Beno Poplesija (Robinja)2/16
| ←Šena petnesta | Beno Poplesija (Robinja) Pisac: Nepoznati autor Šena šesnaesta |
Šena sedamnesta→ |
ZIJEHALO (sam): Ne znam što ti se od onega moga gospara učinilo — ja ti sam mrtav gladan; zaisto ja držim da od straha, koga sam maloprije oćutio cijeća onega kapetana, dženerava [proizvodi] mi apetit, a ne iman ti se gdje, siromah, otit naždrijet, zašto u kući nije nikoga.
PERAŠTANIN: Olà, ti pobratime, pobratime!
ZIJEHALO (sam): Ovo mi se para glas gosparov! — O, gosparu!
PERAŠTANIN: Zijehalo!
ZIJEHALO: Gdje si? što činiš?
PERAŠTANIN: Teke ne vidiš da stojim u ovoj maledetoj [prokletoj] tamnici! ovđe me je zaklopil quella razza korgnudo [ona rogata zvijer] od onega kapetana; a po tilo grešnje ima mi je platit. Nu ti utoliko otiđi nać onega Limicu i reci mu: „Junače, tako ti tvoje glave, pozdravi te patrun Đure i rekal ti je: „„Da ti sam rakomandan [preporučen],““ ere, da ti pravo kažem, nmam jedan apetit che non ve digho altro [da ti ne govorim ništa drugo].
ZIJEHALO: Ja ću sad otit; ti lačan, a meni ti se od glada trbuh deboto skini prisušio; zato nu da’, neka ti što kupim, ako ćeš.
PERAŠTANIN: Ja bil ti do, ma nemam ni gadzete; corpo del mondo [tako mi svijeta] nijesam nikada ovako bil bez munide! ma počeka’, počeka’, nu hod’ amo!
ZIJEHALO: Evo me.
PERAŠTANIN: Na, uzmi ovi prsten, i ako ga ne uzmoć budeš prodat, a ti ga impenjaj [založi], i kupi mi malo fržopa, čipule i bocu vina; orsu, ande a buon viaggio [idi i dobar ti put]!
ZIJEHALO: Ja otidoh. — (Sam:) Ovi mu je prsten darovala ona robinja -— ja ga poznam; sad mi ga je trijeba otit prodat. Ali evo apunto ovega ovdi; poću provat, jeda ga on kupi. — O gosparu, gosparu, hoć kupit ovi prsten?
Reference[uredi]
