše meru, nastaće kralj drzak i lukav.

24 Njegova će moć rasti, ali ne od same sile njegove. On će strašno pustošiti, uspeće u delima svojim, uništiće silnike a i narod svetaca.

25 Zbog uspeha svojih i sreće lukavstava svojih imaće bes u srcu, pogubiće mnoge ljude koji življahu u miru i ustaće na poglavara od poglavara; ali će se on razbiti bez napora ičije ruke.

26 A viđenje večera i jutara istina je. Ali ti zapečati to viđenje, jer je za daleke dane.

27 Ja Danilo zanemogoh i bolovah nekoliko dana; zatim ustah i radih poslove kraljeve. Bejah zabrinut s tog viđenja, ali niko ne dozna za to.

Glava 9.[uredi]

1 Prve godine Darija, sina Asvirova, od plemena Midskog, koji se zakralji nad kraljevstvom Haldeja,

2 prve godine kraljevanja njegova, ja, Danilo, videh iz knjiga da je trebalo da prođe sedamdeset godina razvalinama Jerusalimskim, prema broju godina koje Gospod beše rekao Jeremiji proroku.

Z Ja okrenuh lice svoje ka Gospodu da ga tražim molitvama i molbama, posteći i uzimajući kostret i pepeo.

4 Ja se pomolih Gospodu, Bogu svome, i rekoh ovu ispovest: Gospode, Bože veliki i strahoviti, ti koji držiš savez svoj i koji činiš milost onima koji te ljube i drže zapovesti tvoje!

5 Zgrešismo mi i zlo činismo, bili smo zli i buntovni, i odstupismo od zapovesti tvojih i od zakona tvojih.

6 Ne slušasmo sluga tvojih proroka, koji govoriše u ime tvoje kraljevima našim, poglavicama našim i ocima našim i svemu narodu zemlje.

7 Tebi, Gospode, pripada pravda a nama sram na licu, kako je danas ljudima Jude i Jerusalima i svim Izrailjcima, koji su blizu i koji su daleko po svim zemljama kuda si ih razagnao za neverstva kojim ti oni zgrešiše.

8 Gospode, nama je sram na licu, kraljevima našim, poglavicama našim i ocima našim, jer ti zgrešismo.

9 U Gospoda je, Boga našega, milosrđe i praštanje, jer se mi odmetnusmo od njega.

10 Ne slušasmo glas Gospoda, Boga svoga, da hodimo po zakonima njegovim, koje nam je on dao preko sluga svojih, proroka.

11 Sav Izrailj prestupi zakon tvoj i odstupi, da ne sluša glasa tvoga. Zato se izliše na nas prokletstva i kletve napisane u zakonu Mojsija, sluge Božjega, jer zgrešismo, Bogu svome.

12 On ispuni reči svoje, koje je govorio za nas i za poglavice naše, koji su vladali nad nama, pustivši na nas zlo veliko, koje ne bi pod celim nebom kao što bi u Jerusalimu.

13 Kao što je pisano u zakonu Mojsijevom, sve to zlo dođe na nas, i opet se ne molismo Gospodu, Bogu svome da bismo se vratili od bezakonja svoga i pazili na istinu tvoju.

14 Gospod je čuvao to zlo i navede ga na nas; jer je pravedan Gospod, Bog naš, u svim delima svojim jer ne slušasmo glas njegov.

15 I sad, Gospode, Bože naš, koji si izveo narod svoj iz zemlje egipatske rukom krepkom i stekao si sebi ime, kako je ono danas; zgrešismo, bezdušnici besmo.

16 Gospode, po velikom milosrđu svome odvrati gnev svoj i jarost svoju od grada svoga Jerusalima, od svete gore svoje. Jer sa greha naših i s bezakonja otaca naših Jerusalim i tvoj narod postadoše sramotni kod svih onih koji su oko nas.

17 Sada, dakle, poslušaj, Bože naš, molitvu sluge svoga i molbe njegove i obasjavaj licem svojim opustelo svetilište svoje, Gospoda radi.

18 Bože moj, prigni uho svoje i čuj; otvori oči svoje i vidi pustoš našu i grad na koji je prizivano ime tvoje, jer ne po pravdi svojoj, nego po velikoj milosti tvojoj, padamo pred tobom i molimo ti se.

19 Gospode, usliši, Gospode, oprosti, Gospode, pazi i delaj. Ne časi, radi svoje ljubavi, Bože moj, jer je tvoje ime prizvano na ovaj grad i na tvoj narod.

20 Ja još govorah, ja se moljah i ispovedah greh svoj i greh naroda svoga Izrailja, i padoh moleći se pred Gospodom, Bogom svojim, za svetu goru Boga svoga.

21 Još govorah, moleći se, kad čovek Gavrilo, koga videh pre u viđenju, doleti brzo i dotače me se o večernjoj žrtvi.

22 On me nauči, i govori sa mnom i reče: Danilo, sada iziđoh da otvorim razum tvoj.

23 U početku molitve tvoje iziđe reč, i ja dođoh da ti kažem, jer si mio i ljubljen. Slušaj reč, i razumi viđenje.

24 Sedamdeset je nedelja određeno tvome narodu i tvome gradu svetome da se svrši otpad i da se očisti bezakonje, da se dovede večna pravda, i da se zapečati viđenje i proroštvo, i da se pomaže Sveti nad Svetima.

25 Zato znaj i razumi: Odkad se objavi reč, da će se Jerusalim opet prezidati, do pomazanika, do vojvode, biće sedam nedelja, a za šezdeset i dve nedelje biće opet pograđeni trgovi i bedemi, ali u teško vreme.

26 A posle te šezdeset i dve nedelje biće pogubljen jedan pomazanik, i on neće imati naslednika. Narod će vojvode koji će doći razoriti grad i svetilište i kraj će mu biti kao s potopa; i određeno je da će pustošenje trajati do kraja rata.

27 On će utvrditi savez s mnogima za nedelju dana, a za polovinu nedelje ustaviće žrtvu i prinos. Pustošnik će najmrže stvari izvršiti dok se pustošenje koje namisli ne izlije na pustošnika.

Glava 10.[uredi]

1 Treće godine Kira, kralja Persijskoga objavi se reč Danilu koga zvahu Valtasar. Ta reč koja beše istinita javljaše veliku pogibiju. On pazi na reč i razume viđenje.

2 U to vreme ja Danilo bejah tri nedelje dana u žalosti.

3 Ne jedoh slatka jela, niti meso, ni vino ne uđe u moja usta, niti se mazah uljem dok se ne navršiše tri nedelje dana.

4 Dvadeset četvrtoga dana prvoga meseca bejah na obali velike reke Hidekela.

5 Podigoh oči svoje i pogledah, i gle, tu beše jedan čovek obučen u platno, koji je imao oko sebe pojas od čistoga ufaškoga zlata.

6 Telo mu beše kao hrisolit, a lice mu se svetljaše kao munja; oči mu bejahu kao lučevi zapaljeni, ruke i noge kao uglađen bakar, a zvuk reči njegovih kao glas velikoga mnoštva.

7 Ja Danilo imah to viđenje, a ljudi koji bejahu sa mnom ne videše ga, ali ih popade veliki strah, te pobegoše i sakriše se.

8 Ja ostah sam i videh to veliko viđenje. Nesta snage umeni, i lice mi promeni boju, i padoh u očajanje.

9 Ja čuh glas reči njegovih, i kako čuh glas reči njegovih, padoh onesvešćen licem na zemlju.

10 I, gle, ruka me se jedna dotače, podiže me na kolena moja i na dlanove moje,

11 i reče mi: Danilo, mili čoveče! Pazi na reči koje ću ti kazati i stani pravo, jer sam sada k tebi poslan. Kad mi reče tu reč, ja ustadoh dpxćyći.

12 On mi reče: Ne boj se, Danilo, jer prvoga dana, kad si upravio srce svoje da razumeš i da uniziš sebe pred Bogom svojim, tvoje reči behu uslišene, i ja dođoh radi tih reči tvojih.

13 Poglavar kraljevstva persijskoga staja mi nasuprot dvadeset i jedan dan, ali, gle, Mihailo, jedan od prvih knezova, dođe mi u pomoć. Tako ja ostah onde kod kraljeva Persijskih.

14 Ja dolazim da ti kažem šta će biti tvome narodu u toku vremena; jer se viđenje odnosi na to vreme.

15 Dok mi on govoraše te reči ja oborih oči svoje na zemlju i ćutah.

16 I gle, neko koji izgledaše kao sin čovečji dotače se usana mojih. Ja otvorih usta svoja, te progovorih i rekoh onome koji stajaše prema meni: Gospodaru moj, viđenje me ovo napuni straha, i ja sam svu snagu svoju izgubio.

17 Kako bi sluga gospodara moga mogao govoriti s gospodarem mojim? Jer sada ja više nemam snage, i ni daha ne osta u meni.

18 Tada onaj koji izgledaše kao čovek opet me se dotače i ohrabri me.

19 On reče: Ne boj se, mili čoveče, nek je mir s tobom!, budi srčan, budi srčan! Kako mi on govoraše, povrati mi se snaga, i ja rekoh: Neka govori gospodar moj, jer si me ukrepio.

20 On mi reče: Znaš li zašto sam došao k tebi? Sada ću se vratiti da ratujem na kneza Persijskoga. Zatim ću otići, i gle, doći će knez Javanski.

21 Ali hoću da znaš ono što je napisano u knjizi istine. Nema nikoga da mi pomogne protiv njega, osim Mihaila, kneza vašega.

Glava 11.[uredi]

1 I i ja prve godine Darija Miđanina bejah kod njega da mu pomognem i da ga podržim.

2 A sad ću učiniti da saznaš istinu. Evo, još će tri kralja biti u Persiji. Četvrti će sakupiti bogatstva više od svih ostalih; i kad postane moćan po bogatstvu svome, on će sve podignuti protiv Javanskoga kraljevstva.

3 Ali će se podignuti hrabar kralj koji će vladati silnom državom, i radiće što god bude hteo.

4 A kad se on podigne, njegovo će se kraljevstvo slomiti i razdeliće se u četiri vetra nebeska. Ono neće pripadati potomstvu njegovom, i neće biti moćno kao što je pre bilo, jer će se rastrgnuti i dopasti će drugima a ne njima.

5 Kralj će južni postati silan. Ali će jedan od knezova njegovih biti silniji od njega, i on će vladati, njegovo će vladanje biti moćno.

6 Posle nekoliko godina oni će se sroditi, i kći južnoga kralja doći će ka kralju severnome da povrati slogu. Ali ona neće sačuvati silu mišice njegove i niti će on niti će odoleti mišica njegova; nego će ona biti predana zajedno sa onima koji je budu doveli, s ocem svojim i sa onim koji u to vreme bude bio pomoć njezina.

7 Izdanak iz korena njezina podići će se na mesto njegovo. On će doći k vojsci, ući će u gradove kralja severnoga, raspolagaće njima po svojoj volji, i biće cilan.

8 On će i bogove njihove, i kipove njihove, i dragocenosti njihove zlatne i srebrne odneti u Egipat. Zatim će ostati nekoliko godina daleko od kralja severnoga.

9 I ovaj će krenuti na kralja južnog i vratiće se u svoju zemlju.

10 Sinovi će njegovi zaratiti i skupiće veliku vojsku. Jedan će od njih nastupiti, stupiće kao bujica, plaviće, pa će se vratiti, i oni će vojevati do grada južnoga kralja.

11 Kralj će se južni razdražiti, izići će i napašće kralja severnoga; podignuće veliko mnoštvo, i biće mu predana u ruke vojska kralja severnoga.

12 To će se mnoštvo osiliti i srce će se kraljevo poneti. On će hiljade oboriti, ali neće pobediti.

13 Jer će kralj severni opet doći i skupiće mnoštvo još veće od prvoga. Posle nekoliko godina on će se krenuti s velikom vojskom i s velikim bogatstvom.

14 U to vreme mnogi će yctati na kralja južnoga, i nasilni ljudi od tvog naroda podignuće se da se ispuni viđenje, i podleći će.

15 Kralj će severni napredovati, napraviće opkope i uzeće tvrde gradove. Vojska i izbranici kralja južnoga neće odoleti, neće imati snage da se odupiru.

16 Onaj koji krene na njega činiće šta bude hteo, i neće biti nikoga da mu se odupre, on će se ustaviti u zemlji lepote, potirući sve što mu pod ruke dođe.

17 On će hteti da dođe sa svim silama svoga kraljevstva i da uglavi mir s kraljem južnim, i dalje mu kćer svoju za ženu, da bi ga upropastio. Ali to neće biti, i on neće u tome uspeti.

18 On će se okrenuti na ostrva i mnoga će od njih osvojiti; ali će jedan vojvoda učiniti kraj sramoti koju on htede na njega baciti, i učiniće da ona na njega padne.

19 On će se zatim okrenuti na gradove svoje zemlje i pašće, i neće se više naći.

20 Onaj koji će doći na njegovo mesto poslaće nastojnika u najlepši deo kraljevstva, ali će se on za malo dana slomiti, i to neće biti ni s gneva ni s rata.

21 Na njegovo mesto doći će prezren čovek, koji neće imati kraljevske časti. On će se pojaviti usred mira, i ugrabiće kraljevstvo s lukavstvom.

22 Vojske, koje će kao bujice plaviti, utonuće pred njim, i biće uništene kao i jedan od knezova saveza.

23 Posle saveza s njim poslužiće se on podvalom, i napašće i nadvladaše s malo naroda.

24 Napašće usred mira u najplodnija mesta u zemlji, i učiniće ono što ni ocevi njegovi ni ocevi otaca njegovih ne učiniše. On će razdeliti plen, pljačku i blago; smišljaće planove protiv tvrđava, i to za neko vreme.

25 Na čelu silne vojske, uložiće on svoju moći i jarost protiv kralja južnoga. I kralj će južni primiti rat s velikom i silnom vojskom, ali on neće odoleti, jer će mu se činiti nevera.

26 Koji hranu njegovu jedu spremiće mu propast, vojska će njegova kao bujica plaviti i mnogo će mrtvih biti.

27 Dva će kralja o zlu misliti i za jednim će se stolom lagati. Ali to neće uspeti; jer će kraj doći u određeno vreme.

28 On će se vratiti u svoju zemlju s velikim bogatstvom; srce će njegovo biti protiv svetog saveza, on će protiv njega raditi, pa će se vratiti u svoju zemlju.

29 U određeno vreme opet će krenuti na jug; ali ovoga puta neće proći kao prvi put.

30 Lađe Kitejske će na nj doći, i on će se očajan natrag vratiti i, ljut na sveti savez, neće ostati miran, i na povratku upraviće pogled svoj na one koji budu napustili sveti savez.

31 Vojske će na njegovu zapovest doći; one će oskvrniti svetilište, grad, one će prekinuti žrtvu vazdašnju i podignuće gadost pustošnika.

32 On će laskanjem zadobiti izdajice saveza; ali narod koji poznaje Boga svoga ohrabriće se i delaće čvrsto,

33 i najrazumniji među njima naučiće narod. Biće ih koji će pasti od mača, od ognja, od ropstva i od pljačke za neko vreme.

34 U vreme kad budu padali dobiće malu pomoć, i mnogi će pristati s njima s dvoličenja.

35 Pašće i neki od razumnih, da bi se okušali, da se očiste i ubele za kraj, jer će kraju svoje vreme doći.

36 Kralj će učiniti ono što bude hteo; podignuće se i uzvisiće se iznad svakoga boga, i gadno će govoriti na Boga nad bogovima; i biće srećan dok se ne navrši gnev, jer će se izvršiti ono što je određeno.

37 On neće mariti ni za bogove otaca svojih, ni za božanstvo koje je radost žena, niti će za koga boga mariti, nego će se nad svima uzvisivati.

38 Ali će sa svog podnožja slaviti boga tvrđava, koga ne znaše oci njegovi, i tome bogu davaće čast zlatom, srebrom, dragim kamenjem i zakladama skupocenim.

39 On će s tuđim bogom vojevati na utvrđena mesta, zasipaće častima one koji ga budu priznali, daće im vlast nad mnogima, i za nagradu razdeliće im zemlje.

40 Pri kraju će se južni kralj sukobiti s njim. I kralj һe severni udariti na nj kao vihor s kolima i s konjanicima i s mnogim lađama, ući će u zemlju, juriće kao bujica i plaviće.

41 Ući će u zemlju lepote, i mnogi će padati; ali će se Edom, Moav i glavni od sinova Amonovih, izbaviti iz ruku njegovih.

42 On će rukom svojom na mnoge zemlje posegnuti, i zemlja egipatska neće umaknuti.

43 On će opleniti blago zlatno i srebrno i sve dragocenosti egipatske, i Livijani i Etiopljani ići će za njim.

44 Doći će glasovi i s istoka i sa severa da ga smetu, i on će izići s velikim gnevom da pogubi i zatre mnoge narode.

45 On će pazapeti šatore dvora svoga među morima prema slavnoj i svetoj gori; pa će doći k svome kraju, i nikomu neće pomoći.

Glava 12.[uredi]

1 U to će se vreme podignuti Mihailo, veliki knez, branič sinova naroda tvoga; i to će biti vreme teskobe, kako ga nije bilo od kako je naroda do tada. U to će vreme on izbaviti one od tvog naroda koji se nađu zapisani u knjizi.

2 Mnogi od onih koji spavaju u prahu zemaljskome probudiće se, jedni na život večni, a drugi na sramotu i prekor večni.

3 Koji su bili razumni sjajiće se kao svetlost nebeska i oni koji su narod pravdi učili sjajiće se kao zvezde uvek i doveka.

4 A ti, Danilo, drži u tajnosti ove reči i zapečati knjigu do dana kada dođe kraj. Mnogi će je tad pročitati i poznanje će se umnožiti.

5 Tad ja Danilo, ogledah, i gle, tu stajahu druga dva čoveka, jedan s jedne strane do obale rečne a drugi s druge strane od obale rečne.

6 Jedan od njih reče čoveku obučenome u platno, koji stajaše nad vodom rečnom: Kad će biti kraj ovim čudesima?

7 I ja čuh čoveka obučena u platno, koji stajaše nad vodom rečnom; on podiže desnicu svoju i levicu svoju k nebu, i zakle se onim koji u večnosti živi, da će sve ovo biti po vremenu, po vremenima i po pola vremena, i da će se sve to svršiti kad se sasvim skrši sila svetog naroda.

8 Ja čuh ali ne razumex; i rekoh: Gospodaru moj, kakav će biti kraj tih stvari?

9 On odgovori: Idi, Danilo, jer će se ove reči držati u tajnosti i zapečaćene do krajnjeg vremena.

10 Mnogi će se očistiti, ubeliti i iščistiti; zli će zlo učiniti, i ni jedan od bezdušnika neće razumeti, ali će razumni razumeti.

11 Od vremena kad se bude ukinula žrtva vazdašnja i postavi se gadost pustošnika, proši će hiljada dvesta i devedeset dana.

12 Blago onome koji pretrpi i dočeka hiljadu i tri stotine i trideset i pet dana!

13 A ti idi ka kraju svome; počivaćeš i bićeš na nogama za nasleđe svoje na kraju dana.