Pređi na sadržaj

Jerko Škripalo2/12

Izvor: Викизворник
Jerko Škripalo
Pisac: Nepoznati autor
Šena dvanaesta


Šena dvanaesta
PERA, IVAN i isti

PERA: Koji pusi? koje Jagode? Sve sam čula, sve sam uzaznala dje si se uputio, svjetna ludorijo. Što će te zublje? što će ti lov? Hod’ ovamo najbrže, prije nego te dosmucam mojom rukom u kuću.
JERKO: Nuti vraga! tradimento in bottega! semo scoperti [otkrili su nas], Prhune. — Što me si došla spijavat, neslana dugonjo? Idem u puhe, er mi je tako drago; neću s tobom stat, er mi nije drago: veće mi si dodijala! Naću amancu na moj način, a tebe ću ostavit s tisuću vragova.
PERA: Kurvin zaprče, kurvin prdavče, kurvina starežino od ništa! nije u tebi šaka duše, a to ćeš radit od amancah!
JERKO: Radiću na tvoj despet, a neću sveđ stat privezan uz tu kvintanu kojoj smrdi fjat [dah] da se ne može s njom u odar leć.
PERA: Kurvin pse od ništa, kurvin smrade! komu smrdi fjat? Vonjaš čađom i smetlištom od ognjišta, a moj ti fjat smrdi! Sa[d] ti ću omlatit ovu kuđelju oko glave ter ću ti ukazat kako se ludo i bez pameti govori.
JERKO: Ne akostava’ se blizu mene, ja ti praju, er ti omlatih sad ovi banjestar oko glave! Duga osnova — pamet od slova, dugo teglo a ozeblo! Per vita mia ištetila je narav u tebi dvije žene.
PERA: A u tebi nije dovršila ni po čovjeka! Uprav ti se može rijeti: nedočinjenjače, kilavče, mahniče, krni kutlu bez ručice, ne miritaš ovake mladice koji mi nijesi za rilice.
JERKO: Lankrojo, tresendala duga ličino, nijesi ti meni za rilice! Per vita mia, da si u Španji, valjala bi za ralja od peći.
PERA: A ti ne bi valjo ni za metle, smrdeći gade, puzdro od ništa mogla bi te sakrit u crevlju ali u špag — ne bi mi se ni vidio.
JERKO: Mogla bi me skrit ne znam gdje — deboto bih reko! šalarando; tira via [nosi se ća]. oprduj tja! ako mi se akostaš, potegnuću ti ovu pistolatu — skrokah je! allarga, allarga [na stranu], potegnuh, skrokah!
PERA: Ja te se ne bojim — ni tebe ni tezijeh tvojijeh pistola [kubura], koliko smetlišta. (Bije ga.) Na, na, kurvina pse od ništa, neka znaš na koga sparavaš pistole.
JERKO: A na i tebi, turico kukonosa, neka znaš koga kuđeljom biješ. — (Ovdi ga bije.) Ajmeh, ajmeh, osveti, Prhune, sveti najbrže — pade mi pistola na tle.
PRHUN: Ne boj se, gosparu, ovo me uza te, ne boj se.
PERA: Na i tebi, vješalo, manigodo od ništa, koji mu opravljaš; da ne gledam moje časti, sad bih ti dala fijersu ovom britvicom od uha do nosa. — Otole mi hodi najbrže, starežino, doma; veće su mn ove dezertine moskom prokopale.
JERKO: Ajmeh, ajmeh, ne smuca’! pusti, pusti, pade mi ventrig, riknu mi kila!
PERA: Pukni, krepa’, crkni! neć se kreiut iz kuće; svezaću te odsad unaprijeda za stolić od odra, da se ne mož krenut.

Svrha ara drugoga.

Reference[uredi]