Jedna noć II (Jakov Šantić)

Jedna noć Pisac: Jakov Šantić

* * *

        Jedna noć

Ćutim bol u duši! Jesi l' ti to draga,
Što plačeš u meni i jecaš za mnome?
Il' je to burna, ugašena mladost,
Što rida i plače tu na grobu svome?
– Il' je to more prelivene sreće,
Dosada pusta raskošnosti njene?
Te tuga nijemo, kô molitva kreće,
S životom burnim da pomiri mene!
Il' su to možda iz tavnica tajnih
Najdubljeg kraja srca mi i duše
Grijehovi davni uskrsnuli opet,
Kajanje tražeć nego ikad duže?
Ne!... Ili – ne znam... Možda sve u trenu;
U istom trenu, sve što duša znade:
Smijeh i suze – sav život bez riječi
Svu prošlost mu – taj bol imade!
 – I, jedna svirka bonog nekog šuma,
Kô pozna jesen, čujem kako jeca –
Kroz cijelu dušu! – dok mi kraj obala
Umorna noga još polako kleca.
 
Corfou

---

Izvor

• Jakov Šantić:Sabrane pjesme, Edicija Živa baština, Svet knjige,Beograd, i Institut za književnost i umetnost, Beograd 2005., Priredio Siniša Tutnjević, str. 200.

Ovaj tekst je u javnom vlasništvu u Srbiji, Sjedinjenim državama i svim ostalim zemljama sa periodom zaštite autorskih prava od života autora plus 70 godina jer je njegov autor, Jakov Šantić, umro 1905, pre 119 godina.