Klikne vila s visoke planlne
i dozivlje Borića vojvodu:
»O Boriću, mlada đuveglijo,
da bih vila tebe svjetovala,
da ne ideš danas po đevojku, 5
o božiću, o zimi najgoroj;
svati će ti pomrijeti od zime!«
Borić b’jele i ne sluša vile,
neg kićene svatove skupio
i svatima ide po đevojku. 10
Kada svatim’ po đevojku došo,
pred njezin’jem dvorom bijelijem
tamo su ga pričekali l’jepo,
poštovali, đevojku mu dali.
Svatovi se zdravo otpravili. 15
Kad su došli zelene u gore,
a u gore prve na konake,
u gori ih nojca uhitila
i velika zima udarila.
Sve što ima kićena nevjesta, 20
sve što ima u sanduku ruha,
sve kićene svate zagrtala.
Svi su svati pomrli od zime,
ali nije Borić đuveglija,
erbo ga je neva zagrtala 25
tanahnijem iz sanduka ruhom.
A kad b’jela zora zab’jeljela
i njeg'a je zima zanijela.
Kad to viđe kićena nevjesta
na đevera glavu naslonila, 30
a na draga ruku s prstenima,
tad s’ i ona s dušom razd’jelila.
