Beno Poplesija (Robinja)2/12
| ←Šena jedanesta | Beno Poplesija (Robinja) Pisac: Nepoznati autor Šena dvanaesta |
Šena trinesta→ |
ŽDERO: Ha ha ha! rđa ubila sve mahnice koji su ko i oni doktur! Da znate na kojom sam sad komediji bio pukli biste od smijeha! ha ha ha!
KAPETAN: O Ždero!
ŽDERO (sam): Ajmeh! ono gospara s jednijem skjavom; ova će bit smiješna.
PERAŠTANIN: (Teke, moj Limica, ti mi da drio via [otraga] govori što imam respondit [odgovoriti], ere po moju glavu, vas sam se smokrio.)
LIMICA: (Ne boj se, evo mene uza te.)
KAPETAN: Olà, Ždero7 para si gluh?
ŽDERO (sam: Ajmeh, rovinan sam!) — Gosparu, para mene zoveš?
KAPETAN: Tebe, si. Nu mi reci, što čini robinja?
ŽDERO: Što čini robinja? Razgovara se s jednijem skjavom.
KAPETAN: S jednijem skjavom?!
PERAŠTANIN: S jednijem skjavom?! a pofar di quel che non digo [tako mi onoga što ne govorim]!
KAPETAN: Što će ovliki skjavi, što'?! Orsu, zovi doli tega skjava.
LIMICA: (Ajmeh, sad će se ovi intrig skopriškat!)
ŽDERO: Olà, ti hodi doli najbrže! (S dokturom govori: Vraže! ne govori latino [latinski]!) — Evo ga, gosparu. (Ovdi dohodi doktur ko skjav.)
LIMICA (sam): Tužna Peraštanina! sad će ga poznat — poću ja uteć, dokle mi je bolje. (Ovdi Limica bježi.)
DOKTUR: Quis me vocat? ko me zove? ko me ište?
KAPETAN: Amo stani! Ko si ti? odkle si došo? zašto si došo i kad si došo?
PERAŠTANIN (sam): Po svetog Tripuna ovđe sada ide na ezaminu [ispitu]!
DOKTUR: Ja sam jedan mancipio [rob], idem dalle triremi [s lađa], nosim bonum nuncium i došo sam ovdi paullo ante.
KAPETAN: Koje pelange?! Ja te ne razumijem — govori kjaro. — A ti drugi, hodi naprijed.
PERAŠTANIN: Evo me ovđe, gospodine dragi.
ŽDERO: (Ne govori latino, kankar [rak] te točio!)
DOKTUR: Io [ja], to jes ja, idem od strane d’ un germano [jednog brata] iliti brata ove robinje.
PERAŠTANIN: Teke, da ti kažem, gospodine: ovo nije verita [istina], ere ja sam oni koji idem od strane brata ove sinjore [gospođe].
ŽDERO (sam): Kanjara! ova će biti smiješna!
KAPETAN: Da što je novo od nje brata?
DOKTUR: Živ je...
PERAŠTANIN: Signor no, mrtav je.
KAPETAN: (Ova ti je kurijoza [čudna]! al sicuro su ovo frfanti.) — Da gdje si ostavio tega nje brata?
DOKTUR: Hic, ovdi u Dubrovniku.
PERAŠTANIN: Pazi, a ja sam ga ostavio u Kotoru.
KAPETAN: Tot nije mrtav?! dakle ste me htjeli prevarit?! poltronacci da niente [kukavice nijedne]! Orsu, ko ide od strane brata ove robinje?
DOKTUR: Ja!
PERAŠTANIN: Ja!
ŽDERO: Ja, ja!
KAPETAN: Ali je mrtav ali živ?
DOKTUR: Živ!
PERAŠTANIN: Mrtav!
ŽDERO: Ni mrtav ni živ!
KAPETAN: Gdje ste ga ostavili?
DOKTUR: Hic u gradu.
PERAŠTANIN: U Kotoru.
KAPETAN: O, questa si che è bella [ova je lijepa]! Olà, svežite ove frfante, er tako svezanijeh hoću da se pribiju i prituku.
DOKTUR: Heu me miserere!
PERAŠTANIN: Ah, gospodine dragi!
KAPETAN: Recite istinu, ko ste vi?
ŽDERO: Gosparu, ja sam ovega s galija iz Gruža doveo maloprije, kad me robinja poslala.
DOKTUR: Ita est, tako je! postulato da costiu [zvan od ovoga], ovdi sam došo.
PERAŠTANIN: I ja, i ja! Čuj me Vaša Milos.
KAPETAN: Muči tu! — A ti tira via [idi] odovle!
DOKTUR: Fugiamus! (Ovdi bježi.)
KAPETAN: A ti, ladro, asassino [lupežu, razbojniče], što si pretendžo u tijem haljinam?
PERAŠTANIN: Ništa, svijetli junače, tako mi moje glave! nego me njeki Limica obukal u ovi vestid.
KAPETAN: Ovamo stani, Ždero; uzmi ti tvoj pas i veži ga, er ga hoću poslat u galiju, accio dadovero facia da schiavo [da bude zbilja rob]. (Ovdi ga hita Ždero.)
PERAŠTANIN: Teke, tako ti tvoga junaštva, ne čini mi te sramote, er sam ja plemić od Perasta.
KAPETAN: Govorim ti, sveži ga, i odsmuca’ ga u mene u stranj, neka tu stoji za sad ko u tamnici.
ŽDERO: Fate, gosparu, ja ga vežem.
PERAŠTANIN: Jeda koga? pomaga’! je li pravde, je li?! ajmeh!
ŽDERO: Hodi sa mnom. (Ovdi ga vezaia poteže.)
PERAŠTANIN: Teke odriješi me — hoćeš mi ruke stropijat [sakatiti]! Je li koga? pomaga’, pomaga’!
KAPETAN: Tako ga smucaj, i zatvori ga kako ti sam reko, a posli otidi i zazovi il sargente Rovina, il capora Terremoto, l' alfere Sparavampa [narednika R., kaprala T., zastavnika S.], i reci im da svi stanu činit stražu ovoj robinji, er ću ja otit nadvor, zašto imam veliku pogrebu. (Sam:) Što ti para da njeki mravi hoće se sa mnom čimentat [ogledati] za ukrasti mi robinju, ter se prioblače u haljine od skjava? Ali ne znadu da sam ja oni kapetan Grominjalo koji sam oslobodio Spanju dai Mori [od Arapa], Franču dai Ugonotti [Hugenota], Ungariju dai Turchi [od Turaka], Džermaniju dai ribelli [od ustaša], Fjandru dai congiurati [od zavjerenika]? i ne znadu tisuću inijeh prodeca [junaštva] i vitorija [pobjeda] koje sam učinio?
Reference[uredi]
