* * *
[Ženila se gospa Katarina]
Ženila se gospa Katarina
za prilipog Juru gospodina,
sako jutro ga je obučivala
i dobro ga pritom užljebala.
»Jure, Jure, ča će s tobom biti, 5
tvoje dobe na vojnicu gredu,
ti se jošte sam ne znaš obuci!«
Da ni došlo lito ni po lita,
došlo Juri pojti na vojnicu,
na vojnicu za tursku granicu. 10
»Ka’ s’ mi, Jure, doma s vojske dojti.«
»Kada bude devet godin dana,
prid vratima mojim jedan suhi javor,
na njem sidi jedan crni gavran,
kada bude suhi javor zelenija 15
i crni se gavran zabilija.«
Jer je Kata domišljata bila,
sako jutro javor zalivala,
a gavrana mlikom napajala,
dok ni došlo lito ni po lita, 20
da se javor sav uzelenija,
a črn gavran s mlika zabilija.
Ter mu piše jednu drobnu knjigu.
»Javor mi se sav uzelenija,
a črni se gavran zabilija.« 25
Kak’ je ona pismo napisala,
tako Jure prid njezini vrati.
»Dobro jutro, stara majko mo]a,
kadi mi je Kata, ljubi moja?«
»Tamo doli v dolnje kamare, 30
svilu prede na zlatno vretence.«
»Dobro jutro, Kate, ljubi moja!«
»Bog te sprimi, Jure, moj brajane.«
»Ča m’ je stara majka napravila,
da ni junaka u tem bilem gradu, 35
koj’ ti nije lica poljubija.«
»Ni istina, Jure, moj brajane.«
Nato stara majka sprogovori:
»Je istina, Jure, dite moje!«
Uzeja je Jure nož od pasa, 40
ter je stokne pod bilo srdajce.
On zapali pipu od duvana
i si veže čordu od mejdana
i se šeće oko novog grada.
Tu imbati tri konjade svoje. 45
Jen mu veli, mrko ga spogleda:
»Sve će rože vehnut oko grada,
kad ih Kata ne bu zalivala.«
Drugi veli i okom ga meri:
»Vetar nam je tužan glas donesal, 50
da nam sestra perforca umire!«
A treti se na nj’ga zaletija
i ga stokne pod bila srdajca.
Počeli su nonde spominjati,
kamo te ih skupa zakopati. 55
Puli svete kopat će ih Kate:
jednoga sprid crikve, drugoga zad crikve.
Da ni đošlo lito ni po lita
z njega zresa zelen bor,
iz nje zresla vinova lozica. 60
Da se stanu grane na po crikve,
grana s granom vako sprogovara:
»Proklet bio, koj’ ti mrazi miloga od dragog,
i nas ie naša majka omrazila,
da bi tužna i žalosna bila!« 65
Zapis: Brajkovići, 31. VIII. 1952.,
O. Delorko, rkp. INU 69, br. 37. Kazivao u Brajkovićima
Ivan Putina, rođ. 1902. u Matuhancima.
Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg
|
|
Napomena
Pjesma dosta ostećena. Varijante, kojih popis donosimo malo niže, znatno bolje uščuvane. Svršetak sličan pjesmama kojih je sadržaj nesretna ljubav neiskusna mladića i djevojke. Zbog protivljenja roditelja toj ljubavi (većinom mladićeve majke) oni završavaju tragično. To dvoje ljubavnika nalik je po nekim crtama Romeu i Juliji. U ovoj istarskoj baladi kobna je svekrva. Po koja riječ talijanskog porijekla, kao i u prethodnoj.
Varijante iz raznih publikacija
1. Vuk Stefanović Karadžić. »Srpske narodne pjesme«. I., Beč, 1841., br. pjesme: 755 (»Smrt Janjina i Đurđeva«). Početni stih: »Dvore mete lepa Janja, a suze roni.« Nije označeno otkuda je.
2. »Narodna poezija iz Istrije«. Objavio Stanko Vraz. »Kolo«, Zagreb, 1843., str. 92 (»Knez Juraj«), Početni stih: »Dojaha’ je kneže Jure na brzen konje«.
3. Dr. N. Andrić, »Hrvatske narodne pjesme«. V. Matica Hrvatska, Zagreb, 1909., br. pjesme: 98 (»Adem-kada«). Početni stih: »Vezak vezla Adem-kada, mlada nevjesta«. Pjesma je iz Sarajeva.
4. Ibid., 99 (»Svekrva oklevetala snahu«). Početni stih: »Lipo živu zava i divere.« Pjesma je iz Selaca na Braču.
5. Vj. Štefanić, »Narodne pjesme otoka Krka«, Zagreb, 1944., III. Iz različitih izvora, br. pjesme: 2 (»Lipa Ane«). Početni stih: »Cvili, plače lipa Ane.«
Napomena; Slični stihovi, a i slična raspoloženja nalaze se u pjesmi, koja se nalazi u Štefanićevoj zbirci »Narodne pjesme otoka Krka« pod br. 56 (II. Dobrinjska zbirka). Naslov je pjesmi »Franica i Nanulo«, a početni joj stih glasi: Kada mi Franica k mašici hojaše«. Slična joj je u tom pogledu i pjesma, koja je objavljena u zagrebačkoj »Istri« god. 1939. br. 50. Početni stih joj glasi: »Prelipa Franica na misu grediše«, a zapisao ju je J. Gršković. Ćitavu ju je donio kao varijantu navedene pjesme Vj. Štefanić u svojoj već spomenutoj zbirci narodnih pjesama s otoka Krka (str. 109—110).
Референце
Извор
Istarske narodne pjesme, uredio, napisao uvod i prozumačio Olinko Delorko, Institut za narodnu umjetnost, Zagreb, Narodno stvaralaštvo Istre, knjiga 2, 1960., str. 35-37.
