Biblija (Bakotić) : Jezdra

Izvor: Викизворник
BIBLIJA
Pisac: Lujo Bakotić


Glava 1.[uredi]

1 Prve godine Kira, kralja Persijskoga, da bi se ispunila reč koju Gospod izreče na usta Jeremijina, pobudi Gospod duh Kira, kralja Persijskoga, koji dade i usmeno i pismeno ovu objavu:

2 Ovako govori Kir, kralj Persijski: Gospod, Bog nebesa, dade meni sva kraljevstva zemlje, i dade mi zapovest da mu sazidam dom u Jerusalimu u Judi.

3 Ko je između vas od naroda njegovog? Neka je Bog njegov s njim i nek ide u Jerusalim u Judi, i neka zida dom Gospoda, Boga Izrailjeva, Boga koji je u Jerusalimu.

4 U svakom mestu gde ima ostataka naroda Gospodnjega, daće njima ljudi iz tih mesta srebra, zlata, stvari i stoke, sa dobrovoljnim prilozima za dom Božji u Jerusalimu.

5 Poglavice porodica Jude i Venijamina, sveštenici i Leviti i svi oni kojima Bog podiže duh, ustaše da idu da zidaju dom Gospodnji u Jerusalimu.

6 Svi oni koji bejahu okolo njih dadoše im stvari srebrne i zlatne i druge stvari, i stoke i dragocenosti osim svega onoga što dobrovoljno priložiše.

7 Kralj Kir vrati posuđe doma Gospodnjega koje kralj Navuhodonosor beše odneo iz Jerusalima i metnuo u dom svoga boga.

8 Kir, kralj Persijski izdade ih preko Mitridata, rizničara, koji ih predade Sasavasaru[1], knezu Jude.

9 A ovo im je broj: trideset zlatnih umivaonica, hiljada srebrnih umivaonica, dvadeset i devet noževa,

10 trideset zlatnih kupa, četiri stotine i deset kupa srebrnih drugog reda, hiljada komada drugog posuđa.

11 Svega zlatnih i srebrnih predmeta: pet hiljada i četiri stotine. Sve to ponese Sasavasar iz Vavilona u Jerusalim na povratku iz ropstva.

Glava 2.[uredi]

1 Evo ljudi koji se vratiše iz ropstva, koje Navuhodonosor, kralj Vavilonski, beše odveo kao roblje u Vavilon, i koji se vratiše u Jerusalim i u Judu, svaki u svoj grad.

2 Oni pođoše sa Zorovaveljom, Isusom, Nemijom, Serajom, Relajom, Mardohejom, Vilsanom, Misparom, Vigvajem, Reumom i Vanom.

3 Broj ljudi iz naroda Izrailjeva: Sinova Farosovih, dve hiljade sto i sedamdeset i dva;

4 sinova Sefatijinih, trista i sedamdeset i dva;

5 sinova Arahovih, sedam stotina i sedamdest i pet,

6 sinova Fat-Moaovih, od sinova Isusovih i Joavovih, dve hiljade i osam stotina i dvanaest,

7 sinova Elamovih, hiljada dvesta pedest i četiri;

8 sinova Zatujevih, devet stotina četrdeset i pet,

9 sinova Zahajevih, sedam stotina i šezdeset,

10 sinova Vanijevih, šest stotina i četrdeset i dva;

11 sinova Vivajevih, šest stotina dvadeset i tri;

12 sinova Azgadovih, hiljada dvesta dvadeset i dva;

13 sinova Adonikamovih, stotina šezdeset i šest,

14 sinova Vigvajevih, dve hiljade i šezdeset i šest,

15 sinova Adinovih, četiri stotine pedeset i četiri;

16 sinova Atirovih, od porodice Jezekijine, devedeset i osam;

17 sinova Vesajevih, trista dvadeset i tri;

18 sinova Jorinih, sto i dvanaest;

19 sinova Asumovih, dvesta dvadeset i tri;

20 sinova Givarovih, devedeset i pet,

21 sinova Vitlejemskih, sto dvadeset i tri,

22 ljudi iz Netofata, pedeset i šest,

13 ljudi iz Anatota, sto dvadeset i osam;

24 sinova Azmavetskih, četrdeset i dva;

25 sinova Kirijat-Jarimskih, Hefirskih i Virotskih, sedam stotina četrdeset i tri;

26 sinova Ramskih i Gavajskih, šest stotina dvadeset i jedan;

27 ljudi iz Mihmasa, sto dvadeset i dva;

28 ljudi iz Vetilja i Gaja, dvesta dvadeset i tri;

29 sinova Nevonskih, pedeset i dva;

30 sinova Magvasovih sto pedeset i šest,

31 sinova drugog Elama, hiljada dvesta pedeset i četiri;

32 sinova Harimovih, trista dvadeset,

33 sinova Lodskih, Adidskih i Onoskih, sedam stotina dvadeset i pet,

34 sinova Jerihonskih, trista četrdeset i pet,

35 sinova Senajskih, tri hiljade šest stotina i trideset.

36 Sveštenika: sinova Jedajinih od doma Isusova, devet stotina sedamdeset i tri;

37 sinova Imirovih, hiljada pedeset i dva;

38 sinova Pashorovih, hiljada dvesta četrdeset i sedam;

39 sinova Harimovih, hiljada i sedamnaest.

40 Levita: sinova Isusovih i Kadmilovih, od sinova Odujinih, sedamdeset i četiri.

41 Pevača: sinova Asafovih, sto dvadeset i osam.

42 Sinova vratara: sinovi Salumovi, sinovi Atirovi, sinovi Talmonovi, sinovi Akuvovi, sinovi Atitini, sinovi Sovajevi, svega: sto trideset i devet.

43 Hetineja: sinovi Sišini, sinovi Asufini, sinovi Tavaotovi,

44 sinovi Kirosovi, sinovi Sijajini, sinovi Fadonovi,

45 sinovi Levanini, sinovi Agagovi, sinovi Akuvovi,

46 sinovi Aragovi, sinovi Samlajevi, sinovi Ananovi,

47 sinovi Gidilovi, sinovi Garovi, sinovi Peajini,

48 sinovi Resinovi, sinovi Nekodini, sinovi Gazamovi,

49 sinovi Uzini, sinovi Fasejinovi, sinovi Visajevi,

50 sinovi Asenini, sinovi Meunimovi, sinovi Nefusimovi,

51 cinovi Vakvukovi, sinovi Akufini, sinovi Apurovi,

52 sinovi Vaslutovi, sinovi Meidini, sinovi Arsini,

53 sinovi Varkosovi, sinovi Sisarini, sinovi Tamini,

54 sinovi Nesijini, sinovi Atifini.

55 Sinovi sluga Solomonovih: sinovi Sotajevi, sinovi Soferetovi, sinovi Ferudini,

56 sinovi Jalini; sinovi Darkonovi, sinovi Gadilovi,

57 sinovi Sefatijini, sinovi Atilovi, sinovi Foheret-Sevajimovi, sinovi Amijevi.

58 Svega Netineja i sinova sluga Solomonovih: trista devedeset i dva.

59 Evo sad onih koji pođoše iz Tel-Melaha, iz Tel-Arise, iz Heruv-Adana, Imira, a ne mogoše pokazati otačkoga doma svoga i roda svoga da bi dokazali da su od Izrailja.

60 Sinovi Delajini, sinovi Tovijini, sinovi Nekodini, njih šest stotina pedeset i dva.

61 A od sinova svešteničkih: sinovi Avajini, sinovi Akosovi, sinovi Varzelaja, koji beše uzeo za ženu jednu između kćeri Varzelaja Galaćanina, te se prozva njihovim imenom.

62 Oni tražiše po knjigama da bi dokazali svoj rod, ali ne nađoše. Oni behu odlučeni od sveštenstva,

63 i namesnik im naredi da ne jedu od svetih stvari dokle neko od sveštenika ne pogleda u Urim i Tumim.

64 Ceo narod iznosio je četrdeset i dve hiljade i tri stotine i šezdeset ljudi,

65 osim sluga i sluškinja njihovih, kojih bejaše sedam hiljada tri stotine i trideset i sedam.

66 Među njima bejaše dvesta pevača i pevačica. Oni imahu sedam stotina i trideset i šest konja, dvesta i četrdeset i pet mazgi,

67 četiri stotine i podeset i pet kamila, šest hilada i sedam stotina i dvadeset magaraca.

68 Mnogi glavari domova došavši k domu Gospodnjemu u Jerusalimu dadoše dobrovoljne priloge za dom Božji, da se on opet uredi na svom mestu.

69 Prema mogućstvu svome dadoše u riznicu za izgradnju hrama šezdeset i jednu hiljadu dareiki zlatnih, pet hiljada mina srebra i sto svešteničkih haljina.

70 Sveštenici i Leviti, ljudi iz naroda, pevači, vratari i Netineji nastaniše se u gradovima svojim. Sav Izrailj nastani se u svojim gradovima.

Glava 3.[uredi]

1 Kad dođe sedmi mesec sinovi Izrailjevi behu u svojim gradovima. Tada se ceo narod sabra u Jerusalimu.

2 Isus, sin Josedakov s braćom svojom, sveštenicima i Zorovavelj, sin Salatilov s braćom svojom, ustaše i sagradiše oltar Boga Izrailjeva, da prinose na njemu žrtve paljenice kao što je propisano u zakonu Mojsija, čoveka Božjega.

3 Oni podigoše oltar na mestu njegovu, ako i bejahu u strahu od naroda zemlje, i prinosiše na njemu žrtve paljenice jutrenje i večernje.

4 Oni praznovaše praznik senica, kako je pisano; i prinosiše svaki dan žrtve paljenice, na broj kako je uređeno za svaki dan.

5 Zatim prinosiše svagdanju žrtvu paljenicu, žrtve mladina i svih praznika Gospodnjih i žrtve koje svaki dobrovoljno prinošaše Gospodu.

6 Od prvoga dana sedmoga meseca počeše prinositi žrtve Gospodu. Ali temelji hrama Gospodnjeg još ne behu položeni.

7 Oni dadoše srebra kamenorescima i drvodeljama i hranu, piće i ulje Sidonjanima i Tircima da dovode drva kedrova s Livana morem do Jope prema dozvoli koju im beše dao Kir, kralj Persijski.

8 Druge godine po povratku njihovu k domu Božjemu u Jerusalim, a drugog meseca, Zorovavelj, sin Salatilov, i Isus, sin Josedakov i ostala braća njihova, sveštenici i Leviti, i svi koji se behu povratili iz ropstva u Jerusalim, dadoše se na posao i poveriše Levitima od dvadeset godina i više nadzor nad poslom oko doma Gospodnjega.

9 Isus i sinovi njegovi i braća njegova i Kadmilo i sinovi njegovi, sinovi Judini, i sinovi Inadadovi i njihovi sinovi i braća njihova, Leviti, spremiše se svi zajedno da nadziru one koji su radili u domu Gospodnjemu.

10 Kad zidari položiše temelj hrama Gospodnjega, pozvaše sveštenike u svečanim haljinama i s trubama i Levite, sinove Asafove s cimbalima, da hvale Gospoda po uredbi Davida kralja Izrailjeva.

11 Oni pevahu naizmence hvaleći i slaveći Gospoda rečima: Jer je on dobar, jer je do veka milosrđe njegovo nad Izrailjem. I sav narod klicaše na glas hvaleći Gospoda, jer se postavljahu temelji doma Gospodnjega.

12 Ali mnogi od sveštenika i Levita i glavara Domova, starci koji behu videli pređašnji dom plakahu na glas gledajući kako se pred njihovim očima polagahu temelji ovog doma. A mnogi opet klicahu od radosti,

13 i ne mogaše se razaznati glas pokliča radosti od glasa plača u narodu, jer narod davaše veliku viku čiji se glas čujaše daleko.

Glava 4.[uredi]

1 Neprijatelji Judini i Venijaminovi čuše da sinovi ropstva zidaju hram Gospodu, Bogu Izrailjevu.

2 Oni dođoše k Zorovavelju i ka poglavicama domova, i rekoše im: I mi ćemo s vama zidati; jer se i mi molimo Bogu vašemu i njemu prinosimo žrtve od vremena Esar-Adona, kralja Asirskoga, koji nas je doveo ovamo.

3 Ali im Zorovavelj i Isus i ostali glavari domova Izrailjevih, odgovoriše: Ne možete vi s nama zidati dom Bogu našemu, nego ćemo ga mi sami zidati Gospodu, Bogu Izrailjevu, kako nam je zapovedio Kir, kralj Persijski.

4 Tad meštani počeše dosađivati narodu Judinu, oni ih plašiše da bi odustali od zidanja,

5 i podmićivahu savetnike da osujete nameru njihovu. To potraja tako svega vremena Kira, kralja Persijskoga, do vlade Darija, kralja Persijskoga.

6 Pod vladom Asvira, u početku njegovog kraljevanja, napisaše tužbu protiv stanovnika Jude i Jerusalima.

7 A u vreme Artakserksa, Vislam, Mitridat, Taveilo i ostali drugovi njihovi pisaše Artakserksu, kralju Persijskomu. Knjiga bi napisana aramejskim pismom i na aramejskom jeziku.

8 Reum, namesnik, i Simsaj, tajnik, napisaše kralju Artakserksu sledeću knjigu u pogledu Jerusalima:

9 Reum, namesnik, i Simsaj, tajnik, i ostali drugovi njihovi, Dinjani, Afarsataćani, Tarfaljani, Afarašani, Arhevljani, Vavilonjani, Susanašani, Deavljani, Elamljani,

10 i ostali narodi, koje je veliki i slavni Asenafar preselio i naselio po gradovima Samarijskim, i po ostalim mestima s ove strane reke, i t.d.

11 A ovo je prepis knjige koju oni poslaše kralju Artaksersku: Sluge tvoje, ljudi s ove strane reke, i t.d.

12 Da je na znanje kralju da Judeji koji pođoše od tebe, i koji dođoše k nama u Jerusalim, prezidaju grad odmetnički i opaki, podižu zidove i opravljaju mu temelje.

13 Da je dakle na znanje kralju da ako se ovaj grad prezida i zidovi oprave, oni neće davati ni danka ni poreze ni putarine, i da će od toga štetovati kraljevska riznica.

14 I kako mi so od dvora jedemo to se nama čini da nije prilično da gledamo da se potceni kralj, to mi šaljemo kralju ova obaveštenja.

15 Neka se potraži u knjizi letopisa otaca tvojih; i naći ćeš i videćeš u knjizi letopisa da je ovaj grad buntovan, koban kraljevima i pokrajinama, i da su se u njemu od davnine dizale bune. Zato je ovaj grad i bio razrušen.

16 Dajemo na znanje kralju da ako se ovaj grad prezida i zidovi se njegovi oprave, zato samo ti nećeš više imati poseda s ove strane reke.

17 Odgovor koji kralj posla Reumu, namesniku, i Simsaju, tajniku, i ostalim drugovima njihovim koji seđahu u Samariji i u drugim mestima s onu stranu reke. Pozdrav i t.d.

18 Knjiga koju nam poslaste bi tačno preda mnom pročitana.

19 Dao sam naredbu da se istražuje, i našlo se da je taj grad odavna ustajao na kraljeve, i da su u njemu bili prevrati i bune.

20 Silnih je kraljeva bilo u Jerusalimu, koji su vladali svom zemljom preko reke, i kojima su se plaćali danci, poreze i putarine.

21 Zato naredite da se onim ljudima zabrani da dalje rade, da se onaj grad ne prezida pre no što ja to odobrim.

22 Pazite da ne budete nemarni, da zlo ne raste na štetu kraljevu.

23 Čim se knjiga kralja Artakserksa pročita pred Reumom i Simsajem, tajnikom, i pred drugovima njihovim, oni pohitaše u Jerusalim k Judejima i silom i pretnjama obustaviše rad.

24 Tada presta rad oko doma Božjega u Jerusalimu, i obustavi se do druge godine kraljevanja Darija, kralja Persijskoga.

Glava 5.[uredi]

1 Agej, prorok, i Zaharija, sin Idov, prorok, prorokovaše Judejima koji behu u Judi i u Jerusalimu, u ime Boga Izrailjeva.

2 Tada Zorovavelj, sin Salatilov i Isus, sin Josedekov, ustaše i počeše opet zidati dom Božji u Jerusalimu. I s njima behu proroci Božji koji im pomagahu.

3 U to vreme dođoše k njima Tatnaj, namesnik s ove strane reke, Setar-Vosnaj i drugovi njihovi i rekoše im ovako: Ko vam je dao dozvolu da zidate ovaj dom i da opravite ove zidove?

4 Rekoše im još: Koja su imena ljudi koji grade ovu građevinu?

5 Ali oko Božje bdijaše nad starim Judejima. I oni ih pustiše da nastave zidati dokle otide izveštaj do Darija i dok odgovor dođe.

6 Prepis knjige koju poslaše kralju Dariju, Tatnaj, namesnik s ove strane reke, Setar-Vosnaj i drugovi njihovi iz Afarsaka, koji seđahu s ove strane reke.

7 Oni mu poslaše izveštaj koji je glasio: Kralju Dariju pozdrav!

8 Da je na znanje kralju da smo otišli u pokrajinu Judu k domu Boga velikoga. On se prezida tesanim kamenom a u zidove se meće drvlje. Rad brzo ide i napreduje pod rukama njihovim.

9 Zapitasmo starešine rekavši im. Ko vam je dao dozvolu da zidate taj dom i da opravljate te zidove?

10 Upitasmo ih i za imena njihova da bismo ti ih saopštili i zapisasmo imena onih koji su im na čelu.

11 Oni nam odgovoriše ovako: Mi smo sluge Boga nebesa i zemlje, i zidamo opet dom koji je bio sazidan pre mnogo vremena. Njega je zidao i podigao veliki kralj Izrailjev.

12 Ali kad oci naši nadražiše Boga nebesa, on ih dade u ruke Navuhodonosoru, kralju Vavilonskom, Haldejcu, koji raskopa ovaj dom i odvede narod u ropstvo u Vavilon.

13 Ali prve godine Kira, kralja Vavilonskoga, kralj Kir izda zapovest da se opet sazida ovaj dom Božji.

14 i kralj Kir iznese iz hrama Vavilonskoga i zlatno i srebrno posuđe doma Božjega, koje Navuhodonosor beše uzeo iz hrama Jerusalimskog i odneo u hram Vavilonski, i naredi da se ono preda čoveku zvanom Sasavasaru, koga on postavi za namesnika,

15 i reče mu: Uzmi ovo posuđe pa idi i odnesi u hram koji je u Jerusalimu, i neka se opet na svom mestu sazida dom Božji.

16 Taj je Sasavasar došao i on je postavio temelj domu Božjemu u Jerusalimu. Od tada se on zida i još nije dovršen.

17 Ako je dakle kralju po volji neka se potraži u riznici kraljevskoj u Vavilonu je li kralj Kir dao zapovest da se sazida ovaj dom Božji u Jerusalimu. Zatim neka nam kralj saopšti volju svoju u ovoj stvari.

Glava 6.[uredi]

1 Tada kralj Darije dade naredbu da se potraži u riznici u kojoj se ostavljaše blago u Vavilonu.

2 I nađe se u Ahmeti, prestonici pokrajine Midske, knjiga u kojoj beše zapisana ova zabeleška:

3 Prve godine kralja Kira, kralj Kir izda ovu zapovest za dom Božji u Jerusalimu: Neka se dom opet sazida da bude mesto gde će se prinositi žrtve, i neka ima jake temelje. On će biti šezdeset lakata visok, šezdeset lakata širok,

4 imaće tri reda od tesanoga kamena i jedan red od novoga drveta. Trošak će se podmiriti iz kraljevskoga doma.

5 Sem toga će se vratiti zlatno i srebrno posuđe doma Božjega koje Navuhodonosor beše uzeo iz hrama Jerusalimskoga, i ono će se opet doneti u hram Jerusalimski na svoje mesto, i ostaviti u domu Božjemu.

6 I sad Tatnaju, namesniče s one strane reke, Setar-Vosnaju, drugovima svojim Afarsašanima, koji ste s one strane reke, uklonite se od tog mesta.

7 Ostavite nek se gradi taj dom Božji; neka ga namesnik Judeja i starešine njihove zidaju na mestu njegovom.

8 Evo što ja naređujem odnosno onoga što ćete vi imati da činite u pogledu tih starešina Judeja za zidanje tog doma Božjega: Trošak uzet od kraljevskih dobara koji potiču od dohodaka s one strane reke, isplaćivanje se redovno tim ljudima da ne bude prekida u radu.

9 Stvari potrebne za žrtve paljenice Bogu nebesa, junci, ovnovi, jaganjci, žito, so, vino i ulje izdaće se sveštenicima Jerusalimskim na njihov zahtev iz dana u dan bez odocnjenja,

10 da prinose mirisne žrtve Bogu nebesa, i da se mole za život kralja i sinova njegovih.

11 I evo naredbe koju dajem za sve one koji bi prekršili ovu reč: Iz njegove će se kuće uzeti brvno koje će se pobosti, i on će se na njemu pogubiti i od njegove će se kuće napraviti bunište.

12 A Bog koji je učinio da se onde nastani ime njegovo, neka obori svakog kralja i svaki narod koji bi digao ruke da prekrši moju reč i da uništi taj dom Božji u Jerusalimu! Ja Darije, ja sam dao ovu zapovest. Neka se ona tačno izvrši.

13 Tatnaj, namesnik s ove strane reke, Setar-Vosnaj i drugovi njihovi izvršiše tačno ovu zapovest koju njima posla kralj Darije.

14 I starešine Judeja sazidaše srećno po proroštvima Ageja proroka i Zaharije, sina Idova, zidaše i doziraše po zapovesti Boga Izrailjeva i po zapovesti Kira, Darija i Artakserksa, kraljeva Persijskih.

15 Dom se dozida trećeg dana meseca Adara, šeste godine kraljevanja kralja Darija.

16 Sinovi Izrailjevi, sveštenici i Leviti, i ostatak sinova ropstva, posvetiše u veselju taj dom Božji.

17 Oni prinesoše na posvećenje toga doma Božjega sto junaca, dvesta ovnova, četiri stotine jaganjaca, i dvadeset japaca na žrtvu očišćenja za sav Izrailj prema broju plemena Izrailjevih.

18 Oni postaviše sveštenike po redovima njihovim i Levite po redovima njihovim, da služe Bogu u Jerusalimu kako je napisano u knjizi Mojsijevoj.

19 Sinovi ropstva slaviše Pashu četrnaestog dana prvoga meseca.

20 Sveštenici i Leviti očistiše se uzajamno, i bejahu svi čisti i klaše Pashu za sve sinove ropstva, za braću svoju sveštenike i za sebe same.

21 Sinovi Izrailjevi koji se vratiše iz ropstva jedoše Pashu sa svim onima koji se behu odvojili od nečistote naroda te zemlje, i koji se pridružiše da traže Gospoda, Boga Izrailjeva.

22 Oni praznovaše u veselju sedam dana praznik beskvasnih hlebova, jer ih Gospod beše razveselio, obrativši srce kralja Asirskoga k njima da ih podrži pri radu doma Boga, Boga Izrailjeva.

Glava 7.[uredi]

1 Posle toga, za kraljevanja Artakserksa, kralja Persijskoga, dođe Jezdra, sin Seraje, sina Azarije, sina Helkije,

2 sina Saluma, sina Sadoka, sina Ahitova,

3 sina Amarije, sina Azarije, sina Merajota,

4 sina Zepaje, sina Ozije, sina Vukija,

5 sina Avisuje, sina Finesa, sina Eleazara, sina Arona prvosveštenika.

6 Taj Jezdra dođe iz Vavilona. On beše knjižnik, vešt zakonu Mojsijevom koji dade Gospod, Bog Izrailjev. I kako je ruka Gospoda, Boga njegovoga, bila nad njim, kralj mu dade sve što zaiska.

7 Mnogi sinovi Izrailjevi, sveštenici i Leviti, pevači, vratari i Netineji dođoše takođe u Jerusalim sedme godine kralja Artakserksa.

8 Jezdra dođe u Jerusalim petog meseca sedme godine kraljeve.

9 On beše krenuo iz Vavilona prvoga dana prvoga meseca, a prvog dana petoga meseca dođe u Jerusalim, jer dobra ruka Boga njegovoga beše nad njim.

10 Jer Jezdra beše upravio srce svoje da nauči i da izvršuje zakon Gospodnji i da uči Izrailja uredbama i zakonima.

11 Evo prepisa knjige koju kralj Artarkserks dade Jezdri, svešteniku i knjižniku, učitelju zapovesti i zakona Gospodnjih u Izrailju.

12 Artakserks, kralj nad kraljevima, Jezdri, svešteniku, knjižniku, veštome u zakonu Boga nebesa i t.d.

13 Dao sam naredbu da se puste svi oni od naroda Izrailjeva, sveštenika i Levita njegovih, koji se nalaze u mom kraljevstvu i koji hoće da idu s tobom u Jerusalim.

14 Ti si poslan od kralja i od sedam savetnika njegovih da pregledaš Judu i Jerusalim po zakonu Boga tvoga koji ti je u rukama,

15 i da odneseš srebro i zlato što kralj i savetnici njegovi velikodušno prinose Bogu Izrailjevom, čiji je stan u Jerusalimu,

16 sve srebro i zlato što nakupiš u svoj pokrajini Vavilonskoj i dobrovoljne priloge koje narod i sveštenici prilože za dom Boga svoga u Jerusalimu.

17 Zato ćeš se postarati da za to srebro kupiš junaca, ovnova i jaganjaca s darovima njihovim i nalivima njihovim, i da ih prineseš na oltaru doma Boga vašega u Jerusalimu.

18 Sa ostatkom od tog srebra raspoložićete ti i braća tvoja onako kao što nađete da je dobro saobrazujući se volji Boga svoga.

19 Ostavi pred Bogom u Jerusalimu posuđe koje ti je predato za službu u domu Boga tvoga.

20 Podaćeš iz kraljevske riznice što bi još trebalo za trošak koji ćeš učiniti za dom Boga tvoga.

21 Ja, kralj Artakserks, dajem nalog svim rizničarima s druge strane reke da izdate tačno Jezdri, svešteniku i knjižniku, veštome zakonu Boga nebesa, sve što on od vas zaište

22 do sto talanata srebra, sto kora pšenice, sto bati vina, sto bati ulja a soli bez mere.

23 I sve što zapovedi Bog nebesa, nek se tačno učini za dom Boga nebesa, da gnev njegov ne dođe na kraljevstvo, na kralja i na sinove njegove.

24 Dajemo vam još na znanje da se ni od koga od sveštenika i Levita, pevača, vratara i Netineja i služitelja toga doma Božjega ne sme uzimati danak, ni porez ni putarina.

25 A ti, Jezdra, po mudrosti Boga tvoga, koja tije data, postavi sudije i upravitelje da dele pravdu svemu narodu s druge strane reke, svima koji poznaju zakone Boga tvoga, i uči one koji ih ne poznaju.

26 Svaki koji se tačno ne pokori zakonu Boga tvoga i zakonu kraljevom biće osuđen na smrt, na izgnanstvo, na globu ili na tamnicu.

27 Blagosloven da je Gospod, Bog otaca naših, koji navede srce kraljevo da proslavi tako dom Gospodnji u Jerusalimu,

28 i koji mi dade da nađoh blagovoljenje kralja i savetnika njegovih i svih moćnih knezova njegovih! Ohrabren rukom Gospoda, Boga moga, koja bi nada mnom, skupih poglavice Izrailja da otputuju sa mnom.

Glava 8.[uredi]

1 Ovo su poglavice domova i plemena onih koji pođoše sa mnom iz Vavilona za vlade kralja Artakserksa:

2 Od sinova Finesovih: Girson; od sinova Itamarovih, Danilo; od sinova Davidovih, Hatus;

3 od sinova Sehanije, koji beše od sinova Farosovih, Zaharija i sa njim sto i pedeset muških zapisanih;

4 od sinova Fat-Moavovih, Eliounaj, sin Zerajin, i s njim dvesta muških;

5 od sinova Sehanijinih, sin Jasilov i s njim tri stotine muških;

6 od sinova Adinovih, Eved, sin Jonatanov, i s njim pedeset muških;

7 od sinova Elamovih, Isaija, sin Atalim i s njim sedamdeset muških;

8 od sinova Sefatijinih Zevadija, sin Mihailov, i s njim osamdeset muških;

9 od sinova Joavovih, Ovadija, sin Jahilov, i s njim dvesta i osamnaest muških;

10 od sinova Selomitovih, sin Josifijin i s njim sto i šezdeset muških;

11 od sinova Vivajevih, Zaharija, sin Vivajev i s njim dvadest i osam muških;

12 od sinova Azgadovih, Joanan, sin Akatanov i s njim sto i deset muških;

13 od sinova Adonikamovih, poslednjih po imenu, Elifelet, Jeilo i Semaja i s njim šezdeset muških;

14 od sinova Vigvajevih Gutaj i Zavud i s njima sedamdeset muških.

15 Sabrah ih kod reke koja teče u Avu i onde ostasmo tri dana u logoru. Posle pregledah narod i sveštenike i ne nađoh onde ni jednog od sinova Levijevih.

16 Tada pozvah poglavice Eliezera, Arila, Semaju, Elnatana, Jariva, Elnatana, Natana, Zahariju, i Mesulama i učitelje Jojariva, i Elnatana,

17 i uputih ih k Idu, glavaru, u Kasifiju i naučih i šta će kazati Idu i braći njegovoj Netinejima u Kasifiji, da bi nam doveli sluge za dom Boga našega.

18 I kako je dobra ruka Božja bila nad nama oni nam dovedoše Sereviju, čoveka razumna, od sinova Malija, sina Levija, sina Izrailjeva i sa njim sinove njegove i braću njegovu, njih osamnaest;

19 Asaviju, a sa njim Isaiju od sinova Merarijevih, braću njegovu i sinove njegove, njih dvadest;

20 a od Netineja koje David i poglavice njegove behu odredili na službu Levitima, dvesta i dvadeset Netineja svi poimence naznačeni.

21 Onde, kod reke Avi oglasih post poniznosti pred Bogom svojim da izmolim u njega srećan put za sebe, za decu našu i za sve što je bilo naše.

22 Ja bih se bio postideo kad bih bio zaiskao od kralja pratnju konjanika, da nas putem brane od neprijatelja, jer bejasmo rekli kralju: Ruka je Boga našega na dobro nad svima onima koji ga traže, a sila njegova i gnev njegov na sve one koji ga napuštaju.

23 Zato postismo i molismo se Bogu svome, i on nas usliši.

24 Ja izabrah dvanaest glavara svešteničkih, Sereviju, Asaviju i desetoricu braće njihove.

25 Ja izmerih pred njima srebro, zlato, posuđe koje priložiše za dom Boga našega kralj, savetnici njegovi, glavari njegovi i sav narod Izrailjev koji se nađe.

26 Predah im u ruke šest stotina i pedest talanti srebra, sto talanata srebrnog posuđa i sto talanata zlata,

27 dvadeset kupa zlatnih u vrednosti od hiljadu dareiki i dve vaze od uglađenog bakra skupocenog kao zlato.

28 Pa im rekoh: Vi ste posvećeni Gospodu, ovo je posuđe sveto i ovo srebro i zlato dobrovoljno je priloženo Gospodu, Bogu otaca vaših.

29 Budite pažljivi i čuvajte to dokle ne izmerite pred glavarima svešteničkim i Levitima, i glavarima domova Izrailjevih u Jerusalimu, u sobama doma Gospodnjega.

30 I sveštenici i Leviti primiše po meri srebro, zlato i posuđe da odnesu u Jerusalim u dom Boga našega.

31 Krenusmo se od reke Ave ka Jerusalimu dvanaestog dana prvoga meseca i ruka Boga našega bi nad nama i izbavi nas od napadaja neprijatelja i od zasede na putu.

32 Dođosmo u Jerusalim i odmorismo se tri dana.

33 U četvrti dan izmeri se srebro, zlato i posuđe u domu Boga našega i predasmo to Merimotu silu Urijinu, svešteniku; s njim bejaše Eleazar sin Finesov a sa njima Leviti Jozavad sin Isusov i Noadija sin Vinujev.

34 Sve bi povereno i za broj i za meru i tada se zapisa mera od svega.

35 Sinovi ropstva koji se vratiše iz izgnanstva prinesoše Bogu Izrailjevu na žrtvu paljenicu dvanaest junaca za sav Izrailj, devedeset i šest ovnova, sedamdeset i sedam jaganjaca, dvanaest japaca za žrtvu za greh, sve to na žrtvu Gospodu.

6 Oni predaše zapovesti kraljeve satrapima kraljevim i namesnicima s ove strane reke koji pomogoše narodu u domu Božjemu.

Glava 9.[uredi]

1 Kad se to svrši pristupiše k meni glavari govoreći: Narod Izrailjev, sveštenici i Leviti, ne odvojiše se od naroda ove zemlje, i oni idu za gadostima njihovim, za gadostima Hananeja, Heteja, Ferezeja, Jevuseja, Amonaca, Moavaca, Egipćana i Amoreja.

2 Jer oni uzeše kćeri njihove za sebe i za sinove svoje, i pomešaše sveto pleme s narodima ove zemlje, i glavari i upravitelji prvi taj greh počiniše.

3 Kad to čuh, razdreh haljine svoje i plašt svoj, čupah kosu s glave svoje i dlake brade svoje i sedoh očajan.

4 K meni se skupiše svi oni koji se bojahu reči Boga Izrailjeva, zbog greha sinova ropstva i ja ostah sedeći tužan do večernje žrtve.

5 A o večernjoj žrtvi ustah od jada svoga u razdrtoj haljini i plaštu i klekavši na kolena raširih ruke ka Gospodu, Bogu svome,

6 i rekoh: Bože moj! Zbunjen sam i stidim se podignuti oči svoje k tebi, Bože moj, jer se bezdušnosti namnožiše svrh glava naših i krivice naše do neba dopreše.

7 Od vremena otaca svojih mi smo do današnjega dana mnogo skrivili i zbog zlih dela svojih bili smo predani, mi i kraljevi naši i sveštenici naši, u ruke tuđih kraljeva, pod mač, u ropstvo, na pljačku i u sramotu koja pokriva danas lice naše.

8 A ipak nam Gospod, Bog naš, čini milost ostavljajući nam neke izbegle, i dajući nam utočišta u svetom mestu svome, da bi prosvetlio oči naše dajući nam malo života u ropstvu našemu.

9 Jer smo mi roblje, ali ne napusti nas Bog naš u ropstvu našemu. On nam umilostivi kraljeve Persijske da nam sačuva život, da uzmognemo da podignemo dom Boga svoga i da opravimo razvaline njegove i da nam da sklonište u Judi i u Jerusalimu.

10 A šta ćemo mi sad da kažemo posle toga, Bože naš? Jer mi napustismo zapovesti tvoje,

11 koje si propisao preko sluga svojih, proroka, govoreći: Zemlja u koju idete da je posedujete, to je zemlja oskvrnuta nečistotama naroda tih krajeva, gadostima kojima su je napunili od kraja do kraja nečistotama svojim.

12 Ne dajte, dakle, kćeri svoje za sinove njihove i ne uzimajte kćeri njihove za sinove svoje, i ne starajte se nikada ni za dobro njihovo ni za sreću njihovu. Tako ćete postati jaki, ješćete od najboljih plodova zemlje i ostavićete je za uvek u nasleđe sinovima svojim.

13 I posle svega onoga što dođe na nas za zla dela naša i za velike krivice naše, i ako nas ti nisi, Bože naš, kaznio po meri zlodela naših, i sad kad si nam ti sačuvao ove izbegle,

14 hoćemo li mi opet da prekršimo zapovesti tvoje i da se združimo s ovim gadnim narodima? Ne bi li se gnev tvoj raspalio na nas dokle nas ne bi potro da ni jedan ne ostane i ne izbavi se?

15 Gospode, Bože Izrailjev, ti si pravedan, jer smo mi danas ostatak izbeglih. Evo mi smo kao krivci pred tobom, i mi ne bismo mogli održati se tako pred licem tvojim.

Glava 10.[uredi]

1 Dok se Jezdra plačući i ničice pred domom Božjim tako moljaše i ispovedaše, skupi se k njemu veliko mnoštvo čeljadi od Izrailja, ljudi, žena i dece i narod se mnogo zaplaka.

2 Tada Sehanija, sin Jehilov, od sinova Elamovih, progovori i rsče Jezdri: Mi smo sagrešili Bogu svome što uzesmo žene tuđinke iz naroda ove zemlje. Ali Izrailj ne ostaje zato bez nade.

3 Učinimo sad zavet Bogu svome da ćemo otpustiti sve žene i decu njihovu po nahođenju gospodara moga i svih onih koji drhću pred zapovestima Boga našega, i nek se postupi po zakonu.

4 Ustani, jer se to tebe tiče. Mi ćemo biti s tobom. Budi srčan i delaj!

5 Jezdra usta i zakle glavare svešteničke i Levite i sav Izrailj da urade ono što bi rečeno. I oni se zakleše.

6 Zatim Jezdra otide od doma Gospodnjega u sobu Joanana, sina Eliasivova; i pošto uđe ne jede hleba niti pi vode, jer beše potišten zbog greha sinova ropstva.

7 I oglasi se u Judi i u Jerusalimu da se svi sinovi ropstva imaju skupiti u Jerusalim i da po rešenju glavara i starešina,

8 ko ne bi došao za tri dana, imanje njegovo će da se zapleni i on da se isključi iz zbora sinova ropstva.

9 Svi ljudi od Jude i Venijamina skupiše se u Jerusalim za tri dana, dvadesetoga dana devetog meseca. Sav narod beše na trgu pred domom Božjim drhćući zbog te stvari i zbog kiše.

10 Sveštenik Jezdra usta i reče im: Vi sagrešiste što se združiste s tuđinkama, i učiniste da Izrailj postane još više kriv.

11 Ispovedite sad greh svoj Gospodu, Bogu otaca svojih i ispunite volju njegovu! Odvojite se od naroda te zemlje i od žena tuđinki.

12 Sav zbor odgovori glasno: Učinićemo kao što si nam kazao.

13 Ali naroda ima mnogo i ide kiša te se ne može stajati na polju, a ovaj posao nije za jedan dan ili za dva, jer nas ima mnogo koji smo u tome sagrešili.

14 Nek ostanu dakle glavari naši za ceo zbor pa koji su u gradovima našim oženjeni tuđinkama neka dolaze u određeno vreme sa starešinama i sudijama svakoga grada, dokle se ne odvrati od nas plameni gnev Boga našega zbog ove stvari.

15 Jonatan, sin Asailov i Jazija, sin Tekujev potpomognuti od Mesulama i od Levita Savetaja behu sami protiv tog predloga

16 koji prihvatiše sinovi ropstva. Oni izabraše Jezdru sveštenika i glavare domova otaca svojih svi poimence, i oni većaše prvog dana desetoga meseca da izviđaju stvar;

17 i do prvoga dana prvoga meseca svršiše sa svim onima koji se bejahu združili sa tuđinkama.

18 Između sinova svešteničkih nađoše se združeni s tuđinkama: između sinova Isusa, sina Josedekova, i braće njegove Masija, Elijezer, Jariv i Gedalija,

19 koji dadoše ruku da će otpustiti žene svoje i prineti po jednog ovna za krivicu svoju;

20 od sinova Imirovih: Ananije i Zevadija;

21 od sinova Harimovih: Masija, Ilija, Semaja, Jehilo i Ozija;

22 od sinova Pashorovih: Elioinaj, Masija, Ismailo, Natanailo, Jozavad i Elasa.

23 Od Levita: Jozavad, Simej, Kelaja, a to je Kelita, Petaja, Juda i Elijezer.

24 Od pevača: Elijasiv. Od vratara: Salum, Telem i Urija.

25 Od Izrailja: od sinova Farosovih: Ramija, Jizija, Malhije, Mijamin, Eleazar, Malhija i Venaja;

26 od sinova Elamovih: Matanija, Zaharija, Jehilo, Avdija, Jeremot i Ilija;

27 od sinova Zatovih: Elioinaj, Elijasiv, Matanaija, Jeremot, Zavad i Aziza;

28 od sinova Vedajevih: Joanan, Ananija, Zavaj i Atlaj;

29 od sinova Vanijevih: Mesulam, Maluh, Adaja, Jasuv, Seal i Ramot;

30 od sinova Fot-Moavovih: Adna, Helal, Venaja, Masija, Matanija, Veseleilo, Vinuj i Manasija;

31 od sinova Harimovih: Elijezer, Jesija, Malhija, Semaja, Simeon,

32 Venijamin, Maluh, Semarija;

33 od sinova Asumovih: Matenaj, Matata, Zavad, Elifelet, Jeremaj, Manasija i Simej;

34 od sinova Vanijevih: Madaja, Amram, Uilo,

35 Venaja, Vedija, Heluhu,

36 Vanija, Mermot, Elijasiv,

37 Matanija, Matenaj, Jasiv,

38 Vanije, Vinuj, Simej,

39 Selemija, Natan, Adaja,

40 Mahnadevaj, Sasaj, Saraj,

41 Azareilo, Selemija, Semarija,

42 Salum, Amarija i Josif;

43 od sinova Nevovih: Jesilo, Matatija, Zavad, Zevina, Jadav, Joilo i Venaja.

44 Svi ovi behu uzeli žene tuđinke, i mnogi između njih imahu i dece.

  1. Ili: Zorovavelju.