Beno Poplesija (Robinja)1/4
| ←Šena treća | Beno Poplesija (Robinja) Pisac: Nepoznati autor Šena četvrta |
Šena peta→ |
MARGARITA: Ko je? ko kuca?
PERAŠTANIN: Ja sam, draga sestro; hodi vanka.
MARGARITA: Evo me; što zapovcjedaš?
PERAŠTANIN: Avaria a caro [bilo bi mpi drago] da Vaša Milos stoji allegramente [vsselo] i da ne misli na što ti ja znam; ako ti što manka u mojoj kući, parle liberamente [govori slobodnoj: imaćeš tutto quel che vole [sve što hoćeš].
MARGARITA: Ne mogu ja tužna robinja za sad odgovorit na tolike favore [ljubavi] koje mi činite; ma ako bog da da nađem kadgod moga brata (ah životu, ah smrti moja!), viđećeš hoću li ti harna biti.
PERAŠTANIN: Ne okoraju tante cerimonie [tolike ceremonije]! Reci mi, draga sestro, kako si kapitala [stigla] u moga pobratnma Tripe Mikulovića?
MARGARITA: Imaš znati da ja i jedan moj brat ukrcasmo se u jedno drijevo na Smirne za doć ovdi u Dubrovnik, i jedva se od kraja odijelismo, uzdignu se taka baraška s usionosti od vjetara i oholijeh valova, datako, valjajući nas sila morska, metnu nas na jedne hridi, ter se tu razbismo; n bi taka pomoć od mrnara, da svi živi na kraj skapulasmo.
PERAŠTANIN: Al sikuro [sigurno] su to bili mrnari Peraštani.
MARGARITA: Ma ajmeh, jedva došli na te morske hridi, gdje cijenjahmo primit kojigod pokoj, izide mnoštvo Turaka, koji u jednomu portiću š njihovom galijom stahu. Ja tad, tužna, i dva mrnara utekoh i skrih se, a uhitiše moga brata i sve ine; i ja, tužna, viđah gdje ga staviše u galiju. I bivši se ona morska sila obratila u mirno more a usioni valovi u tihe i blage vjetrice, odijeliše se odolen; ma jedva se odijelili, susretoše ih mletaške galije ter ih uhitiše. I oni koji me ovdi tebi priporučio reko mi je da one galije imale su doći u Dalmaciju; za ti uzrok došla sam u Dubrbvnik, i veoma se čudim da ove galije još nijesu pasale i kapitale u Dalmaciju.
PERAŠTANIN: Tasci [muči], tasci; čuo sam da su jutros došle iz Levanta njeke galere [galije] a Santa Croxe, i tu se imaju repecat [popraviti]. Sad ću ja otit uzet od svega informacijon [obavijest].
MARGARITA: Za ovu dobru novu koju ste mi dali dala bih ti moj život! ma na, uzmi ovi prsten koji je meni draži od istoga života. (Sama: Ovo je sama uspomena moga Pijera!)
PERAŠTANIN: Ljubim ruke Vašoj Milosti; otiću se informat [obavijestiti], a Vi uljez'te doma.
MARGARITA: Sad ću delongo. (Sama: Što činiš, o Margarita, ter ne plačeš tvoje izgubljeno dobro?! Ah Pijero, Pijero, žalosna uspomeno moga izranjena srca!)
Reference
[uredi]
