Beno Poplesija (Robinja)2/11
| ←Šena deseta | Beno Poplesija (Robinja) Pisac: Nepoznati autor Šena jedanaesta |
Šena dvanesata→ |
KAPETAN (sam): Neto[m] me su viđeli s galija, delongo su počeli lumbardat, e subito hanno mostrato segno d’ allegrezza [i odmah su dali znakove veselja], čineći jedan lijep končert od trumbeta, tambrlina i piFara [svirala]; a poslije, abboccatomi con un capitanio mio colega [progovorivši s jednim kapetanom mojim kolegom], upitah ga zna li što za Pijera, za koga mi je robinja rekla. Odgovori mi da njeki mladić, liberan [oslobođen] iz turskijeh ruka, došo je u Dubrovnik; ma mu nije umio ime rijeti. Otiću za avizat robnnju.
LIMICA: (Attento [pazi!], Peraštaninu! pođ’ onamo i spediškaj se.)
PERAŠTANIN: (Nemoj, tako ti visokijeh nebesa, er me je strah od njega.)
KAPETAN: Ko su oni polak moje kuće?
LIMICA: O'skjave, ono ondi onega koga išteš.
PERAŠTANIN: (Limica djavle, ja ti prajah da nijesam skjav.)
LIMICA: (Ja ovo fingam.) — Cazzo, što će ovo bpt da ovi skjavi idu nam po gradu?
KAPETAN: Oni nješto litiga [prepire se] s onijem skjavom; poću ih adžustati. — Olà, ti skjave, što išteš? što ti je od potrebe?
PERAŠTANIN: Gospodine dragi, ja skjav nijesam.
LIMICA: (Ne odkri’ se vraže!)
KAPETAN: Kako nijesi skjav?
PERAŠTANIN: Ako ti je drago Milosti, nijesam skjav proprio [uprav] nego sam skjav za malo bremena.
KAPETAN: To hoć rijet da si po nesreći skjav i da ćeš se brzo liberat. Zato reci, što ti je od potrebe? što pitaš?
PERAŠTANIN: (O Limica, što ću sad ja rijeti?)
LIMICA: (Reci da ideš od strane brata robinjina.)
PERAŠTANIN: Poslo me gospodine dragi brat njeke robinje koja stoji u Vaše Milosti.
KAPETAN: Razumijen te; ti si dunkve skjav s mletaškijeh galija?
PERAŠTANIN: Si, signore, s galera venecijanijeh.
LIMICA: (Dobro, dobro aferin!)
KAPETAN: Orsu, valja mi avizat robinju.
Reference[uredi]
