PRIKAZANjE TREĆE
BABE I ANDROMEDA
BABE
Lijepa i draga mâ gospoje,
ja kô sam ti obećala
snom kazane zgode tvoje 775
potanko sam razbirala.
Tom ostavih tebe samu
hrlo stupaj moj se odijeli
kroz strašivu jednu jamu,
gdi ne siva vik dan bijeli, 780
i slijedeći pute moje
sred gusta se nađoh gaja,
u kom kokot vik ne poje,
gdi ljudskoga nije stupaja.
Ovo je mjesto tamno u slici 785
i strašivo puno smeće,
er tu s vilam vilenici
kupe s’ i čine silno vijeće.
Bez krivine sa mnom dijete
bijeh povela za š njim moći 790
lašnje iskušat skrovne svjete
i od bogova stavne moći.
Tuj najprije od svijeh stvari
kobno uzeh pismo u ruke
ke potajne drži čari 795
i vilinje sve nauke.
I prosute držeć vlase
u krug bosa s lijevom nogom
stah i počeh naponase
sve razvraćat s pomnjom mnogom. 800
U načine strahovite
nejednacijeh od besje
da zbrojih riječi zlamenite
ljudska u kijeh se sreća gleda.
I razgledah puna smjenja 805
sva otajna od naravi,
i dan tvoga porođenja,
i zvijezdu, i čȁs, i hip pravi.
Paček sliku tve desnice
na jednom listu upisanu 810
uzeh gledat, mâ diklice,
sa svijeh strana po tvom dlanu.
I ako tvoga čȁs poroda
i pismo mi mê ne laže,
njeka ti se trudna zgoda 815
u početku prvom kaže.
ANDROMEDA
Draga babe, ne naprijeda,
žestoki me strah popada,
mâ se mlados s tvojijeh besjeda
zlu veliku komu nada. 820
Ja sam, vajmeh, zatjerana
košutica pripravljena,
zle nakazni sa svijeh strana
srnu i zjaju, jaoh, na mene!
BABE
Košutica ti si ona, 825
tvoja milos dobro pravi,
od silnoga pisma siona
kô se ončas meni objavi.
Ti si mlada košutica
a dundo je tvoj hrabreni 830
plahi vepar crna lica
ki se za te vjerit cijeni.
Kukudrilo zvijer srdita
glasovite rijeke Nila
kraljević je od Edžipta, 835
i on te prosi, kćerce mila!
Nu što sivi orô rijeti
hoće i ona morska srda
ja ne mogu razumjeti,
toj su otajna veomi tvrda. 840
Sve zakletve, sve žamore
stratih zaman za i to znati,
ali nijedne odgovore
ja ne mogoh viku imati.
Nu i mlađahno samo dijete 845
u peharu bistre vode
izdaleka vidi i srete
zlamenite njeke zgode.
Djevojčicu crne puti
golu na jednoj stijeni ugleda, 850
nu se bistra voda smuti
braneć pazit što je naprijeda.
I veliku što mi daje
sumnju teška od poraza
krvava se po sve kraje 855
i rasrdžbe puna ukaza.
ANDROMEDA
Taj su otajstva, vajmeh meni,
strahovita, vrla i plaha,
polijeva me znoj studeni,
jaoh, tresem se sva od straha. 860
BABE
Čeka’, draga mâ gospoje,
ako te je sve znat želja,
ufanje nam jes njekoje
nenadnjega od veselja.
Mutna voda i krvava 865
prednju opeta uze sliku,
bistrina joj osta prava
kô da ne bi mutna viku.
Od djeteta malahnoga
tu se upazi bijela lica 870
hrabren vitez, polak koga
staše crna djevojčica,
jeda višnja vlas velika,
prem kako su mê požude,
na ljepahna vjerenika 875
namjeriti tebe bude!
Nu podpuno zgoda ova
od mene se ne dohita, .
neće višnji da njegova
nitko umrli zna skrovita. 880
ANDROMEDA
Ja se u ruke bsžje moći
sve spuštavam da me bljude
i da mlados mû pomoći
od nenadnjijeh zgoda bude.
